– Medicinski tehničari koji rade u Hitnoj pomoći trebali bi imati beneficirani radni staž! U većim medicinskim centrima u bivšoj državi tehničari su imali beneficirani staž, i umjesto da ga uvedu i ostalima, ukinuli su ga svima. Ovo je vrlo težak posao, i fizički i psihički – kaže Branko Liber iz Belice, medicinski tehničar u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije.

Timovi u kojima su liječnik, medicinski tehničar i vozač, požrtvovano svakodnevno rade na spašavanju života. Dostupni su od 0 do 24 sata. – Naš primarni zadatak je zbrinjavanje hitnih pacijenata na terenu. Prometne nesreće, teške ozljede, moždani udari, infarkti i sva druga teška stanja, sve to pokrivamo. Imamo dobru opremu, možda i najbolju, mada nam ponešto od opreme i fali jer nikad nismo zadovoljni. U vozilima imamo defibrilator, EKG, respirator, aspirator i drugo što je važno za zbrinjavanje hitnih stanja – ističe Liber.

EKG snimke pacijenata koji dožive srčani udar šalju izravno u KBC Dubravu, gdje liječnici procjenjuju treba li ih odmah odvesti u Zagreb ili u Čakovec.

– Istraživanja su pokazala da je ovo jedan od najstresnijih poslova. Stalno ste na kotačima i u prometu. Kad idemo na hitnu intervenciju, ne vozimo 60, to su sve brzine iznad sto do 150 kilometara na sat. Već samim time ste u stresu. A onda dolaze situacije na koje nailazimo. Najgore su teške prometne nesreće u kojima stradavaju djeca i mladi ljudi. Kad mislimo da smo postali imuni na stres, dogodi se nešto što nas prodrma – kaže.

Dvojica umirovljenih Brankovih kolega nisu otišla u starosnu, nego u prijevremenu invalidsku mirovinu. Branko u Hitnoj službi radi 18 godina. Deset je godina radio u varaždinskoj bolnici.

Zavod za hitnu medicinu ima 65 djelatnika, od čega 19 novozaposlenih. Samostalna je ustanova, odvojena od Doma zdravlja. – Hitna pomoć je orijentirana prema van, nema više preglada prehladica i slično, to radi liječnik opće prakse – kaže ravnateljica Mirela Štefe.