S Krunoslavom Zmaićem, dekanom Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS), razgovarali smo o važnosti digitalizacije agrara, implementaciji modernih tehnologija, potencijalima domaće proizvodnje te interesu mladih za studiranje poljoprivrede.

Zašto je digitalizacija važna i kako ona pridonosi razvoju poljoprivrede?

Digitalizacija je ključna za modernu poljoprivredu jer omogućuje optimalnu upotrebu resursa, veću produktivnost i održivost. Prema procjenama, svjetska populacija će do 2050. narasti na 9,7 milijardi ljudi, a to znači da će proizvodnja morati porasti za oko 70 posto kako bi se zadovoljile potrebe za hranom.

Digitalne tehnologije omogućuju rješavanje tog izazova. Primjerice, senzori za tlo mogu točno izmjeriti razinu vlage i potrebe biljaka za navodnjavanjem, što smanjuje potrošnju vode do 30 posto. Dronovi mogu nadzirati velika područja u kratkom vremenu, identificirati problematična područja poput onih pogođenih štetnicima ili bolestima te omogućiti ciljanu intervenciju. Ove tehnologije smanjuju potrebu za gnojivima i pesticidima, čime se smanjuju troškovi i ekološki otisak.

Primjer iz prakse iz Nizozemske, zemlje poznate po implementaciji digitalnih tehnologija u poljoprivredi, pokazuje da poljoprivrednici koriste IoT senzore, dronove i satelitske snimke kako bi povećali produktivnost za više od 20 posto uz smanjenje resursa do 30 posto, što doprinosi održivosti i povećanoj profitabilnosti.

Gdje je danas Hrvatska kada je riječ o primjeni digitalne i precizne poljoprivrede u odnosnu na razvijene EU zemlje?

Hrvatska je, u usporedbi s razvijenim zemljama EU-a, još uvijek na početku implementacije digitalne poljoprivrede. Zemlje poput Nizozemske, Njemačke i Francuske značajno ulažu u istraživanje i razvoj novih tehnologija, što im omogućuje napredak u automatizaciji, primjeni umjetne inteligencije (AI) i sustavima za preciznu poljoprivredu. U Hrvatskoj je takav napredak sporiji, zbog manjka financijskih sredstava i nedovoljne svijesti o važnosti digitalizacije.

Istraživanje iz 2020. pokazalo je da je manje od 5 posto poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj koristilo napredne digitalne alate, dok je u razvijenim zemljama taj postotak iznosio i do 30 posto. Razlog tomu nije samo cijena opreme, iako je ona značajan čimbenik, već i niska razina edukacije i nedovoljna motivacija za promjene.

Poljoprivrednici često vide digitalne tehnologije kao dodatni trošak, a ne kao dugoročno ulaganje koje donosi povrat u obliku veće produktivnosti i smanjenja troškova. Unatoč tome, situacija se mijenja, zahvaljujući EU projektima koji subvencioniraju ulaganja u digitalnu tehnologiju.

Primjer uspješne primjene digitalnih tehnologija je projekt na jednom OPG-u koji se bavi voćarstvom, gdje su korišteni senzori i dronovi za precizno upravljanje navodnjavanjem i zaštitom biljaka, što je povećalo urod za 15 posto, dok je potrošnja vode smanjena za 25 posto.

Gdje bi se digitalizacija najbrže mogla primijeniti u Hrvatskoj?

Digitalizacija se može najbrže primijeniti u ratarstvu, voćarstvu i stočarstvu, gdje postoje jasne prilike za povećanje učinkovitosti. U ratarstvu, primjena satelitskih snimki, dronova i IoT senzora omogućuje praćenje stanja usjeva, detektiranje bolesti i štetnika te preciznu gnojidbu i navodnjavanje. To rezultira smanjenjem troškova za do 20 posto, a moguće i povećanjem prinosa za 10 do 15 posto, ovisno o vrsti usjeva.

U voćarstvu, automatizirani sustavi za nadzor mikroklime i tla mogu osigurati optimalne uvjete za rast, što je ključno za visokovrijedne kulture poput jabuka i vinove loze. Korištenje IoT senzora u voćnjacima omogućilo je povećanje prinosa za 25 posto u nekoliko pilot projekata u Europi.

U stočarstvu, digitalne tehnologije se mogu koristiti za praćenje zdravlja i ponašanja životinja, čime se smanjuje potreba za veterinarskim intervencijama i poboljšava dobrobit životinja. Primjena AI i senzora u kontroliranim uvjetima uzgoja stoke može dovesti do smanjenja stope smrtnosti za do 10 posto, što izravno utječe na profitabilnost.

Koja je važnost Vašeg fakulteta da se digitalizacija ubrza?

FAZOS ima ključnu ulogu u ubrzavanju procesa digitalizacije poljoprivrede kroz istraživanje, edukaciju i suradnju s industrijom. Kroz EU projekte, fakultet osigurava financijsku potporu za istraživanje i razvoj novih tehnologija te njihov prijenos na poljoprivredna gospodarstva. Kroz edukacijske programe i radionice, FAZOS kontinuirano radi na podizanju svijesti o prednostima digitalnih tehnologija.

