Piše: Marijana Mešić; direktorica tvrtke Finars rješenja d.o.o. , specijalizirane za optimizaciju i snižavanje troškova poslovanja
Ako bi ovaj članak započeli s riječju „zamislite“, bilo bi to nepravedno i licemjerno prema velikoj većini hrvatskih građana. Zato što najveći dio njih svoju svakodnevicu ne zamišlja već intenzivno proživljava uz stalni nedostatak likvidnih sredstva i dovoljno novca za dostojanstven život.
Prijedlog Zakona o potrošačkom financiranju, koliko god generalna namjera bila dobra, ipak zabija nož u leđa onima koji ionako teško spajaju kraj s krajem. Donošenjem ovakvih propisa osobno imam dojam kao da se vraćamo u nekakva prošla vremena planske privrede kada je država uzimala sebi za pravo da osim privrede regulira i utječe na osobna uvjerenja i odluke građana. I umjesto da se radi na uvođenju transparentnosti i tržišnih principa, profite banaka se želi skratiti opet po leđima građana.
Kako će građani raspolagati sa svojim primanjima, u kojim opcijama će se zaduživati nije stvar države već osobne zrelosti i sposobnosti rasuđivanja i raspolaganja novcem svakog pojedinca. Ne znam da li se trebamo smatrati nezrelima i nesposobnima donositi financijske odluke, ali činjenica je da se radi nivoa životnog standarda kod dobrog dijela građana ne radi o nerazumnim prosudbama već o nuždi. Ako država u tom smjeru želi biti od pomoći postoji cijeli raspon metoda kojima nam zaista može pomoći. Prva od njih bi bila da netko našu djecu počne educirati o vještinama zarađivanja i raspolaganja novcem. Današnji programi ih opterećuju raznoraznim podacima i činjenicama koje će zaboraviti onog trenutka kada napuste školske klupe, ali zato velika većina njih neće znati koja je razlika između debitne i kreditne kartice te kada koristiti jednu, a kada drugu i koja je razlika između nominalne i efektivne kamatne stope.
Interesantno je također, da država usmjerava snage na rješavanje problema zaduženosti svojih građana u trenutku kada sama ne može riješiti svoje probleme iste vrste.
Ne kažem da briga za građane nije pohvalna, ali smatram da ide u krivom smjeru. Zašto?
Minus po tekućem računu je bez obzira na njegovu cijenu još uvijek najpristupačniji oblik financiranja zato što:
– ne mora biti pismeno zahtjevan, jednostavan je i besplatan za odobrenje
– osim stalnih primanja po računu banka ne traži nikakva dodatna jamstva, hipoteke ili procjenu kreditne sposobnosti
– otplata je moguća u svako doba, bez reprograma i dodatnih naknada građani sami mogu utjecati na visinu duga, a time i cijenu koštanja takvog zaduženja
– kamata je unaprijed poznata i nema dodatnih naknada koje utječu na razliku između nominalne i efektivne kamatne stope
– ne plaćaju se nikakva dodatna osiguranja koja se normalno traže kod ostalih vrsta kreditiranja.
Ako bismo povukli paralelu između zaduživanja građana i zaduživanja države – onda bi opravdano bilo postaviti pitanje zašto država ne može pojeftiniti troškove kamata na svoja zaduženja? Vjerojatno zato što nema dobar rejting i što je to jedan od razloga radi kojeg nema pristup jeftinijim izvorima financiranja.
Nije nikakva ekonomska teorija da što ste ekonomski i financijski jači ostvarujete povoljnije uvjete – nabave, kreditiranja i dr. Tada vam na raspolaganju stoji cijela lepeza instrumenata kojima je moguće pojeftiniti poslovanje. Ministar financija vrlo dobro zna da je samo cash kralj. Bez casha se propada. Činjenica je također da bi potreba za cashom bila ispunjena, cijena koštanja pada u drugi plan. Što bi se desilo kada bi se država prestala zaduživati jer bi joj npr. iz Europske unije bilo rečeno kako su njezina zaduženja preskupa i da mora pronaći jeftinije izvore? Jeftiniji izvori postoje, ali što s tim ako im ne može pristupiti?
