Ponuda državnih trezorskih zapisa koju je Ministarstvo financija prvi put usmjerilo (i) malim ulagateljima polučila je veliku potražnju građana.

Iako se početkom ovog tjedna započeti prvi krug upisa (koji je namijenjen upravo njima) zaključuje u ponedjeljak, već u prva tri dana premašen je ciljani iznos novog jednogodišnjeg izdanja kojega su u Katančićevoj postavili na 440 milijuna eura. Premijer Andrej Plenković na jučerašnjoj sjednici Vlade pohvalio se da su već u nešto više od tri dana trajanja ponude, odnosno do jučer u 11 sati, građani upisali 492 milijuna eura.

Mnogi su očito prigrlili prvu novu priliku koju im je pružila država (nakon “narodne” obveznice plasirane zimus) da na uloženi novac dobiju 3,74 posto, što su bolje kamate od onih koje im se nude u drugim oblicima ulaganja usporedive rizičnosti/sigurnosti, prije svega u (standardnim) ponudama banaka na depozite vezane na isti rok.

Do sredine jučerašnjeg dana, narodni trezorac upisalo je gotovo 24 tisuće ljudi, rekao je Plenković ističući kako je dosadašnji tijek upisa, osim povrata kao motiva, i iskaz povjerenja prema prema državi i njezinim financijama.

Iz dosad upisanog iznosa i broja ulagatelja proizlazi da je prosječan ulog zasad oko 20.500 eura. To je osjetno manje nego u slučaju narodnih obveznica, kad je po ulagatelju u prosjeku upisivano više od 30.000 eura (oko 44 tisuće osoba tada je upisalo više od 1,3 milijarde eura). S kolikom ukupnom potražnjom će se zatvoriti prvi krug upisa trezorskih zapisa i koliko će malih ulagatelja u njemu na kraju sudjelovati te koliki će se pokazati prosječan ulog, znat će se se za četiri-pet dana.

Ipak, izvjesno je da će u konačnici izdanje biti osjetno veće od najavljenog ciljanog iznosa od 440 milijuna eura, što je mogućnost koju su u Ministarstvu financija najavili još u najavama početka ponude. Realno je očekivati i da drugog kruga, namijenjenog velikim ili takozvanim kvalificiranim investitorima neće ni biti.

Osim što zbog trenutačne razine kamata na tržištu novca njima to i nije preatraktivno, razlog više za zatvaranje izdanja s prvim krugom, jest i to što idući tjedan netom po zaključenju izdanja trezorca slijedi refinanciranje 1,5 milijardi eura dospijevajućeg domaćeg obvezničkog duga iz 2017. izdanjem nove obveznice. Institucionalni investitori, posebice primjerice mirovinski fondovi, s tim u vezi preferiraju i dulje dospijeće, od desetak godina.

Kad je riječ o državnim dužničkim papirima i participiranju građana, računajući i potražnju iskazanu pri izdanju dvogodišnje narodne obveznice i dosadašnju za trezorac, već sad se može govoriti o potvrdi solidnog potencijala građana u operacijama financiranja države.

Naravno, to naročito vrijedi za situacije povišenih kamata na financijskim tržištima kakvu imamo danas kao rezultat monetarne politike Europske središnje banke, uslijed čega i razlika između kamata na oročene bankovne depozite i onih na državne dužničke papire svakako nije zanemariva. Usto, kamate na državne papire, za razliku od onih na štednju, ne podliježu oporezivanju dohodaka (na one po depozitima odskora se porez diže sa 10 na 12 posto).

Dio onih koji su bili dio prvog vala upisa već su se suočili s određenim tehničkim zahtjevima koje su moguće previdjeli/G. Stanzl/PIXSELL

Tehnički zahtjevi
Uz ostalo, treba imati na umu i da su spomenuti rezultati upisa trezorca ostvareni uz prodaju samo putem mreže Fine, odnosno putem približno 160 njezinih poslovnica u Hrvatskoj. Pritom u niz manjih gradova ima samo jednu poslovnicu. Isto tako, dio onih koji su bili dio prvog vala upisa već su se suočili s određenim tehničkim zahtjevima koje su moguće previdjeli, a koje bi trebali imati na umu i oni koji se tek planiraju priključiti upisu.

To se prije svega odnosi na one koji namjeravaju upisati iznose koji premašuju određene limite banaka – kako dnevnih i/li mjesečnih ograničenja koja postoje za plaćanja putem online bankarstva povrh kojih od banaka treba zahtijevati (jednokratno) povećanje limita, tako i maksimalnih iznosa isplate s računa bez prethodne najave (u opciji gotovinskog plaćanja u Fini). Pri uplati trezorca u poslovnici banke, pak, treba računati na naknadu.

Govoreći o iskazanom interesu građana, trezorci su njima, načelno govoreći, i zanimljiviji od obveznica zbog kraćeg roka vezivanja uloženog novca i činjenice da mnogi ne mogu računati da im taj novac neće trebati nekoliko godina.

Doduše, u tom slučaju i danas postoji mogućnost prodaje obveznice na sekundarnom tržištu (na burzi), ali to je opcija s kojom uglavnom računaju financijski educiranije fizičke osobe kojima su bliskiji i pojmovi tržišnog rizika (kretanja tržišne cijene) i brokerskih provizija koje to podrazumijeva.

Iz Vlade su već najavili da narodna obveznica i narodni trezorac nisu tek jednokratni izlet u smislu participiranja građana, a to podrazumijeva da će se u međuvremenu poraditi i na osiguranju pretpostavki kojima će se unaprijediti i primarni upis i sekundarno trgovanje državnim dužničkim papirima. Osim što u Ministarstvu financija već rade na uspostavi vlastite digitalne platforme za aukcije, to uključuje i pitanje tzv. održavatelja tržišta ili “market makera”.

Primjer Italije
I mnoge druge zemlje – od onih koje su se u financiskim operacijama države i dosad dijelom oslanjale i na stanovništvo, a ne samo institucionalne investitore, do onih koje su se tome tek počele okretati – u novije vrijeme to čine više i češće. Tako su nedavno neke analize pokazale da su, primjerice, u neto zaduživanju odnosno prirastu duga Italije u ovoj godini čak tri četvrtine participirala tamošnja kućanstva.

Ako već ne razmjerima, državnim će financijašima u mnogim zemljama jače okretanje građanima pri zaduživanju zacijelo i u dogledno vrijeme biti zanimljivo, to prije što će i stanje povišenih kamata očito potrajati. Zbog svega se i uz ovogodišnje iskorake Ministarstva financija u tom pogledu među ekonomistima nerijetko čuju i opaske kako se s tim moglo i trebalo krenuti i ranije.