Svega par tjedana karantene u borbi s epidemijom koronavirusa pokosilo je ekonomiju. Za spas poduzetnika Vlada je donijela dva paketa pomoći, no ministru financija Zdravku Mariću nedostaje između 65 i 75 milijardi kuna.

Prihodi proračuna su u slobodnom padu, preraspodjelom je osigurana tek 2,1 milijarda kuna, a stidljivo se najavljuju razgovori o rezanju plaća u javnom sektoru pa je goruće pitanje otkuda namaknuti novac bez eksplozije javnog duga i rušenja rejtinga.

Ekonomsko zdravlje

Korporativne vrijednosti u doba korona krize: Kako zaštititi zaposlenike i poslovanje?

Svjetska banka procjenjuje da je Hrvatska na putu duboke recesije s padom BDP-a od 6,2 posto ove godine, rast nezaposlenosti preko 9 posto te skok javnog duga i deficita, na 85%, odnosno 8% BDP-a, uz bitnu pretpostavku da će pandemija nestati do ljeta.

Domaćih prognoza, bar ne službenih, još nema na vidiku, a o tome kako bi moglo izgledati domaće gospodarstvo razgovarali smo s nekoliko uglednih ekonomista.

Jedan od onih koji na poteze Vlade gleda s nezadovoljstvom, ali ne jer paket smatra nedovoljnim već suprotno preekstenzivnim, u kojem se nije vodilo računa o deficitu je Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta. Široka ruka države, posebno u turizmu, u praksi znači da Vlada štiti tvrtke od rizika i kapitalnih gubitaka gomilanjem javnog duga.

Paket vidi problematičnim, posebno u dijelu podmirivanja PDV-a po naplati za velike tvrtke, jer to otvara prostor za malverzacije s najizdašnijim prihodom proračuna.

Smatra da treba sagledati cjelinu priče; za tri naredna mjeseca potrebe za financiranjem iznose oko 45 milijardi kuna uz oko 20 milijardi postojećih obveza, ukupno 65 milijardi kuna – iznos koji Hrvatsku vodi rastu udjela duga u BDP-u prema 85 posto. Dok se ne pronađe cjepivo i ono donese sigurnost putnicima od turističke sezone realno neće biti ništa, ova je izgubljena a iduća upitna. Ovisno o dinamici razvoja situacije s koronavirusom, nakon 30. lipnja realno bi nam mogao trebati novi paket pa je do kraja godine izgledan rast javnog duga prema 95 posto”, kaže.

Tako visoke potrebe za financiranjem, koje se približavaju 12 milijardi eura, ne mogu se financirati na domaćem tržištu jer za to nema dovoljno novca ni uz relaksirajuće mjere HNB-a i zalihe banaka (koje i same moraju imati zalihu likvidnosti s nadolazećim moratorijima), a pomoć od EU može pokriti tek manji dio, oko milijardu eura.

Ostaje nam MMF

“Kao izvor financiranja ostaje stand-by aranžman s MMF-om u vidu linija za likvidnost i demontaža drugog mirovinskog stupa u određenom obliku, od benignog zamrzavanja uplata do potpune nacionalizacije. Rekao bih da je sve otvoreno i da su oba scenarija vrlo vjerojatna. Sada se steče dojam da je sve besplatno, no rejting agencije već su krenule u korekcije i o tome ovisi trošak rastućeg duga.

Vlada mora jasno građanima reći koji su izbori i koja je cijena: ili brutalan rast javnog duga što će dugoročno onemogućiti gospodarski rast i bolji životni standard ili ćemo demontirati dijelove mirovinskog sustava”, kaže Lovrinčević. Dobro rješenje bilo bi, smatra, ako bi Hrvatska dobila zeleno svjetlo za ulazak u tečajni mehanizam u srpnju. U scenariju da nakon lipnja zatreba novi paket, ulazak u ERMII otvorio bi mogućnost financiranja kod ECB-a, no to je prvenstveno politička odluka.