Ista je stvar s građanima. Kada bi njihov financijski rejting bio bolji onda bi se mogli i povoljnije financirati. Onda bi im potrošački kredit s nižom kamatnom stopom vrlo vjerojatno bio odobren, a rate bi mogli uredno otplaćivati. Možda bi uspjeli i uštedjeti nekakav novac pa uz polog depozita postići još povoljnije kamatne stope. Svašta je moguće kada se ima s čime.
Drugi je problem što smo svjedoci svih dosadašnjih prelijevanja i evazije. Što hoću reći? Već sada možete podići gotovinski revolving kredit – bez jamaca, bez osiguranja, s povlačenjem sredstava prema potrebama, rokom vraćanja do 5 godina i definiranim minimalnim iznosom mjesečnog povrata duga ako ostvarujete stalna mjesečna primanja, ali uz mjenicu, zadužnicu i ovjeru javnog bilježnika o suglasnosti zapljene primanja. U ovom primjeru nominalna kamatna stopa je 9,5%, efektivna je 10,93%. Da li je time problem tekućeg financiranja zaista postao jeftiniji? Nije. Zato što se kamatne stope na gotovinske kredite kreću otprilike kao i kamatne stope na minuse po tekućim računima. Onu minimalnu razliku će popuniti takse i naknade za usluge javnim bilježnicima.
Dok god banke ne budu bile spremne dio profita koji ostvaruju na globalnom smanjenju kamatnih stopa prebaciti na korisnike ili ih država zaista ne prisili na dodatnu transparentnost putem koje će se jasno vidjeti koliki dio profita banke ostvaruju po određenim proizvodima, kako formiraju kamatne stope, s kojim referentnim bazama i kojim profitnim maržama, vjerojatno će se i dalje dešavati prelijevanje iz lijevog u desni džep. Usluga i pomoć države građanima bi bila kada bi se država ulovila u koštac s pravim problemom stvaranja i neoporezivanja ekstra profita bankarskog sektora, pa time pomogla smanjiti porezno opterećenje svom osiromašenom i nezaposlenom građanstvu. To je baza koju bi trebala jačati.
Briga oko jedne ili dvije plaće minusa onih koji ga trebaju i kamata koje će za to platiti nije izraz empatije. Ponekad se čini kao da se od drveća ne vidi šuma. Jer jedna plaća minusa nije vrući krumpir. Neoporezivanje bankarskih profita, valutne klauzule građanima i slični specijaliteti kojih se svaka dosadašnja Vlada klonila – jesu.
Vjerujem da se na ovoj vrsti pomoći većina građana Hrvatske zahvaljuje. Između ostaloga i zato što će neki biti prisiljeni rješavati financijske probleme u zoni lihvarenja i sive ekonomije. Da li postoje rješenja za sve one građane koji prelijevajući iz šupljeg u prazno neće biti u mogućnosti riješiti svoje obveze prema bankama?
Financijski stručnjaci navode kako je jedini izlaz za većinu građana u povećanju prihoda ili prodaji imovine. To zvuči tako logično, ali pitanje je koliko je izvedivo. Povećati prihode ili prodati imovinu u današnjim okolnostima nije jednostavno, a u kratkoročnom razdoblju je vjerojatno nemoguće. Rješenje koje se zove „tako blizu, a tako daleko.“Zakon o osobnom bankrotu je još uvijek u fazi nagađanja i pogađanja premda bi nekima pomogao da krenu od početka.
Kako financiranje minusa po tekućem računu funkcionira u Njemačkoj?
Klijentima banke se odobrava tzv. dispokredit što je u stvari naš kredit za dozvoljeni minus po tekućem računu i odobrava se u visini dva do tri prosječna mjesečna primanja. Namijenjen je za zaista kratkoročna financiranja i pretpostavlja se brzo podmirenje u roku od dva do tri mjeseca. Ako je zaduženje otvoreno duže od šest mjeseci banka ima pravo „zalediti“ ili oduzeti dozvoljeni minus klijentu. Kamatne stope kreću se u rasponu od 7,5% do 14%. Ako klijent nema ugovoreni minus po tekućem računu ili kod plaćanja nekog računa prekorači iznos dogovoren u dispokreditu, banka ima pravo zaračunati kamatu na takvo dodatno prekoračenje po kamatnoj stopi koja se ovisno o banci kreće u rasponu od 9,5% do 17,4%.
