Članovi Savjeta Hanfe na sjednici održanoj prije dva dana bavili su se, uz ostalo, i temom poreznih olakšica poslodavcima na uplate zaposlenicima za dobrovoljnu mirovinsku štednju.

Kako su izvijestili nakon sjednice, predstavnici mirovinskih društava iznijeli su prijedlog povećanja tih olakšica za poslodavce. Argumentirali su ga u prvom redu relativnim padom vrijednosti te olakšice s obzirom na rast prosječnih plaća.

U najkraćem, prosječne bruto plaće s godinama su znatno porasle, a u međuvremenu su limiti uplata u treći stup koji se ne smatraju plaćom već se tretiraju kao porezno priznati izdatak poslodavcima ostali više-manje nepromijenjeni.

S prelaskom na euro oni iznose 67 eura mjesečno ili 804 eura godišnje, što je praktično istovjetno nekadašnjem maksimumu od 500 kuna mjesečno odnosno 6000 kuna godišnje.

Udjel pao ispod 4%
Time je udjel te olakšice u odnosu na prosječnu bruto plaću ove godine pao ispod četiri posto – u veljači je sveden na 3,9 posto, a prema najnovijim podacima o prosječnoj bruto plaći za svibanj (1830 eura), skliznuo je i na 3,6 posto. Usporedbe radi, taj je udjel npr. 2010. bio gotovo duplo veći, 6,5 posto prosječne bruto plaće, navedeno je uz prijedlog povećanja olakšice.

Inicijativa vezanih uz porezna rasterećenja, olakšice i/li neoporezive isplate posljednjih smo godina imali podosta. A nakon što je i ove godine bilo dosta zahvata u poreznom sustavu, u prvom redu u sferi oporezivanja dohodaka i neoporezivih isplata lako je pretpostaviti da će pripreme državnog proračuna za 2025. poticajno djelovati na iznošenje sličnih ideja i prijedloga kojima će razne interesne skupine nastojati progurati povoljniji porezni tretman.

Ministarstvo financija zasad ne otkriva previše toga u vezi s poreznim novostima za 2025., a među rijetkim relativno čvrsto najavljenima je npr. povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a sa 40 na 50 tisuća eura. U svakom slučaju, realno je očekivati da će u idućih nekoliko mjeseci zaredati i glasniji ili opetovani prijedlozi načina poreznog rasterećenja gospodarstva i građana.

Iz redova poslodavaca su, primjerice, nedavno apelirali na potrebu smanjenje poreza na dohodak, ovaj put s naglaskom na srednje visoke i više bruto plaće. To je, kažu, potrebno kako bi domaći poduzetnici ostali atraktivni stručnjacima koji najviše mogu pridonijeti razvoju gospodarstva i ubrzati približavanje Hrvatske razvijenijim članicama EU.

Predstavnici stranih investitora u Hrvatskoj prije nekoliko mjeseci također su iznijeli niz prijedloga novih ili nadograđenih postojećih poreznih poticaja, od onih vezanih uz obrazovanje zaposlenika ili poticanje zapošljavanja umirovljenika koji žele raditi, pa do proširenja neoporezivih primitaka za troškove koje poduzeća namiruju za osobni razvoj mladih zaposlenika i njihovih obitelji.

Na ‘listi želja’ je i proširenje olakšica za plaćanje polica dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja od strane poslodavaca. No, dio ekonomista smatra da brojne slične inicijative uvelike odražavaju parcijalne interese koji su legitimni, ali vode ka daljnjem usložnjavanju poreznog sustava.

Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu, smatra da ishodište problema vezanih uz rojenja raznih zahtjeva za rasterećenjima i neoporezivim isplatama zapravo leži u znatnom zaostajanju (rasta) osobnog odbitka u sustavu poreza na dohodak. Njegovo neusklađivanje s inflacijom, tj. realno urušavanje, potaknulo je traženje drugih načina za kompenzacijama, kaže.

U prilog parcijalnom
Izostanak odgovarajućeg uslkađivanja osobnog odbitka (s početkom ove godine povećan, ali za samo 5%, sa 531 na 560 eura) rezultirao je s relativnim porastom poreznog opterećenja plaća. To znači i više novca za lokalne jedinice.

Hoće li nakon tri godine povišene inflacije, s kumulativnim rastom cijena od oko 26%, uslijediti novo povećanje osobnog odbitka, zasad je teško reći, barem kad je riječ o 2025. Trenutačno nema najava s tim u vezi, a to samo ide u prilog novim zahtjevima za parcijalnim poreznim olakšicama i neoporezivim primicima.