Svaki građanin Hrvatske ima pravo na internetsku vezu i pozive iz fiksne mreže jer se radi o osnovnim uslugama zajamčenima Zakonom o elektroničkim komunikacijama.

Pravilnikom o univerzalnim uslugama, pak, ta se odredbe detaljno propisuju i redovito unapređuju i osvježavaju. Tako je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti – HAKOM, odradila i posljednju izmjenu Pravilnika, koji će u utorak 23. srpnja stupiti na snagu.

Izmijenjena pravila prije svega se odnose na brzinu interneta, njegovu tehničku dostupnost, potom i na cijene, s posebnim naglaskom na one za socijalno ugrožene skupine. Odredbe o povećanju internet brzine počet će se primjenjivati 1. siječnja 2025. godine.

Po novom, internet će se ubrzati na minimalnih 14 megabita u sekundi u dolasku, s minimalnom mjesečnom količinom besplatnih podataka od najmanje 100 GB. Do sada je brzina interneta koja se mora svakom stanovniku omogućiti bila 7 Mbit/s za download, odnosno skidanje podataka te megabit u sekundi u tzv. uploadu.

Usto, po prvi puta se propisuje da Hrvatski Telekom neće biti jedini operator koji je obvezan pružiti takvu uslugu korisnicima, već će takvu obvezu dobiti ostala dva telekom operatora – A1 Hrvatska i Telemach Hrvatska.

Pravo na univerzalnu uslugu imaju svi oni korisnici trenutačno nemaju minimalnu brzinu interneta od 14 Mbit/s, odnosno, oni koji komercijalno mogu dobiti veću brzinu ne mogu zahtijevati pružanje univerzalne usluge. S druge strane, internetska veza bit će uspostavljena samo onima koji podnesu razuman zahtjev.

Što znači da ne možete zahtijevati uslugu u vikendici na vrhu nepristupačnog brda gdje nema ni struje. Takav zahtjev operator može odbiti, dok one razumne operator mora ispoštovati i realizirati u roku od 30 dana. U slučaju neslaganja s operatorom, korisnici mogu zahtjev poslati HAKOM-u, koji će potom donijeti konačnu odluku o tome je li zahtjev razuman.

S obzirom na napredak tehnologije kao i činjenice da internetska povezivost u slučaju univerzalne usluge nije uvjetovana tehnološki, već je neutralna, telekomi mogu omogućiti uslugu pristupa internetu putem fiksne ili mobilne veze.

Cilj regulatora je, kako kažu, omogućiti minimalnu funkcionalnu brzinu internet u svrhu digitalne uključivosti svih građana RH, primjerice, školaraca kojima je povezanost potrebna zbog školovanja i edukacije ili poduzetnicima za obavljanje posla, ali i javnim ustanovama na nedostupnim područjima.

Pravo za socijalno ugrožene
Kada se, pak, radi o cjenovnoj dostupnosti, HAKOM je zaključio da su cijene usluge pristupa internetu u Hrvatskoj pristupačne prosječnim potrošačima. Cijena osnovnog paketa usluge širokopojasnog pristupa internetu, spram međunarodnih i EU smjernica, treba biti ispod dva posto mjesečnog bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stanovniku.

“U kontekstu Hrvatske, navedeno znači da bi cijena osnovnog paketa usluge pristupa internetu trebala biti ispod 29,21 eura. To pak nadalje znači da mjesečna naknada za univerzalni paket ne smije iznositi više od 29,21 eura”, stoji u analizi HAKOM-a, te će i taj dio, nakon svih procedura, od nove godine biti u primjeni.

Posebno se novim izmjenama pravilnika, a na temelju analize, reguliraju cijene za socijalno ugrožene stanovnike Hrvatske te se u ovom slučaju kriteriji i proširuju. “Na temelju procjene regulatornog učinka zaključeno je kako mjesečna naknada paketa za socijalno ugrožene za univerzalnu uslugu širokopojasnog pristupa internetu može iznositi najviše dva posto mjesečnog neto dohotka po odrasloj osobi u riziku od siromaštva”. Slijedom toga, mjesečna naknada za socijalni paket u RH za univerzalnu uslugu interneta iznosit će najviše 6,77 eura.