Istraživanje StiftungWarentesta u listopadu 2012.godine je pokazalo kako njemačke banke u vrijeme kada nabavljaju novac po kamati od 0,75% i dalje naplaćuju dvoznamenkaste iznose na minuse po računu. Kao osnovni problem navode ne transparentnost banaka gdje je od 1.556 ispitanih banaka samo njih 357 dobrovoljno stavilo na raspolaganje način obračuna kamatnih stopa. Njemački Kreditwirtschaft se brani izjavom kako svi klijenti dobivaju informaciju o točnoj visini kamatne stope. Bez obzira što znaju kako informacija o visini kamatne stope nije isto što i transparentna kalkulacija njezinog kreiranja.
Znači, ovaj problem je problem političkih elita i njihove ovisnosti o financijskom sektoru.
Za dugoročne probleme su kratkoročni potezi rijetko kada davali prave rezultate. Teško je prijeći na treći korak ako nismo započeli ni s prvim. Sniziti likvidnost građana je najskuplje rješenje i za državu i za njezine građane i sigurno nije jedan od prvih koraka u borbi protiv zaduženosti i skupih kamata.Jedini tko neće osjetiti nikakve posljedice u ovoj shemi su opet banke.
Cijenu koštanja još nije snizio nitko tko nosi gaće na štapu pa tako nećemo niti mi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.zato ce taj balon ako se ne povuku određene pozitivne mjere puknuti sto vazi za osobu mora vaziti i za drzavu
stoga jedan loš pristup ne treba biti opravdnje da se ne poduzmu mjere za rasterecenje građana
pretvorba minusa u kredit kunski s fiksnom kamatom je upravo to i ako dug i dalje postoji ali u drugoj formi i na njega se odnose druge povoljnjije norme za duznika a novo zaduzenje po istim osnovama je ograniceno na sasvim razumljivu mjeru koja je i utuziva i naplativa
iskljucuje se u dobroj mjeri ne kontrolirano od duznika srljanje u duznicko ropstvo oligarha koji direktno i indirektno utice na uvjete i stanje sredstava duznika
sve druge postavke parcijalno izvedene iz cijelog konteksta su osobna navijanja za pripadajuci klaster i politizacija ekonomsko-drustvenog stanja sa ciljem zadrzavanja postojeceg teskog stanja građana kao srestva za politicko rusenje suparnicke politicke opcije
"Kako će građani raspolagati sa svojim primanjima, u kojim opcijama će se zaduživati nije stvar države već osobne zrelosti i sposobnosti rasuđivanja i raspolaganja novcem svakog pojedinca."
U svakoj zemlji je zaduzivanje regulirano. Inace moze doci do dislokacije kapitala i destabilizacije financijskofg sustava sto ostavlja dugorocne negatvne posljedice na ekonomski razvoj zemlje. To obicno radi monetarna politika mjenjanjem kamatnih stopa. Medutim, u nekim drzavama monetarna politika nema efikasne instrumente da regulira zaduzenost stanovnistva pa onda to radi vlada.
Recimo Kanada ima ogromnu zaduzenost stanovnistva, vise od 160% of disposable income. Monetarna politika nemoze podici interest rates jer u Kanadskoj robnoj razmjeni dominira jedan partner koji ima vrlo nizak interest rates, US. Zbog toga je vlada morala donjeti zakon kojim se rok otplate kredita smanjuje sa 30 na 25 godina (sto znaci vise rate) i down payement se podize za 5%.
Ja ne tvrdim da je Liniceva odluka dobra ili losa. Ali regulranje zaduzenosti stanovnistva postoji svugdje.
