Vlada Viktora Orbana privukla je pažnju još jednim neortodoksnim i intervencionističkim pokušajem poticanja posustalog gospodarstva u kojemu je glavna uloga dodijeljena mađarskoj središnjoj banci. Paket mjera potencijalne vrijednosti 4,6 milijardi eura koji je prošli tjedan predstavio Gyorgy Matolcsy, 'friški' guverner blizak premijeru, već je izazvao i ostavku zamjenice guvernera, Julije Kiraly.

Nakon što je odbila glasovati o naprečac gurnutom paketu mjera (40-ak stranica materijala jedva da je bilo vremena prelistati prije rasprave), iskusna i ugledna bankarica ostavku je dala u znak protesta zbog promjene u načinu rada središnje banke za koji smatra da će naštetiti povjerenju u banke, a u konačnici i gospodarstvu u cjelini. Tim je korakom odaslala i poruku o ozbiljnosti situacije u zemlji. A kao i u slučaju nekih dosadašnjih eksperimenata Orbanove vlade, i najnoviji se dijelu domaće javnosti (a nesumnjivo i politike) čini intrigantnim i prijemčljivim. Ipak, iskusniji i lakim rješenjima te populizmu neskloni ekonomisti reći će kako je najnoviji mađarski recept jednostavno štampanje novca bez pokrića. "Da se stvari tako mogu rješavati, bilo bi lako voditi ekonomsku politiku. Zašto bi tko uopće radio strukturne reforme ako bi se stvari mogle rješavati štamparijom?", umjesto komentara retorički se zapitao jedan od njih. Što je to nakanila Orbanova vlada?

Detalji plana još se moraju razraditi, no jedna od njegovih triju glavnih sastavnica je da središnja banka odobri beskamatne kredite u iznosu do 250 milijardi forinti (830 milijuna eura) komercijalnim bankama koje će ih potom moći preusmjeriti u kredite srednjim i malim tvrtkama, uz maksimalnu kamatnu stopu od dva posto. Drugu sastavnicu paketa novih mjera čini isti iznos namijenjen kompanijama koje žele kredite u stranim valutama (prije svega, švicarskom franku) zamijeniti onima u forintama kako bi olakšale teret otplate duga, dodatno otežan zbog slabljenja mađarske valute. Treća komponenta još čeka razradu detalja kroz dogovor vlade i komercijalnih banaka, ali uporište joj je u tome da središnja banka iskoristi tri milijarde eura iz deviznih pričuva za smanjenje mađarskog kratkoročnog vanjskog duga za 1000 milijardi forinti.Posezanje za selektivnim kreditima za Antona Starčevića, glavnog ekonomista Raiffeisen banke je populistička mjera koja se politički može činiti lukrativnijom nego se uhvatiti ukoštac s neefikasnošću i rezanjem neproduktivnih kategorija.

U tom smislu Mađarsku vidi kao primjer gdje dvotrećinska prevlast u parlamentu može biti i opasna. Povrh svega, kao što je mađarski izbor teško argumentirati nekim potezima britanske centralne banke, tako se i hrvatsko gospodarstvo umnogome razlikuje od mađarskog, čiji je korporativni sektor nešto konkurentniji i značajnije izvozno orijentiran, ali je istodobno javni dug i veći, a slabljenje valute izraženije. Na bitne razlike upozorava i Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Podsjeća kako problem ni danas nije nedostatak sredstava te da je likvidnost bankarskog sustava već godinama visoka, kao i da je bilo pokušaja da se potakne kreditiranje poduzeća i programima koji su uključivali suradnju s HBOR-om. "Pa pogledajte kamatne stope na prekonoćne kredite, realno su jako negativne, oko 1 posto i malo više posto. Banke imaju mnogo likvidnosti ali nemaju kome plasirati (a da im taj vrati). Čemu onda još novca?", neslužbeno kaže drugi ekonomist. Problem je da nema potražnje odnosno da nema plasmana koji će vratiti kredite, dodaje, sugerirajući kako bi možda trebalo pitati novog slovenskog guvernera što misli o (ne)konzervativnosti slovenskih banaka koje sada mora spašavati s nekoliko milijardi eura. Ipak, ne misle svi ekonomsti da je to što radi Mađarska puko štampanje novca bez pokrića.

"Mjere mađarske središnje banke primjer su državnog intervencionizma koji se suprotstavlja internoj i eksternoj financijskoj liberalizaciji globalnih razmjera te njenim nuspojavama poput visoka inozemnog duga, euroizacije kredita kroz primjenu valutne klauzule, vlasničke strukture banaka u rukama stranog kapitala, pretjeranoa uvoza, prezadužene države i građana, privatizacije i rasprodaje državne imovine iz nužnosti", ističe  Marijana Ivanov s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. I ona, međutim, naaglašava da prilikom ubacivanja dodatne količine novca i zahvata s ciljem povećanja zaposlenosti i stimuliranja na investiranje i potrošnju nije dovoljno linearno sijanje likvidnosti. Jer, novac može ostati neiskorišten; može završiti u inozemstvu (na azijskim tržištima), potpomoći razvoj i zaposlenost drugih zemalja. Ona ipak ne odbacije ideju "jeftinih selektivnih nenamjenskih kredita.  

Mjere mađarske središnje banke suprotstavljaju se liberalizaciji i njenim nuspojavama
Marijana Ivanov, Ekonomski fakultet

Problem nije nedostatak sredstava, nego kome plasirati novac
Zdeslav Šantić, SG-Splitska banka