Na primjer, Fakultet sudjeluje u nekoliko međunarodnih projekata vezanih za digitalizaciju, poput EU4AGRI, gdje se implementiraju precizne poljoprivredne tehnologije u ratarstvo. Već smo ostvarili konkretne rezultate – na OPG-ima gdje su implementirani naši sustavi za daljinsko praćenje stanja tla, postignuto je povećanje prinosa za 10 posto, uz smanjenje upotrebe inputa za 15 posto.

Kako modernizirati poljoprivredu, jesu li EU fondovi dobar put?

Za ubrzanje modernizacije, ključan je strateški pristup u povezivanju inovacija, održivih praksi i dostupnih resursa. Modernizacija znači ulaganje u nove tehnologije i digitalizaciju, ali i razvijanje znanja i sposobnosti naših poljoprivrednika kako bi na najbolji način iskoristili te resurse. Hrvatska ima značajan potencijal u poljoprivredi, ali nam nedostaju učinkovitija i brža rješenja za prijenos tehnologije i znanja na teren, kao i bolje povezivanje svih dijelova lanca vrijednosti – od poljoprivrednika do krajnjih korisnika.

EU fondovi su dobar put i nezamjenjiv izvor financiranja. Omogućavaju nam provođenje “projekata” koji često nadilaze mogućnosti samih poljoprivrednika, poput digitalizacije i održive infrastrukture. Međutim, izazov ostaje u složenim administrativnim procesima. Neki korisnici nemaju dovoljno znanja ili kapaciteta za kvalitetnu prijavu projekata, što često usporava ili ograničava pristup tim sredstvima.

Kako bismo EU fondove koristili bolje, trebali bismo pojednostaviti procedure, ojačati podršku poljoprivrednicima kroz edukacije o korištenju fondova, i fokusirati sredstva na projekte s dugoročnim pozitivnim utjecajem na konkurentnost i održivost poljoprivrede. Kvalitetniji nadzor i monitoring nad učinkovitosti i provedbom projekata također bi pomogao kako bi se osiguralo da sredstva stvarno doprinose modernizaciji i većoj prehrambenoj sigurnosti, a ne da samo takoreći “procure” kroz sektor bez stvarnih ekonomskih učinaka.

U Hrvatskoj padaju sve proizvodnje. Svjedoci smo turbulentnih promjena, klimatskih i tržišnih. Uspijevamo li se mi nositi s tim ili i dalje nismo dobro organizirani?

Hrvatska poljoprivreda svakako je suočena s izazovima koji dolaze s klimatskim promjenama, volatilnim tržištima i strukturnim problemima. U proteklim godinama sve su češći ekstremni klimatski uvjeti, poput suša i poplava, koje ozbiljno narušavaju proizvodnju. Na globalnom tržištu cijene inputa poput gnojiva i energije osciliraju, a lanac opskrbe osjetljiv je na poremećaje. Sve to pojačava potrebu za prilagodljivim, fleksibilnim pristupom, ali i za strateškim planiranjem, efikasnijom organizacijom, profesionalizacijom sektora unutar same države.

Na razini države još uvijek postoje značajni nedostaci u organizaciji i koordinaciji sektora. Iako postoje strategije, one se često ne provode dosljedno, a prijelaz od papira do konkretnih mjera traje predugo. Oscilacije u proizvodnji i plasmanu rezultat su tih organizacijskih slabosti, nedostatka modernizacije (pod-investiranost sektora) i povremeno ograničenih kapaciteta za krizno planiranje (svinjska kuga). Uz to, nedovoljna je povezanost između struke, donositelja odluka i proizvođača što znači da rješenja ne stižu dovoljno brzo do poljoprivrednika.

Za uspješnije suočavanje s promjenama trebamo raditi na izgradnji sustava, koji će na temelju znanstvenih dokaza, pružiti potporu odlukama u sklopu sektora, po uzoru na razvijene EU države. To će nam omogućiti smanjenje margine za pogreške, brži i lakši transfera znanja, bolje upravljanje resursima, i, što je posebno važno, smanjenje administrativnih prepreka. Potrebno je usmjeriti više ulaganja u sektore koji nose višu dodanu vrijednost koji povećavaju otpornost na klimatske promjene, sustava za navodnjavanje i tehnologija za preciznu poljoprivredu.

Hrvatska je ogromni uvoznik hrane pored velikih potencijala?

Hrvatska ima veliki potencijal, no visok uvoz hrane rezultat je niza faktora, od strukturnih problema u proizvodnji do tržišnih izazova. Osnovni razlog leži u nedostatku konkurentnosti domaće proizvodnje, koja se suočava s visokim troškovima i malim gospodarstvima koja teško ostvaruju ekonomiju obujma potrebnu za natjecanje na otvorenom tržištu.

