“Čvrsto vjerujem da je javnost spremna čuti istinu. Za vrijeme priprema s premijerom za zajednički govor o gospodarstvu sljedećeg tjedna, postalo mi je jasno da su naši pristupi temeljno različiti. Nevoljko sam zaključio da ovako ne možemo nastaviti”, objašnjenje je kojim je svoju ostavku prekjučer popratio ministar financija – ali Velike Britanije.

Kasno navečer istoga dana saznali smo da je i hrvatski ministar financija Zdravko Marić podnio ostavku, s tim da se njegovim odlaskom upražnjava i mjesto potpredsjednika Vlade za gospodarstvo.

Bila je to očito dulje promišljana odluka, pa su iz Vlade u srijedu imali već spremno i ime Marićeva nasljednika, barem na ministarskom mjestu. Sa stranačkim predsjedništvom i koalicijskim partnerima usuglašeno je da na potvrdu imenovanja pred sabornike ide 38-godišnji Marko Primorac, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Ipak,  objava o njegovu odlasku iz Vlade izazvala je posvemašnje iznenađenje, a onda i rojenje spekulacija i logičkih križaljki o mogućim razlozima. Svoje suradnike u Katančićevoj o ostavci je navodno informirao u ponedjeljak, rekavši kako je s premijerom dogovorio da će otići kad se odrade glavni poslovi oko nekoliko ključnih ciljeva, od projekta euro i sređivanja javnih financija pa do podizanja kreditnog rejtinga.

Odlazak najvažnijeg ministra

Premijer o odlasku Zdravka Marića: ‘Ja ga razumijem, hvala mu. Svatko tko hoće sam otići, može ići sutra’

Teška odluka?

‘Marić će sutra reći više o odlasku, Plenkovića je o ostavci obavijestio prije nekoliko tjedana’

Tako će Marićev posljednji službeni put u ulozi u kojoj je u Vladi već više od šest godina bit će sastanak ECOFIN-a idućeg utorka (12. srpnja) na kojem se očekuje usvajanje zakonodavnih akata za konačnu potvrdu ulaska Hrvatske u eurozonu s početkom iduće godine. A budući da su iz Moody’sa nedavno najavili da s formaliziranjem te odluke Bruxellesa namjeravaju Hrvatskoj podići rejting za dva stupnja, na investicijski rang (Baa2), time će se ispuniti i cilj vezan uz povećanje kreditnog rejtinga.

Operativno, pak, zadnji posao u ulozi ministra financija bit će još jedno, posljednje za ovu godinu izdanje obveznica jer državi na naplatu u drugoj polovici mjeseca stiže milijarda eura domaćeg obvezničkog duga. Na refinanciranja duga po toj obveznici u Ministarstvu financija rade već neko vrijeme.

Zaključenje transakcije očekuje se idući utorak. Skora operacija zaduživanja načelno je dodatni poticaj i za propitivanja tajminga objave ostavke, iako kao objektivni razlog može poslužiti i činjenica da se sredinom srpnja uobičajeno raspušta Sabor koji treba potvrditi novog ministra.

Da je u Njemačkoj, Francuskoj ili Nizozemskoj priprema velikog zaduženja, a da baš nije posrijedi neki nagli i nekontrolirani sukob u Vladi, vjerojatno bi se drukčije tempirala objava ostavke ministra financija. Takve vijesti u osnovi ne pogoduju prinosima odnosno cijeni zaduživanja. Osim što Ministarstvu financija ne predstoji inozemni test već domaće izdanje, ostaje primijetiti da se na sekundarnom tržištu državnih (euro)obveznica barem jučer nije dao razabrati utjecaj vijesti o ostavci na hrvatske prinose (na 10-godišnji dug oko 3,4 posto).

Kako bilo, neki promatrači znakovitim iščitavaju i to što se tajming objave Marićeve ostavke poklopio s informacijama o izgubljenom arbitražnom sporu u slučaju Ina-Mol, koja je ovime prilično zasjenjena.

Što još čeka resor u 2022?