Novost je da se pravo na korištenje univerzalnog paketa za socijalno ugrožene proširuje, ono je vezano uz već postojeći status socijalno ugroženih korisnika, za koji korisnici imaju izdane potvrde mjerodavnih institucija, što im služi kao dokaz ostvarivanja prava.

Tako će pravo na paket za socijalno ugrožene, od 1. siječnja 2025. moći ostvariti: korisnici zajamčene minimalne naknade, korisnici osobne invalidnine kojima nije osigurana usluga smještaja ili organizirano stanovanje, korisnici nacionalne naknade za starije osobe, korisnici novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, korisnici novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata i korisnici prava na naknadu za ugroženog kupca energenata (ovo pravo mogu ostvariti i članovi kućanstva prethodno navedenih kategorija), predlaže HAKOM.

Iako se većina izmijenjenih odredbi odnosi na korištenje interneta, i govorni pozivi s fiksne linije i dalje su dio univerzalne usluge. No korisnici imaju pravo tražiti razdvajanje takvih usluga. Kada se radi o cijenama za univerzalne usluge, HAKOM kao regulatorna agencija morat će dati svoju suglasnost prije negoli krenu u primjenu.

Jednako tako, procedura nalaže Agenciji i da raspiše javni poziv za obavljanje univerzalne usluge tako da će se neovisno o nametnutoj obvezi troje operatora na poziv moći javiti svi, premda se takvo što ne očekuje.

Trošak na operatorima
Osiguravanje osnovne usluge interneta i poziva, naime, ne kompenzira se operatorima iz državnog proračuna, već su teret troška pojedinog operatora koji je ima obvezu pružiti. Regulator je procijenio da nacionalni operatori financijski stoje dovoljno dobro da bi ih mogli odraditi, a usto, smatraju, da je to svojevrsna društvena odgovornost koju imaju prema tržištu na kojem posluju.

Ipak, postoji i alternativa, a to je osnivanje Fonda pri HAKOM-u, u kojem bi participirali svi operatori koji rade u Hrvatskoj, a iz kojeg bi se potom nadoknadio dio troška operatora. Zasad, HT nije zatražio uspostavu tog fonda kao posljedicu prekomjernog troška zbog pružanja univerzalnih usluga.

HT i A1 Hrvatska, pokušali su, naime, tek, ishoditi prijelazno razdoblje, te su u komentarima javne rasprave tražili da umjesto 14, s novom godinom, propisana brzina bude 10 megabita u sekundi u dolasku, jer, obrazlagali su, prekratak im je rok, nisu ga uvrstili u svoje planove i dodatan je trošak. No, regulator tu nije imao dilema, 14 megabita u sekundi, temeljen je na činjenici da oko 80 posto korisnika u Hrvatskoj ima brzinu 14 ili veću, te je u skladu sa smjernicama EU takvu brzinu propisao kao osnovnu.

Podsjetimo, prije 10 godina, propisana je brzina interneta od jednog megabita u sekundi u dolasku. Točnije, bilo je to 1. siječnja 2015., a uoči stupanja u primjenu pisali smo:

“Poput Finske i Španjolske, Hrvatska će od 1. siječnja 2015. postati treća država na svijetu u kojoj je brzi internet zakonsko pravo svakog građanina. Naime, od 1. siječnja najmanja propisana brzina interneta mora biti jedan megabit u sekundi (1 Mbit/s), odlučio je HAKOM. I do sada je postojala ta odredba, no osiguravala je tek pristup internetu brzinom od samo 144 kbit/s, što doista nije bilo dovoljno, te je ovo povećanje na 1 Mbit/s hvalevrijedan potez HAKOM-a”.

Od tada do danas, širokopojasne brzine interneta drukčije se definiraju, no činjenica je i da još nisu svi njome povezani. Novi, osvježeni pravilnik, tomu bi trebao uvelike pridonijeti.