Nesrazmjer mikro i velikih proizvođača, rascjepkanost zemljišta, slaba proizvodnost, manjak edukacije, nedostatnost domaće proizvodnje, veliki uvoz prerađenih proizvoda i kontinuirani pad unatoč obilnom slijevanju javnog novca – niz je dobro poznatih boljki poljoprivrede. Sektor koji u mnogočemu funkcionira kao sustav socijalnih transfera umjesto tržišnih principa, u posebnom je fokusu nakon izbijanja rata u Ukrajini i eksplozije cijena sirovina i hrane na krilima globalnih poremećaja u proizvodnje i distribucije.

Pitanje sugurnosne politike

Premda stabilna opskrba hranom u Europskoj uniji, najvećem svjetskom uvozniku, ali i izvozniku, zasad nije ugrožena, rizik je da zbog ranjivosti i visokih ulaznih troškova dodatno gurne cijene do točke u kojoj hrana postaje nedostupna za najsiromašnije građane, smatraju u Smarteru, konzultantskoj tvrtki specijaliziranoj za poljoprivredu i prehrambenu industriju. “Situacija je vrlo ozbiljna i danas se konačno shvaća da je poljoprivreda i proizvodnja hrane ključna sigurnosna politika”, ističu u analizi.

Mimo strateškog aspekta, poljoprivreda je kao sektor iznimno važan za gospodarske tokove. U BDP-u sudjeluje s oko 3,1 posto i zapošljava oko šest posto radne snage, no efekti za ekonomiju u cjelini su dalekosežniji. Prema analizi Svjetske banke, procjenjena računica govori da ulaganje od milijun dolara u poljoprivrednu proizvodnju generira povećanje od 5,19 milijuna dolara u vrijednosti ukupnog obujma proizvodnje u gospodarstvu, što uključuje potrošnju individualnih potrošača.

Konsezus je stručnjaka da bi nositelji ulaganja ulaganja u kapital, R&D komponentu i tehnologiju u cilju povećanja produktivnosti trebali biti veliki sustavi. Ulaganja su neizbježna i malima, no većina njih, obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstva (OPG), nemaju kapaciteta za obujam investicijskog ciklusa nužnog da preokrene trendove. Problemi su ljudski faktor, pristup kapitalu, nedostatne proizvodne količine, osigurano tržište, u konačnici i cijela logistička lepeza bez ekonomija obujma ostaje nedostižna.

Udare u turbulentnom okruženju snažnog rasta većine ulaznih troškova, od sirovina, materijala i opreme, energije i rastućih troškova rada zbog inflacije, najveći proizvođači hrane i pića zasad dobro podnose. Zahvaljujući slabo elastičnoj potražnji za prehrambenim proizvodima, lani su poslovali solidno uz rast rezultata na krilima viših prodajnih cijena.

Koprivnička Podravka lani je ostvarila 4,6 milijarde kuna prihoda i 309 milijuna kuna neto dobiti. S veličinom nešto lagodnija pozicija u odnosu na male velikim igračima daje više prostora za disanje i realizaciju strateških planova, uključujući i ulaganja, no optimizacija je danas na vrhu liste prioriteta. I varaždinska Vindija s gotovo deset posto boljim prihodima na godišnjoj razini (3,48 milijardi kuna), zadržava na ulaganjima i održivom poslovanju, modernizaciji proizvodnje i strateškim ekološkim projektima. Dukat je prošlu godinu završio s gotovo četvrtinu većim prihodima, oko 2,1 milijardu kuna, a Mesna industrija Braća Pivac u ovoj jgodini realizira 25 milijuna eura vrijedan pogon za proizvodnju i preradu mesa Ravča.

Modernizacija i ulaganja

Belje, iz sastava Fortenove, lani je na tržište izbacilo liniju mliječnih proizvoda od u potpunosti domaćeg mlijeka nakon preuzimanja tvornice u Osijeku, a nabavljeno je i 500 junica za farme čime bi se trebao osigurati nastavak i povećanje domaće proizvodnje mlijeka. Jedan od najvećih investicijskih iskoraka na razini Fortenove provodi PIK Vrbovec, također kompanija iz sastava koncerna. Riječ je od više od 60 milijuna kuna vrijednom ulaganje u povećanje kapaciteta primarne obrade koje bi trebalo biti okončano sredinom iduće godine.