Nasuprot toga konzultant Andrej Grubišić pak travanjske mjere ocjenjuje tek djelomičnim napretkom inicijalnih. “Smatram da je izvrsna mjera plaćanje PDV-a po naplati, a poboljšanje je i dizanje iznosa koji će država plaćati po radniku s 3250 na 4000 kuna uz odricanje od poreza i doprinosa. Ostaje problematično što država propisuje kriterije kome će isplaćivati dio plaće umjesto da bez diskriminacije napravi sveobuhvatni povrat poreza od 10.000 kuna po zaposlenom u privatnom sektoru”, kaže.

Velik je problem kod odluke o otpisu ili odgodi poreznog duga razmišljanje da će se oni poduzetnici koji imaju pad prihoda manji od 20% snaći, kao i da je onima s padom prihoda do 50% dovoljno tek odgoditi poreznu obvezu obzirom da će upravo biti najviše onih koji će pasti 20% do 50% i baš njima je najpotrebniji otpis. “Idealna mjera je porez od 0% na sve vrste poreza za sve obveznike u trajanju od 2 mjeseca”, kaže Grubišić.

Vladino rješenje vidi kao “novi blik negativnog državnog intervencionizma; diskriminatoran i subjektivan pristup da neki državni birokrat” određuje kriterije dok se paradoksalno od banaka traže bezuvjetni moratoriji. “Imate situaciju da vlasnici kapitala neće vidjeti svjetlo na kraju tunela, a kreditorima će biti demotivirajuće odobravati novo financiranje zbog neizvjesnosti. Smatram da je država trebala ostati u okvirima u kojima ima ingerencije, a to su monetarna i fiskalna politika, a ne birati pobjednike i gubitnike na tržištu”, kaže.

Kad su uštede u proračunskim rashodima u pitanju, smatra da su nužne, no ne i trenutno u prvom planu. “Uštede se moraju odraditi jer ovakvo stanje ne može ići unedogled; da biste liječnicima mogli dati 25.000 plaće morate imati manevarski prostor, a to se može postići otkazima, a ne samo smanjivanjem plaća. Moramo svjesno ići na veći pad BDP-a u kratkom roku smanjenjem državne potrošnje da bismo kasnije imali više prostora da gospodarstvo jače ‘povuče’ prema naprijed”, stava je Grubišić.

Da nas očekuje duboka recesija ne sumnja ni ekonomist Goran Šaravanja jer je stao cijeli svijet, a da je i (nekim čudom) koronavirus zaobišao Hrvatsku opet bismo bili u recesiji jer su nam pogođeni svi trgovinski partneri. Uz neizvjesnost oko razvoja situacije s virusom, udarac na lance opskrbe upućuje na vrlo dubok pad i postupan oporavak, a perspektivu dodatno otežava činjenica da u svijetu bez prihoda razina duga u modernoj povijesti nikad nije bila toliko visoka.

“U usporedbi s krizom 2009. Hrvatska ima veliku prednost što je članica EU koja je već uputila sredstva članicama i dogovara dodatne mjere na koje možemo i mi računati, a i ECB proširuje svoje mjere (krediti u stranim valutama, primjerice) što ide na ruku onim članicama koje još nemaju euro”, kaže Šaravanja. Instrumentarij Banskih dvora ocjenjuje kao pokušaj spašavanja što se spasiti može u privatnom sektoru i tako zaštiti poreznu bazu.

“Činjenica je da u dubokoj recesiji porezni prihodi padaju što ograničava mogućnost financiranja javnih službi. U tim okolnostima nije pitanje treba li preraspodijeliti javnu potrošnju da bi se dio izvanrednih mjere financirale, ono se nameće kao nužnost osim onima koji se bore sa zdravstvenom krizom”, kaže Šaravanja.

