‘Jedan takav koji se proteklih dana emitira na radio Dalmaciji ide ovako: OPG iz Opuzena traži radnike za berbu mandarina. Hrana i smještaj osigurani, dnevnica 90 kuna’, piše Slobodna Dalmacija.

‘Čujte, vrućine su preko dana, pa počnemo već oko pet, pet i po. A smjena je osam sati. Gledajte, mogu oni ubrati i više mandarina, pa dobiti dnevno i do 500-900 kuna’, opravdavao se čovjek koji se javio na oglašeni broj mobitela.

Kaže da mu se nitko nije javio na oglas. ‘Ma nema ništa, Hrvati ne žele raditi, samo se žale’, komentira.

‘Eto, ima onih koji hoće radit. Sad mi na imanju beru radnici iz Rumunjske i Bugarske i nitko se od njih ne žali, a ima ih dosta’, dodaje.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji se zalaže za solidarnost i socijalnu pravdu, smatra da je dnevnica od 90 kuna sramotna i uvredljiva za sve radnike u Hrvatskoj.

Ovime se podcjenjuje hrvatskog radnika. Čak je smiješno oglašavati da su u tu cijenu uključeni obroci i smještaj. Pitanje je kakvi su obroci? Pa kakav je smještaj? Naši su ljudi često imali iskustva da su, nažalost, na takvim poslovima spavali doslovno po šupama i garažama. Da ne govorim koliko je njih spavalo u istoj sobi s ostalim radnicima. Također se postavlja pitanje hoće li biti prekovremenog rada, na koji će se način on vrednovati i hoće li se prijaviti radnika. Tu je cijeli niz nepoznanica koje će radnik osjetiti tek kad dođe tamo.

Iz oglasa se ne može zaključiti je li to bruto ili neto dnevnica. Ako prihvatimo da je riječ o neto iznosu te da će onaj tko traži radnike platiti sva davanja i prijaviti radnika, to bi i dalje bio izrazito niski iznos, uzimajući u obzir da je zakonska minimalna plaća za puno radno vrijeme u Hrvatskoj za 2020. godinu ugovorena u iznosu od 4062.51 kuna, što je 3250, 01 kuna neto. Radnik bi za 25 dana rada u dolini Neretve dobio na ruke 2250 kuna. Ovakva niska cijena rada tjera ljude iz Hrvatske, no za te novce doći se, sasvim sigurno, raditi netko iz daleko jeftinijih zemalja gdje je to njima još uvijek kakva-takva zarada. Recimo, jasno je da će i za minimalnu dnevnicu doći netko iz Nepala ili Bangladeša, gdje se prosječna plaća kreće oko 150 eura. Dokle god bude takvih stranaca koji su spremni raditi za male novce, potražiteljima za radnom snagom neće ni padati na pamet podizati cijenu rada i same plaće, uvjerava Sever.