U Zadru je u utorak rano ujutro uhićen poduzetnik Reno Sinovčić i još šest osoba, navodno mahom zaposlenika Porezne uprave. To uhićenje moglo bi označiti početak obračuna države s koruptivnom hobotnicom koja vlada Zadrom.  

Dugo se o Zadru pisalo kao o mjestu neviđena prosperiteta, gradu koji je vještim lobiranjem svojih političara dobio najkraću moguću vezu autocestom prema Zagrebu, nauštrb Splita i Knina; gradu u kojem cvate sveučilište i svatko bi u njem želio živjeti. 

Iza te priče, bazirane na nekoliko činjenica, ali lišene konteksta, gradom je zavladala skupina beskrupuloznih ljudi čijoj se moći suprotstavilo tek nekoliko hrabrih: pokoji aktivist, odvjetnik i šefica Porezne uprave te nekoliko novinara. Unatoč bogatstvu zadarske medijske scene (u neveliku gradu izlazi nekoliko dnevnika i tjednika), tamošnji novinari i nemaju tako puno prostora jer je Reno Sinovčić vlasnik lokalne televizije Vox te tjednika Zadarski regional i Vox. Pokušao je kupiti i lokalnu radiopostaju, u čemu nije uspio.

Sinovčić je u medije ušao 1999. kupivši dnevnik Zadarski list, no 2001. ga je prodao Tankerskoj plovidbi. Najavljivao je reotkup Zadarskog lista, a kada u tome nije uspio, pokrenuo je Zadarski regional. Potom je 2008. sam pokušao pokrenuti dnevni list, Vox,  no 2012. definitivno odustaje od te namjere i Vox nastavlja izlaziti kao tjednik.

Kasnije je požalio prodaju Zadarskog lista, čija je novinarka Suzan Bandić objavila niz tekstova o Sinovčićevim mutnim poslovima. Iako tvrdi da su njegovi mediji “otvoreni za svakoga”, u praksi ih je koristio za obračun s onim malobrojnim sugrađanima koji su mu se usudili suprotstaviti.  

Zlorabio predstečaj

Osjetila je to i Stoja Mučaj, šefica zadarske Porezne uprave, koja se također suprotstavila Sinovčića i time si rezervirala mjesto u huškačkim tekstovima medijskog koncerna Vox. Mučaj se otvoreno protivila stečajnoj nagodbi medijske kuće Vox. Bio je to jedan od zornih primjera zlouporabe instituta predstečajne nagodbe. Njegovoj su medijskoj kući Vox vjerovnici, među kojima je najveći država, oprostili 70 posto svih dugova koji su prethodno dosegnuli gotovo 80 milijuna kuna.

Sinovčiću je pritom zacijelo pomoglo dugogodišnje poznanstvo s Brankom Šegonom, kasnije pomoćnikom ministra financija Slavka Linića.

Sinovčić i Šegon poznaju se još iz vremena kad je Šegon bio direktor u zadarskoj firmi Nautilus u vlasništvu Zdenka Zrilića, a njih dvojica sudjelovali su u pregovorima o preuzimanju Zadranke.

Nogometni angažman

Sinovčić je čovjek zanimljive biografije: trgovac ribom koji je u ratu postao zapovjednikom obrane Novigrada, a potom poduzetnik, vlasnik niza nekretnina, sportski djelatnik, prvo HDZ-ov a potom nezavisni zastupnik u gradskoj skupšini. U sportu je razvijao karijeru na nekoliko strana.

Dugo je iz sjene vodio NK Zadar kao “vanjski stručni suradnik”, da bi tek u zadnoj fazi postao važnim dioničarem. Sinovčić je bio i nogometni sudac, član Skupštine HNS-a i predsjednik Udruge profesionalnih klubova Prve hrvatske nogometne lige, ali i po nasilju zapamćeni sudionik skupštine Hrvatskog nogometnog saveza iz tabora Igora Štimca.

Moglo bi se reći da je na toj skupštini, na kojoj je pobijedio Davor Šuker,  zauzeo pravedniju stranu, a posljedice tadašnjeg izbora osjećamo upravo ovih dana.

Međutim, uz taj javni angažman, Sinovčić je navodno bio sklon i onom tajnijem, pa se u više navrata po medijima moglo pročitati da je povezan s nasiljem, prijetnjama, iznudama i lažiranjem utakmica.