Staviti svu neobrađenu zemlju u funkciju, državnu i privatnu, stati na kraj nepoštenoj trgovačkoj praksi te s novom poreznom politikom i nižim PDV-om dati zamah OPG-ovima, ruralnom razvoju i kvalitetnim hrvatskim proizvodima, samo su neki od zaključaka jučerašnjeg okruglog stola “Hrvatska poljoprivredna politika od 2016.-2020.“, na kojemu je u organizaciji Društva agrarnih novinara raspravljalo šest predstavnika najvećih stranaka i koalicija, potencijalnih ministara poljoprivrede u budućoj vlasti.

“Nemamo dijamante, ali imamo poljoprivredno zemljište koje ne koristimo i na kojemu godišnje gubimo 10 milijardi kuna”, kazao je Mostov kandidat i tehnički ministar poljoprivrede Davor Romić, pravdajući se da se u kratkom mandatu zbog repova mu prethodnika poput špekulacijskih zaliha šećera, programa ruralnog razvoja… nije uspio pošteno uhvatiti posla. Na prozivke o (ne)učinjenom odgovara da je HDZ imao 5800 radnih dana u poljoprivredi, HSS 1900, SDP 1400, a Most 220. No, zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi praktično je već završen i iako nema sabornika da ga potvrde, jedan je od krucijalnih razloga bez kojega razvoj hrvatske poljoprivrede ne može ići dalje, objasnio je Romić.

Svi sudionici suglasni su da se neobrađena zemlja mora obrađivati, iako se mjerodavne službe još nisu složile koliko je u nas zapravo obrađenih i neobrađenih hektara. Romić tvrdi da imamo 2, 6 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je oko 870.00 ha državnog. Neobrađenog je između 670.000 i 750.000 hektara. Glavna zapreka do zemlje su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, koje bi on u novom mandatu riješio za godinu dana.

“Budemo li to radili kao Narodna koalicija, bez javnog poziva i uz dva svjedoka, možemo to završiti za tjedan dana”, ironičan je Željko Kraljičak (HDSSB). Ističe da sa svakom novom garniturom vlasti i novim programima selo sve više tone.Propadaju i izvrsni proizvođači. Upravo je jednoj farmi u Slavoniji naloženo da smanji proizvodnju mlijeka sa 70 na 50 tisuća jer Hrvatskoj, koja proizvodi tek 59% vlastite potrošnje, mlijeko više očito ne treba, ogorčen je Kraljičak. “Selo danas, bez obzira na to što proizvede, ne može plasirati na tržište. Treba mu skinuti okove, otpisati kamate i glavnice, dugove za zemlju. Mi jamčimo svakom OPG-u 15.000 eura za razvoj i 50.000 eura iz mjere 4 uz subvencije od 50%”, rekao je, ističući kako se zaštita žaba, riba i sl. na njivama potiče sa 6,5 tisuća kuna po hektaru, a hektar kukuruza i pšenice 1,5 tisuća kuna.

Ana Marija Petin (HSS) zalaže se za donošenje zakona o OPG-ovima i izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji bi domicilnim OPG-ovima dale prednost pri kupnji i dodjeli državne zemlje.

Upozorava da više od 98% OPG-ova ima premali broj hektara, njih 90% manje od 10 ha, što ugrožava njihov razvoj i opstanak. Novi bi zakon trebao definirati njihova prava i obveze, kako bi se okrupnjavali, smanjilin troškove proizvodnje, a njihov proizvod bio konkurentniji. Omogućila bi im se i kreditna sredstva po niskim kamatama, kao i poticaji pri zapošljavanju.

Narodna koalicija zagovara smanjenje PDV-a na hranu i repromaterijal, baš kao i koalicija Jedina opcija (Živi zid, Franak, Pokrenimo Hrvatsku). “PDV na svu hranu treba smanjiti na 10%, a na organsku na 5%”, kaže Tihomir Lukanić. Nezadovoljan je što se u vrijeme Austro-Ugarske znalo koliko je u Hrvatskoj hektara zemlje, a sad ni uz GPS i lasere to nitko u stanju nije izračunati. Predlaže da se poticaji isplaćuju po proizvedenoj količini, umjesto po hektaru, zagarantiran otkup domaće proizvodnje od strane škola, bolnica, javnih ustanova…, reviziju poljoprivredne zemlje kome se i kako dodjeljivala.

I Bandićeva Koalicija za premijera naglasak stavlja na OPG-ove i zauzima se za otvaranje otkupnih stanica koje bi trebale riješiti problem plasmana. Anita Sušac obećava otkupnu cijenu litre mlijeka od 3,50 do četiri kune, čak 10 godina, najavljuje zaštitu izvornih hrvatskih pasmina…

Tugomir Majdak (HDZ) zalaže se za izmjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji će uključiti i politiku nasljeđivanja, okrupnjavanja…, povezivanje nadležnih tijela da bi se imovinsko-pravni odnosi rješavali brže, agrarnu banku te smanjenje poticanih mjera, kao i obima poticaja iz Programa ruralnog razvoja.