Ta zaduzenost ne znaci nista. Ima zemalja s dugom nula, pa skapavaju od gladi. To znaci samo da ima posla i u ocekivanju stabilne, rastuce place, ljudi mogu imati i veci standard sada-kreda za kucu, auto itd. Pitanje je samo moze li se to vratiti.
Monetarna politika je nesto drugo, a i tu CB kroz OMO moze regulirati kolicinu kuna/eura na trzistu. Ali ta politika je manjkava, jer mi nemamo interest rate policy uopce, nego samo ER targeting.
Ovdje je nemoguce ograniciti rok kredita, jer malo tko za manje od 30g uopce ista moze otplatiti. I mali supa stan, za 30g trazi ratu koja je katkad cijela placa. To je abnormalno, i to sa 6% kamata.
Ova odluka je jako losa-jer upravo ova vlada siromasi ljude. Vecina ljudi je u minusu zbog pukog opstanka. Kanada je drug svemir za ovu komunisticku prciju.
Btw, zasto drzava ne ogranici svoj minus? Zanimljivo je kako on raste kao balon, bez ikakve kontrole.
sve dok stim raspolaze na svoju dobit i srecu ili gubitak i nesrecu
onog trenutka kada ta njegova sreca ili nesreca pada negativno na drzavu i cjelo drustvo tad prestaje njegova sloboda i pocinje odgovornost zajednice drustva drzave
stoga ogranicenje neceg sto nije tvoje nego pozajmljeno unapred oroceno kao dug koji u konacnici direktno i indirektno se u vremenu mora se prenjeti i preliti na drzavu drustvo i cjelokupno stanje zajednice i te kako daje pravo izvrsnoj vlasti za propisivanje normi i pravila koja ogranicavaju mogucu stetu za cijelo drustvo pa tim i drzavu
stoga prestanimo dug bilo po kojoj osnvi gledati kao vlasnistvo to je materijalna obveza pojedinca ili pravnog subjekta koja se u slucaju nepovoljnog razvoja po duznika preljeva na drustvo ili drzavu tu nema mjesanja u privatno i osobno pravo
problem bi bio kad bi drzava ogranicila ili zaprecila raspolaganje stvorene vrijednosti legalnim putem i evidentirane u sustavu tad bi zadrla u pravo raspolaganja darivanja pa i gubitka nerazumnim raspolaganjem
samo zamislite takvo “pravo” da zatrazimo da drzava legalizira samoubojstvo kao temeljno pravo svakog pojedinca da raspolaze sam sa sobom
tad bi mogao biti problem dali bi isti morao izraditi studiju ocuvanja prirode i okolisa ili studiju izvrsenja istog djela iz pozicije zagađenja prirodnog okolisa i sanacije jer za predpostaviti je da to isti vise u prostoru nebi mogao sam izvrsiti
mozda bi drzava trebala ustvnom pa onda i zakonskom regulativom obezbjediti uvjeta kao sto je prostor sredstvo nacin sanacije iza tad vec pokojnika
dali bi isti morao prije konzumiranja zakonskih pravadonjeti potvrde i uvjerenja da nikom ne cini stetu tim konzumiranjem prava u obliku duga ili bilo koje druge prije konzumacije cina preuzete obveze besmisleno je okretati pilu naopako
jednostavno neko je morao preuzeti odgovornos i incjativu i poceti uvoditi neka nova pravila u opce pravo funkcioniranja i rada sustava jer ono do sad je bilo selektivno i samo za odabrane na stetu sviju sa lizaljkama kojima kad tad dođe kraj i ostane sva steta u ruci koju ne mogu i neznaju rjesiti tad je drzava i objekt i subjekt njihovog gnjeva a profiteri i financijeri su daleko daleko u toplim krajevima
Dobro je to što radi Linić shvaćam ga, općenito HR rejting će se podići ako imamo manje dugove. No ne odobravam način kojim to Linić pokušava, jer ljudi trenutno nemaju novaca, trebalo je ići to raditi postepeno na malo više godina. Ovako na brzinu nikome ne odgovora.
Uključite se u raspravu