Napominje da se pokazalo kako javni sektor funkcionira u krizi, reakcija na koronavirus bolja je od očekivane što znači da ima ljudi koji itekako znaju što rade pa kad prođe epidemija treba vidjeti kako ga učiniti što kvalitetnijim da se uz niže porezne stope privatnom sektoru otvori prostor da povuče ekonomiju i poveća porezne prihode za financiranje javnih usluga.

‘Vlada već kasni s rezovima’

Tek nam slijedi ‘dan poslije’, suočavanje s onim što će biti kad se epidemija smiri, upozorava ekonomist Damir Novotny.

“Bojim se da dosadašnje mjere Vlade neće biti dovoljne jer se mnogi poduzetnici oslanjanju na turističku potražnju koje neće biti, a značajan je izvor prihoda. Intervencija bi trebala biti puno jača jer odgoda nije intervencija pogođenim poduzetnicima, posebno malima, jedinima koji mogu osigurati ekonomsku aktivnost”, kaže. Startna fiskalna pozicija Hrvatske ne ostavlja puno prostora za prekomjerno zaduživanje, za razliku od, primjerice, baltičkih zemalja za to nema kapaciteta.

Ključno smanjiti troškove u javnom sektoru u čemu Vlada već kasni jer je ekonomska aktivnost snažno pala, a razgovori o uštedama tek u najavi. Prema Novotnyju dva su izvora financiranja da ne eksplodira javni dug koji bi ponovno donio loš rejting, skuplje zaduživanje i veće izdatke za kamate, a to je preusmjeravanje novca iz europskih fondova i sudjelovanje mirovinskih fondova u prodaji portfelja javnih poduzeća. Kako gleda na budućnost?

“Okolnosti su danas drugačije nego 2009., financijski sektor je u boljem stanju, Vlada je razumjela da mora intervenirati i objaviti uštede. Kad bi imala snage da odradi preslagivanja u javnom sektoru i riješi dio portfelja javnih poduzeća da ne dođe do eksplozije javnog duga, vjerujem da bismo ušli u oporavak 2021., odnosno imali V krivulju rasta, no mislim da je to malo vjerojatno zbog izbora ove godine”, oprezan je Novotny.

Izravni fiskalni učinci

Da su bilo kakve procjene kako će izgledati ekonomija u narednim godinama u ovom trenutku nemoguće, mišljenja je Velimir Šonje iz Arhivanalitike. Stavljajući na papir mjere izračunao je da izravni fiskalni učinci teže 2,3 posto BDP-a što je snažno za zemlju s malim fiskalnim kapacitetom.

Na to treba dodati odgode obveza prema državi (1,5% BDP-a), kreditno-garantne i equity sheme (6,5%) čime se ukupni poticaj penje na 10,3% BDP-a. U svom serijalu Koronaekonomika, kao i prvom paketu i novoj verziji mjera daje uvjetnu trojku. Ona se može potvrditi, možda i povećati, ali ocjena stigne skliznuti i do čiste jedinice ovisno o tome kako će se zatvarati proračun na čemu je, podsjeća, Hrvatska pala 2009. kad su se u nedostatku drugih ideja i političke moći, povećali porezi što je bio uvod u šest godina dugu recesiju.

Upozorava, među ostalim, da je “neozbiljan svatko tko govori o tim stvarima, a pritom ne govori o cjelini proračuna, kao da postoji financijska alkemija kojom se može kreirati nova vrijednost”.

Neozbiljan je svatko, nastavlja, tko misli da može zanemariti jednostavnu činjenicu: ako će direktne fiskalne intervencije iznositi oko 3-4% BDP-a i ako će doći do ogromnog pada BDP-a koji će se prevesti u veliki pad prihoda države, deficit proračuna tako će „zinuti“, da će omjer javnog duga skočiti u zonu između 80% i 90% BDP-a što će ugroziti rejting i mogućnosti za povoljno financiranje.