Nakon prošlotjedne odluke Standard & Poor’sa da Hrvatskoj podigne rejting u više ešalone investicijskog ranga, na razinu ‘A-‘ uz pozitivne izglede, nove dobre vijesti za domaću ekonomiju.

Stopa rast BDP-a mogla bi dosegnuti 3,6 posto ove godine ubrzavajući zamašnjak u odnosu na lani uz nastavak hlađenja inflacije koja bi na razini godine mogla dosegnuti 3,9 posto, očekuje Hrvatska narodna banka u najnovijim makroekonomskim prognozama.

S performansom boljim od očekivanja središnje banke lipnju, prije udarnog ‘jokera’ turističke sezone, i novim vjetrom u leđa S&P-a o ocjeni vjerodostojnosti zemlje prema kreditorima, postavlja se pitanje može li Hrvatska ubaciti u još višu brzinu i privući dodatne investicije i ostvariti ambicioznije stope rasta? Ili je to plafon gospodarstva čvrsto baziranog na – renti?

Na površini je slika zdravlja domaće ekonomije uglancana: stope rasta višestruko nadmašuju prosjek eurozone, životni standard se povećava i hvata korak s Europom, a euro nas je zacementirao kao kredibilnu zemlju u očima kreditora.

Bitan faktor u priči o uspjehu, koji neće zaobići ni rejting agencije, je izdašni priljev europskog novca koji će se nastaviti i u godinama koje dolaze. Ispod površine imamo ekonomiju (pre)ovisnu o renti i ljetnoj sezoni, a proizvodnja i izvoz u drugom su planu jer odražavaju probleme konkurentnosti.

Bez resursa i jeftine energije
S&P-ovu objavu o rejtingu trebalo bi staviti u realniji kontekst. “U Europskoj uniji nijednoj zemlji nije snižen kreditni rejting bez obzira na razinu što odražava okruženje dugogodišnjeg kontinuiranog ‘štancanja’ novca. Rejting je prvenstveno odraz percepcije vjerovnika da će mu posuđeni novac biti vraćen što nije neobično s obzirom na obilje novca”, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

“Rejting je unazad nekoliko godina izgubio dvije važne funkcije. Više ne održava situaciju da je jasan signal ne samo troška kapitala neke zemlje već i izvjesnosti njezinog pristupa tržištu kapitala”, dodaje.

Podsjeća da su troškovi zaduživanja za Hrvatsku pali u trenutku najave namjere ulaska u eurozonu i danas je prinos na 10-godišnju državnu obveznicu 3,23 posto. Primjerice, Grčka kao najzaduženija članica eurozone, na isti dug plaća 3,05 posto uz ‘BBB-‘ rejting, isti koji je Hrvatska imala do prošlog tjedna.

“Rejting je pozitivan za sliku zemlje i za očekivati je da će ga Vlada koristiti u promidžbene svrhe jer je dugoročno dobra poruka investicijskoj javnosti”, dodaje. Na pitanje može li iskorak u viši investicijski rejting ekonomiji donijeti nove investicije za održiviji rast, Lovrinčević je prilično skeptičan.

“Problem hrvatske proizvodnje sličan europskoj, a to je slaba konkurentnost, prije svega proizvodnje roba. Pritom je posljednjih godina još naglašen i nedostatak kvalitetne radne snage u kojoj je Hrvatska još gora nego EU. Ono gdje stojimo bolje je tržište, jer je naše tržište većinom Unija, dok je EU u geopolitičkim previranjima izgubila azijsko tržište”, smatra naš sugovornik. Budućnost (industrijske) proizvodnje u Hrvatskoj, kao i ostalim manjim zemljama Bloka 27, ovisit će o smjeru i budućnost europske industrije, kaže Lovrinčević.

Nedavni, dugoočekivani izvještaj o europskoj konkurentnosti bivšeg šefa Europske središnje banke Marija Draghija, kojem Europa tepa da je ‘super Mario’, ogolio je monumentalne probleme. Da bi zatvorila kontinuirano rastući jaz sa SAD-om, a sve više i s Kinom, Europi treba godišnje između 750 i 800 milijardi eura investicija (4,5 posto prošlogodišnjeg BDP-a) u sektorima visoke tehnologije, obrane, farmaceutike…

“Sada to više ne možemo ignorirati, promijenili su se uvjeti, usporava se svjetska trgovina, jako se usporava rast Kine, koja je sve manje otvorena za Europu, a izgubili smo i glavnog opskrbljivača energijom, Rusiju. Ne uspije li Europa povećati produktivnost morat ćemo smanjiti naše ambicije. Nećemo moći istodobno biti predvodnik u novim tehnologijama, model za klimatsku odgovornost i biti neovisni čimbenik na globalnoj sceni. Nećemo moći financirati naš socijalni model”, rekao je Draghi naglašavajući što je za Europu na kocki.

Problem koji nitko ne želi
U takvom okruženju za očekivati je da će Bruxelles, nakon što se smire politička podrhtavanja oko nove Europske komisije, izaći s novim mehanizmom poticanja inovacija i konkurentnosti, baziranom na solidarnom zaduživanju koji će se kapilarno prelijevati članicama.

Lovrinčević kaže da bi takav mehanizam vjerojatno išao u smjeru političkog jačanja i daljnje integracije EU i njezinih institucija, ali mu prijeti opasnost da bude ekonomski krajnje neefikasan. “Profil modela oporavka odredit će model ekonomije. Bude li plan oporavka, poput onog za oporavak i otpornost, više favorizirao investicije u infrastrukturu, moglo bi se dogoditi da renta postane još vrednija u Hrvatskoj”, zaključuje Lovrinčević.

Europu u tom slučaju čeka scenarij koji nitko ne priželjkuje, a to je da dugoročno postane prostor povišene inflacije uz nizak rast proizvodnosti. S obzirom na dugoročne stope rasta Kine i SAD-a, za Europu više ne bi vrijedilo da je “ekonomski div i politički patuljak” već bi u dugom roku otklizala na margine oba polja.

Kako bilo, HNB za Hrvatsku u 2024. očekuje ubrzanje rasta realnog BDP-a na 3,6 posto, s 3,1 posto u 2023., na valu nastavka snažnog rasta osobne potrošnje, podržane rastom realnog raspoloživog dohotka stanovništva te znatnog intenziviranja investicijske aktivnosti. Za 2025. godinu procjenjuje se realni rast BDP-a za 3,2 posto, a u 2026 za 2,7 posto.