Jačanje okolišnih izazova na globalnoj razini, zahtjeva potrebu za sustavnim pristupom okolišnoj održivosti. To podrazumijeva i prilagodbu financijskog sustava. Drugim riječima, za održiv i uključiv rast nužan je prijelaz na održivo financiranje.
Šest okolišnih ciljeva
Održivo financiranje označava proces razmatranja okolišnih, društvenih i upravljačkih (ESG) čimbenika prilikom donošenja odluka o ulaganju u pojedine projekte. Fokus ulaganja je pritom na projekte koji će unaprjeđivati ili mijenjati postojeće poslovne modele s ciljem postizanja održivog poslovanja.
Važan zakonodavni okvir o održivom financiranju unutar Europske unije je Uredba o taksonomiji (EU taksonomija) kojom se definiraju, odnosno klasificiraju gospodarske djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima. Svjedočimo kako je interes ulaganja u poduzeća koja imaju pozitivan utjecaj na klimu i čije su aktivnosti održive u porastu, a na ovaj su način potencijalni ulagači i banke bolje informirani te mogu lakše odabrati u kakve će projekte ulagati svoj novac.
EU taksonomijom poseban naglasak se stavlja na šest okolišnih ciljeva, a to su ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba na klimatske promjene, održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa, prijelaz na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrola onečišćenja te zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava.
Da bi se gospodarska djelatnost smatrala okolišno održivom mora ispunjavati sljedeća četiri kriterija. Prvo, da značajno doprinosi barem jednom okolišnom cilju, drugo da ne šteti bitno nijednom okolišnom cilju, treće da se provodi u skladu s minimalnim zaštitnim mjerama i zadnje, da je usklađena s kriterijima tehničke provjere.
Održive gospodarske djelatnosti
Utjecaj klimatskih promjena vidljiv je i u privatnom sektoru, gdje su gospodarski gubici zbog učestalih ekstremnih pojava povezanih s klimatskim promjenama sve veći. Stoga je prvi delegirani akt trenutno usvojen od strane Europske komisije fokusiran na postizanje prva dva okolišna cilja, ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na klimatske promjene.
Spomenuti delegirani akt sadrži kriterije tehničke provjere na temelju kojih se određuje pod kojim se uvjetima smatra da gospodarska djelatnost značajno pridonosi navedenim ciljevima te nanosi li ta ekonomska djelatnost bitnu štetu bilo kojem drugom okolišnom cilju.
Prioritet je dan sektorima s najvećim doprinosima emisiji stakleničkih plinova kao što su šumarstvo, energetika, proizvodnja, promet i zgradarstvo.
EU taksonomija obuhvaća gospodarske djelatnosti oko 40 posto poduzeća i sektore koji proizvode gotovo 80 posto izravnih emisija stakleničkih plinova u EU te je transformacija gospodarskih djelatnosti tih sektora nužna za postizanje klimatskih ciljeva Europske unije.
Treba naglasiti da će se EU taksonomija razvijati kroz vrijeme tijekom čega će doći do uključivanja i ostalih sektora i djelatnosti koje bi mogle dati značajan doprinos okolišnim ciljevima EU, a samo zato što neka gospodarska djelatnost nije obuhvaćena EU taksonomijom, ne znači da ne može doprinijeti zelenoj tranziciji.
Također, popis gospodarskih djelatnosti u okviru EU taksonomije ne predstavlja obavezan popis djelatnosti u koje investitori moraju ulagati, već služi kao alat za olakšavanje odabira.
Uvjeti za poduzetnike
Osim konkretnih dokaza da poduzeća svojom djelatnosti značajno doprinose barem jednom okolišnom cilju, da bi se pokazala usklađenost s EU taksonomijom, ključno je i dokazati da su njihove aktivnosti i projekti u skladu s načelom “nenanošenja bitne štete” za sve okolišne ciljeve. Načelo “ne nanosi bitnu štetu” (eng. do no significant harm, DNSH) znači da se ne podupiru i ne obavljaju gospodarske djelatnosti kojima se nanosi bitna šteta bilo kojem od navedenih okolišnih ciljeva.
Donošenjem EU taksonomije se između ostalog želi unaprijediti sustav informacija na temelju kojih financijske institucije usmjeravaju svoja sredstva prema održivim poduzećima. Izvještavanjem o održivosti poduzeća postaju atraktivnija potencijalnim ulagačima, ali i potrošačima i zaposlenicima kojima je danas sve važnije okolišno odgovorno poslovanje.
Svako poduzeće koje podliježe obvezi objavljivanja nefinancijskih informacija u godišnji izvještaj mora uključiti informacije o tome kako su i u kojoj mjeri djelatnosti poduzeća povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivim u kontekstu Uredbe o taksonomiji.
Poduzeća moraju izvještavati o određenim ključnim pokazateljima uspješnosti (KPI) povezanima s klimatskim okolišnim ciljevima, odnosno pružati informacije o udjelu prometa, kapitalnih rashoda (CapEx) ili operativnih rashoda (OpEx) koji su povezani s okolišno održivim gospodarskim djelatnostima, pri čemu su ti ključni pokazatelji uspješnosti korisni ulagateljima koji su zainteresirani za poduzeća čijim se proizvodima i uslugama znatno doprinosi bilo kojem od okolišnih ciljeva utvrđenih Uredbom o taksonomiji.
Izvješća o održivosti moraju biti kvalitetna i uključivati konkretne podatke i udjele u kojoj se mjeri pojedinim aktivnostima poduzeća doprinosi klimatskim (okolišnim) ciljevima odnosno u kojoj su mjeri te aktivnosti usklađene s načelom DNSH.
Sva velika poduzeća i izdavatelji (osim mikro poduzeća) morat će javno objavljivati izvještaje o rizicima i učincima održivosti, odnosno učinak njihovog poslovanja na klimu i učinak klimatskih promjena na njihovo poslovanje. Također, u okviru izvještaja o održivosti, morat će objaviti koji je udio njihovih djelatnosti usklađen s EU taksonomijom.
Iako izvještavanje o održivosti nije obavezno za sva poduzeća, ono je svakako preporuka, budući da se kroz usklađenost djelatnosti poduzeća s EU taksonomijom doprinosi tome da poduzeća postanu otpornija na klimatske promjene, a samim time i dugoročno konkurentnija na financijskom tržištu.
*Helena Selić, Ires ekologija, konzultantica za zaštitu okoliša i prirode