Istodobno, s aspekta poslova koji čekaju resor financija u ostatku godine, a to je – uz ostalo ili prije svega – proces priprema rebalansa ovogodišnjeg i izrade proračuna za iduću godinu, “leteća izmjena” na čelu ministarstva već usred ljeta i nije zgorega. Primorac će imati pogodniji i mirniji ambijent za uhodavanje. A s obzirom na izazove koje nosi okruženje visoke inflacije i strah od recesije u EU te, posljedično, moguće potrebe za daljnjim intervencijama Vlade i novim zahvatima u porezni sustav, posla će biti napretek. Među ostalim, najesen ga čeka prvo iskustvo pregovora sa sindikatima o plaćama.

“Mlade zamjenjuju još mlađi”, rekao je premijer govoreći o novom ministru. Iako je Primorac proteklih godina bio uključen u radne skupine u više reformskih projekata Vlade,  mladosti i manjak iskustva može se gledati i kao potencijalnu slabost. Ponajprije ga se doživljava dobrim teoretičarom i profesorskim profilom. Hoće li se i kako snaći u političkim vodama i operativnom upravljanju jednim od najvažnijih resora, tek će se vidjeti.U pogledu ekonomske politike Vlade i pojedinih njezinih poteza o njegovim se stavovima malo toga zna jer  na taj način dosad de facto nije javno istupao.

Kad je pak riječ o Mariću, prevladavajuća je ocjena da je on ponajbolji ministar u Plenkovićevoj Vladi, jedan od onih koji je u resoru koji je vodio bio “doma”. I u dobrom dijelu oporbe priznaju mu kompetentnost. Doduše, SDP-ov Hajdaš Dončić ili Mostov Zvonimir Troskot kažu kako “bježi s broda” koji je “prošupljen sa svih strana”.

Usto, na činjenice da je za njegova mandata na čelu Ministarstva financija stanje javnih financija umnogome poboljšano, da se uz izlazak iz procedure prekomjernog manjka državni saldo prometnuo u suficit, a udio javnog duga u BDP-u do pojave pandemije padao osjetno brže nego u ostatku EU, kao i da po ocjeni EK Hrvatska više nije među članicama s makroekonomskim neravnotežama… neki će reći kako je u svemu imao i sreće jer je sve to olakšalo povoljno makroekonomsko okruženje i uvjeti na financijskim tržištima.

Nedovoljno hrabre reforme

Jedan ekonomist svoju je pozitivnu ocjenu Marića kao ministra sažeo u prispodobi o tome da “dobar konj ima stotinu mana, a loš samo jednu – da je loš”. Aludirao je pritom na nekoliko rundi porezne reforme u kojima je, smatra, donekle nedostajalo hrabrosti. U svakom slučaju, kroz dugogodišnje iskustvo u državnoj administraciji jako je osvijestio funkcioniranje političke ekonomije, pa je npr. svojedobno politički ustuknuo i oko pitanja poreza na nekretnine. Takvih prepreka očito nije bilo, primjerice, u projektu financijskog i operativnog restrukturiranja cestovnog sektora, a u nekoliko krugova zahvata u porezni sustav ipak su provedena određena rasterećenja. U protekle tri godine, pak, osim  ministarske uloge službeno je bio i podpredsjednik Vlade za gospodarstvo, ali dojam je da je ta nadležnost bila više formalne naravi i da je sustav odlučivaja u Plenkovićevoj Vladi postavljen na način da su stvarne podpredsjedničke ovlasti bile više nego ograničene.

“Svatko tko želi, može otići. Tko želi biti u Vladi mora to željeti raditi tristo posto”, rekao je, uz ostalo, Plenković. To je, kaže, veoma zahtjevan posao koji iscrpljuje. U Marićevu slučaju pogotovo “iscrpljujućima” zacijelo je bilo nekoliko inicijativa za opoziv. Znatno bolje se nosio sa “stručnim prozivkama” negoli onim iz sfere privatnog života i potezanja pitanja sukoba interesa.

Ipak, impulsivnost mu ((barem profesionalno) nije svojstvena pa je u konačnici ispao jedan od jedan od tri najdugovječnija ministra. Prije nestranačkog Marića u Plenkovićevu timu izrotiralo se čak 16 ministara, a da sam premijer zapravo nije ozbiljnije poljuljan. Sve u svemu, u nastavku mandata “sve mlađe” Vlade u smislu politika mogla bi samo dodatno ojačati “stranačka matrica” odnosno utjecaj predsjedništva stranke. Marić će godišnji odmor napokon moći provesti s kim  i gdje hoće, a da ne mora  brinuti da će o tome morati polagati račune.