Nakon nedavne konferencije o odrastu, mnoge je osupnulo duboko razumijevanje koju Možemo ima za viziju globalne i lokalne, sveobuhvatne pauze od ekonomskog i industrijskog razvoja kako bi se spasio planet Zemlja.

Što to konkretno znači za način na koji vode Zagreb? Koliko mogu – namjerno – implementirati odrast? Pod odrastom ne mislim na to da se košulja baci u smeće ako otpadne gumb već da ga se sašije, ili da je bolje pješice u dućan nego autom. Nego na zaustavljanje aktivnosti koje vode rastu.

Vedran Horvat, voditelj Instituta za političku ekologiju, za koji su ranije bili vezani Tomislav Tomašević i Danijela Dolenec, rekao je u intervju N1 da se odrast odnosi baš na prestanak aktivnosti, jer Zemlja nema vremena čekati 10-20 godina na oporavak. Gradonačelnik i zamjenica morali su ipak omekšati kad su preuzeli Grad. No, mogu li oni uopće u formatu EU-a provesti odrast?

Što će poduzeti Zagreb?
Dakako, mogu pustiti da sve propadne i evo odrasta, kao na rubovima istočne Europe. Evo, poljska regija Podlaskog vojvodstva skoro se ispraznila. Slično je u tri baltičke zemlje, u Rumunjskoj, Bugarskoj… To su sve primjeri demografskog i ekomomskog odrasta. Takav, nenamjeran odrast ne događa se samo u istočnoj Europi, već i u nekim zapadnim gradovima.

Svakako je zanimljivo što će u smislu odrasta moći poduzeti Zagreb. Može li gradonačelnik spriječiti rast – u smislu odrasta? Može, ako će odbiti slijediti Zelenu agendu EU-a, jer ona pretpostavlja i traži rast. Zeleni rast, koji uzima u obzir sve što je informiralo taj novi globalni smjer, ali – rast. Nikako odrast.

EU spušta donošenje odluka na što je moguće niže razine. Propisi i zakoni osiguravaju jedinstveno tržište, a čvrsti politički dogovori preduvjet su da se zajednica održi. Nikad se ne određuje što će koja država, a najmanje kako će se lokalna samouprava ponašati. No, kad je riječ o rastu, svi se klanjaju gradovima. Jer su temelj razvoja. Divna su sela, ali sve se važno događa u gradovima. Od gradova se očekuje da se razvijaju, rastu, pa bio za 10 godina smak svijeta ili ne.

Njemačka je 2007. predočila neobavezujući dokument, Leipzišku povelju, koja je artikulirala tu golemu ekonomsku, kulturnu i društvenu vrijednost gradova i usmjerila ih prema tzv. integriranom razvoju. Na toj osnovi počela su se slijevati sredstva usmjerena na gradove koji su time ojačali, dobili polugu veće samostalnosti. Dvije godine poslije mandat je preuzela Angela Merkel, i od prvog dana se okrenula prema onom što je danas okvir razvoja EU, u što ruku pod ruku spadaju digitalizacija i zelena agenda. Cij je održivi rast. Ali, rast.

U srcu takvih odluka snažan je pokret Zelenih u Njemačkoj. Čini mi se da su baš Zeleni, iako su ili mlađi koalicijski partneri u vladama ili opozicija, možda najutjecajnija politička orijentacija u Europi. Tko je potaknuo epohalni zaokret briselskih i nacionalnih politika oko klimatskih promjena? Tko je nametnuo Zelenu agendu? Najvažnije: tko je nagovorio, nametnuo, utkao svoje viđenje svijeta u sve političke stranke u zapadnoj i sjevernoj Europi, i u EU institucijama?

Godine 2020. Njemačka je opet predsjedavala nad EU-om. Vijeće je tada prvi puta službeno prihvatilo dokument koji se tiče gradova, Novu Leipzišku povelju. Merkeličina konzervativna Vlada prezentirala je radikalno zelenu agendu razumijevanja gradova.

Dakle, sad na europskoj razini imamo politiku koja se nastoji boriti protiv smanjenja biodiverzificiteta i resursa, koja uzima o obzir pojačane migracije u Europu, i smanjiti štetan utjecaj klimatskih promjena, a koja traži način da se raste u novim okolnostima?

Važi do 2030.
Duh Nove Leipziške povelje (važi do 2030.) jest da gradovi trebaju djelovati imajući na umu opće dobro. A ono uključuje blagostanje, pouzdane javne službe, pristupačnost grada za sve stanovnike pa i slabije pokretne, trud da se spriječe novi oblici društvenih, ekonomskih podjela, trud da nove tehnologije ne stvore nove podjele i slično.

Tri tzv. stupa Nove povelje bili bi: pravedan, produktivan i zeleni grad. Pravedan grad odnosi se na smanjenje socijalne segregacije, a konkretan primjer bio bi podići razinu stadarda siromašnijih četvrti, uvažiti probleme starijih građana. Zeleni grad odnosi se na očuvanje zelenih i rekreacijskih površina, na obnovljive izvore energije, ugljično neutralne zgrade, smanjenje zagađenja i povećanje energetske učinkovitosti.

Produktivan grad odnosi se na rast te se gradske uprave obvezuju da se zalaže za podršku inovacijama, za dubinski uvid u nove tehnologije povezane s promjenom radnih i drugih navika života. Tu pripada diverzificirana ekonomija sposobna za stvaranje radnih mjesta, konkurentskih biznisa, društvene, tehničke, logističke infrastrukture. Ponovo, naglašava se veliki zaokret prema digitalnoj ekonomiji.

Kao što vidimo – rast, rast, rast. Sve je pretočeno i u konkretnije inicijative, na primjer renovacijski val obnove zgrada i drugo. Dakle, Zagrebu treba bazičan rast kroz Zelenu agendu, a nedavna zagrebačka konferencija o odrastu pozicionirat će Možemo unutar stranke Zelenih u Europskom parlamentu i prije europskih izbora. Ako se vodstvo Zagreba zalaže za odrast, i kao takvi uđu u EP, bit će dočekani kao velika snaga.

To će povećati utjecaj kod kuće na nacionalnoj razini, a pojačava i povjerenje u članstvu. Ali, kako bi pristalice odrasta mogle zbilja provoditi takvu radikalnu politiku, ako zbilja žele ostati na vlasti u Zagrebu? Ili je osvojiti na nacionalnoj razini? Mogu samo nenamjerno, iz neznanja. Ali, namjerno da provode odrast, ako žele biti dio europskog miljea, nema šanse.

* Ines Sabalić, autorica je do 2020. bila Predstavnica Grada Zagreba pri EU