Prema prošlotjednim najavama ministra Marina Piletića koji predvodi Vladin tim u pregovorima sa sindikatima državnih i javnih službi, Vlada bi danas trebala izaći s cjelovitim prijedlogom Uredbe o koeficijentima.

Hoće li to biti baš danas, ostaje vidjeti, ali proteklih dana gotovo svakodnevno iz redova sindikata, ponajprije onih koji zastupaju zaposlene u javnim službama, imamo ili otvorena mahanja štrajkom ili negodovanja. Dosad iskomunicirane “ponude” Vlade u okviru pregovora o kolektivnim ugovorima i koeficijentima očito su u raskoraku s njihovim očekivanjima i apetitima.

Nakon što je donesen novi Zakon o plaćama, u Vladi su zacrtali da se proces izrade pratećih uredbi o radnim mjestima i koeficijentima okonča tijekom veljače, kako bi se već plaće za ožujak (s isplatom u travnju) obračunavale prema novim pravilima.

U svakom slučaju, tajming “velike reforme plaća” u izbornoj godini pogoduje pregovaračkoj moći i apetitima sindikalnih predstavnika ukupno oko 244 tisuće zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama. Neki promatrači reći će da bi Vladina kooperativnost u odnosu na sindikalne zahtjeve mogla biti i svojevrsni signal hoće li parlamentarni izbori biti u proljeće (prije europarlamentarnih) ili u rujnu.

U petak su, pak, državni statističari objavili najnovije podatke o prosječnoj plaći zaposlenih u pravnim osobama u RH, koji su, uz ostalo, i s prosinačkim isplatama za studeni potvrdili da su najveće godišnje stope rasta prosječnih plaća zabilježene u djelatnostima Javne uprave i obrane te Zdravstva i socijalnoj skrbi, dvjema kategorijama koje pretežito odražavaju plaće u javnom sektoru.

Prosječna isplaćena neto plaća na razini svih pravnih osoba s isplatama za studeni porasla je na 1208 eura. To je oko 2,5% nominalno odnosno 2,6% realno više nego mjesec prije, čime je u usporedbi s istim mjesecom 2022. rast prosječne plaće ubrzao na 15% nominalno, odnosno 9,8% u realnim terminima.

Pritom je raspon povećanja po djelatnostima dosta velik; dok je u Informacijama i komunikacijama kao kategoriji koja prednjači visinom prosječne plaće (gotovo 1600 eura) prosječna plaća u godišnji usporedbama nominalno porasla najmanje – 8,9%, u javnoj upravi i susutavu zdravstva povećane su 17,5%.

NZS je već ranije kritizirao proces kreiranja novih koeficijenata, ocjenjujući kako Vlada vodi ‘politiku uravnilovke’/SANJIN STRUKIĆ/PIXSELL

U djelatnosti obrazovanja u prosjeku su za studeni bile 13,2% više nego godinu prije. No, ukupni prosjeci, pa i oni unutar pojedinih grupacija djelatnosti, pokrivaju širok spektar plaća za različita radna mjesta, uključujući i različitu strukturu s obzirom na stupanj obrazovanja.

Tako je i unutar spomenutih dviju kategorija s najvećim rastom prosječne plaće, koje se u dobroj mjeri odnose na državne i javne službe, slika šarolika i u pogledu (ne)zadovoljstva postojećim stanjem, a onda i ponudama novih koeficijenata.

Novim sustavom koeficijenata Vlada je trebala poslati poruke o društvenoj vrijednosti pojedinog radnog mjesta i ujednačiti plaće za isti ili sličan rad. A umjesto povijesne reforme, kako je naziva vlast, dobit ćemo povijesno najskuplji početak neke predizborne kampanje, poručili su u petak iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

NZS je već ranije kritizirao proces kreiranja novih koeficijenata, ocjenjujući kako Vlada smanjenjem raspona plaća za najniža i najviša radna mjesta zapravo vodi “politiku uravnilovke”. Kao ilustraciju toga navodili su primjer redovitog profesora koji bi, prema koeficijentima, bio slabije plaćen od primjerice glasnogovornika u nekom ministarstvu.

Netransparentno?
Proces utvrđivanja koeficijenata bio je, tvrde, netransparentan, provođen u nerealno kratkim vremenskim rokovima i bez adekvatnih orijentira i metoda. “Cilj ove reforme je jasan – napraviti predizborni PR, podijeliti novac i svi zadovoljni. Ne, nisu svi zadovoljni, jer ljudima nije bitan samo rast plaće, već i načela, vrijednosti i dugoročni razvoj sustava u kojima rade i žive”, poručio je Matija Kroflin, glavni tajnik Sindikata znanosti.

Među onima koji otvoreno prijete štrajkom ako vladajući ne podebljaju ponude su, pak, liječnički sindikat, ali i predstavnici drugih zaposlenika u sustavu zdravstva. Sindikat liječnika pritom se poziva na zahtjeve o kojima su s premijerom razgovarali lani, dio kojih su i veći koeficijenti.

Iako je resorni ministar Vili Beroš poručio kako je za povećanje koeficijenata izdvojeno 226 milijuna eura, a ponuđeno povećanje (5%) u popriličnom je raskoraku s pregovaračkim pozicijama liječničkih sindikata i krovnih udruga. Mnogo je manje buke i negodovanja u sindikatima državnih službenika, ali i predstavnika prosvjetara.

Dio objašnjenja za to je i u lanjskim povećanjima plaća u pojedinim dijelovima sustava, poput učitelja. “Kod zaposlenika u sustavu obrazovanja na godišnjoj je razini postignut rast od 20-ak posto. Sada sve napore moramo uložiti u izradu koeficijenta”, rekla je predsjednica Matice hrvatskih sindikata Sanja Šprem, priznajući da su učiteljima plaće rasle solidno, ali “nikad dovoljno”.

Imajući u vidu sindikalne apetite i izbornu godinu, nedovoljnim bi se mogle pokazati i Vladine projekcije proračunskih rashoda za zaposlene iako su i za ovu godinu (kao i prošlu) planirani dvoznamenkasti postoci povećanja. Računajući samo rashode za zaposlene koji se financiraju iz tzv. općih prihoda i primitaka, planom za 2024. predviđeno je povećanje za 436,5 milijuna eura ili 15,2% u odnosu na tekući plan 2023. (s gotovo 17% više novca za zaposlene nego 2022).

Time bi, prema planu, ti rashodi trebali iznositi 3,3 milijarde eura. No, to ne uključuje zaposlene u osnovnim i srednjim školama čije plaće se proračunski knjiže na stavci “pomoći unutar opće države”, a kod kojih je za 2024. planirano povećanje za 264 milijuna eura.

Maksimalistički zahtjevi
Dakle, ne računajući oko 1,9 milijardi eura ovogodišnjeg plana rashoda za zaposlene financirane iz sredstava EU i ostalih izvora financiranja (koji ne utječu na deficit), za zaposlene je za 2024. zasad predviđeno nešto manje od 700 milijuna povećanja u odnosu na prošlu godinu.

Lako je pretpostaviti da bi se to moglo pokazati “pretijesnim” i uz pretpostavku da su trenutačni zahtjevi sindikata postavljeni maksimalistički, unaprijed računajući na pregovaračke kompromise.