Uz to, proizvodnja se često ne usmjerava na one sektore ili proizvode u kojima bismo mogli imati komparativnu prednost i ostvariti višu dodanu vrijednost. Zanimljiv je podatak kako smo prošle godine volumenom izvoza premašili uvoz, ali kada pogledamo vrijednosno iznos uvoza premašuje vrijednost izvoza za gotovo dvije milijarde eura (dvije eskadrile rafala slikovito rečeno).

Što znači da izvozimo jeftine proizvode niske dodane vrijednosti, a ove druge uvozimo. Treba biti iskren i reći kako to vrlo teško možemo okrenuti bez korjenitih reformi u sklopu domaćeg agrara i to reformi koje se tiču poljoprivrednog zemljišta, agrarne strukture, ulaganja u sektore veće dodane vrijednosti, profesionalizacije sektora. Sve navedene reforme treba provesti učinkovito što predstavlja dugotrajan i cjeloviti proces.

U čemu bi Hrvatska mogla biti dobra u poljoprivredi i na svjetskom tržištu?

Hrvatska je premala da bi bila važan igrač na EU ili svjetskom tržištu, za podatak mi smo otprilike sada 0,2 posto EU proizvodnje, te nijedan proizvod koji proizvodimo ne može svojom količinom utjecati na EU ili svjetsku cijenu… nego je obrnuto…

A dobri možemo biti poglavito u stočarskim sektorima (znamo da nismo) jer za početak imamo velike količine žitarica i uljarica po nižim cijenama nego na zajedničkom tržištu, ali tu postoje druge prepreke i problemi o kojima smo već pričali. Nadalje, proizvodnje u kojoj bismo mogli biti konkurentni uključuje ekološku proizvodnju, visoko vrijedne proizvode poput maslinovog ulja, vina, ljekovitog bilja i autohtonih sorti voća i povrća. Kvalitetno maslinovo ulje, na primjer, visoko je cijenjeno u inozemstvu, a hrvatski vinogradi imaju jedinstvene sorte koje bi mogle postati prepoznatljive na svjetskoj razini.

Za bolje rezultate, važno je ojačati zadruge, proizvođačke organizacije i klastere, te nastaviti rad na uspostavljanju sektorskih organizacija koje bi manjim proizvođačima omogućili zajednički nastup i lakši plasman. Uz to, ulaganja u certificiranje, promociju autohtonih proizvoda te prilagodbu EU nadstandardima kvalitete mogu biti presudna za stvaranje imidža Hrvatske kao zemlje kvalitetnih i održivih poljoprivrednih proizvoda.

Kakav je interes mladih za studiranje za vašem fakultetu?

Interes mladih za studiranje poljoprivrede u velikoj mjeri ovisi o njihovoj svijesti o tome koliko su sektor poljoprivrede i prehrambena industrija zapravo važni i perspektivni. U posljednje vrijeme, zbog rasta potražnje za održivom proizvodnjom hrane i inovacijama u agro tehnologiju, raste interes za fakultete i studijske programe, tako da možemo reći kako smo zaustavili negativni trend po pitanju kvota. Međutim, još uvijek je prisutna percepcija kako je poljoprivreda “tradicionalna” i “teška” industrija, pa je izazov motiviranja mladih koji nisu iz ruralnih područja ili nemaju obiteljske veze s poljoprivredom.

Kako bismo privukli mlade ljude, nudimo im suvremene studijske programe, praksu u laboratorijima i na pokušalištima za inovacije i tehnologije, suradnju s inovativnim kompanijama u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, kao i priliku za razmjenu iskustava kroz programe mobilnosti i prakse u inozemstvu. Radimo na promociji novih tehnologija, pametne poljoprivrede, biotehnologije, gospodarenja bioresursima, obnovljivim izvorima energije, kako bismo studentima omogućili da razvijaju vještine u skladu s najnovijim trendovima i potrebama tržišta rada.

Osim znanja, studenti stječu i praktične vještine kroz rad na istraživačkim projektima i kroz suradnju sa stručnjacima iz industrije, čime povećavamo njihove mogućnosti za zaposlenje ili pokretanje vlastitih biznisa u sektoru poljoprivrede i prehrambene tehnologije.

Uključili ste se u projekt Strizivojna – Prvo digitalno selo u Hrvatskoj? Koji je razlog?

Pridružili smo se projektu jer vjerujemo da on može postati model za druge ruralne zajednice u Hrvatskoj. Projekt Prvo digitalno selo ima za cilj potaknuti razvoj ruralnih sredina kroz primjenu novih tehnologija, čime se stvara održiva i produktivna zajednica. Naš doprinos uključuje razvoj digitalnih platformi za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom, uvođenje senzorskih sustava za praćenje tla i stanja usjeva, te edukaciju lokalnih poljoprivrednika.

Primjer našeg doprinosa je implementacija sustava preciznog upravljanja vodnim resursima, koji je već u pilot fazi i koji je omogućio smanjenje potrošnje vode za 20% u poljoprivrednoj proizvodnji u Strizivojni.