Premda su znanost i praksa često kilometrima daleko, Visoku poslovnu školu Zagreb odnedavno vodi Lukša Lulić koji ima dosta utakmica u nogama u realnom sektoru.
Bivši direktor ekonomskih poslova, nabave i prodaje u HEP Opskrbi, član Uprave i izvršni direktor za komercijalne poslove Tifona, direktor u Ini, Energopetrolu i Tvornici električnih žarulja, doktor je ekonomskih znanosti koji u dekanskom mandatu želi primijeniti kompetencije stečene kroz dobra, ali i loša iskustva iz prakse. Razgovarali smo o tome kako će voditi školu, kakva je situacija u privatnom školstvu i njihova specifična pozicija, s obzirom da im je osnivač Pučko otvoreno učilište u vlasništvu Grada Zagreba.
Privatno je školstvo u najtežoj situaciji ikad. Kako posluje Visoka poslovna škola Zagreb?
Kriza je duboka, nije zaobišla ni razvijenije zemlje pa je prisutna i ovdje. Mi smo privatna visoka škola koja posluje po tržišnim uvjetima, a veliki problem privatnih visokih učilišta je taj što u našem društvu još nije običaj ulagati vlastita sredstva u obrazovanje. U razvijenim zemljama roditelji od početka razmišljaju kako će obrazovati svoju djecu. Školarine za najkvalitetnije privatne fakultete koji osiguravaju poslovnu karijeru višestruko su veće od naših. No, naravno, u našim uvjetima treba biti socijalno osjetljiv. U tom smo smislu prihvatljivi i konkurentni na hrvatskom tržištu sa svojim programom i cijenom jer imamo najpovoljnije cijene školarina u gradu Zagrebu.
Je li u krizi pao broj polaznika?
Prošla je godina bila nešto slabija, no zato radimo na novim programima koji će biti u skladu s potražnjom i potrebama tržišta. Ponajprije želimo uspostaviti diplomski studij koji će biti nastavak na postojeći preddiplomski program, a koji naši studenti očekuju i traže. Grad Zagreb, kao naš vlasnik, prepoznao je potrebu da naša institucija pruži ovaj segment kvalitetnih stručnih obrazovnih programa građanima našeg grada, kao i svim ostalim zainteresiranim studentima, pa nas podržava u nastojanjima da programe proširimo i ponudimo i nove za kojima postoji potreba na tržištu, kako studenti ne bi morali odlaziti na studij u inozemstvo.
Koliko tvrtke plaćaju programe u VPŠZ-u za svoje djelatnike, a koliko sami pojedinci?
Određen broj tvrtki plaća školarinu svojim djelatnicima u cijelosti. No, velik je i broj izvanrednih studenata koji sami odlučuju financirati školovanje kako bi napredovali na poslu. Oni se samostalno financiraju, uz pomoć kredita ili uz obročno plaćanje. Imamo i velik broj malih poduzetnika koji žele steći znanja o marketingu i komunikacijama kako bi uspješnije poslovali. Danas tvrtke sve više prepoznaju važnost kvalitetnog i obrazovanog kadra pa ih se iz godine u godinu sve više odlučuju ulagati u obrazovanje zaposlenika.
Sve se više govori o vaučerizaciji?
Ideja vaučerizacije u obrazovanju daje studentu pravo da sam odlučuje o raspolaganju novcem kojeg država izdvaja za njegovo obrazovanje i da ima mogućnost odabira najkvalitetnijeg programa. Teško je upuštati se u analize koliko smo u ovom trenutku spremni za takav modele, no činjenica je da bi zdrava konkurencija potaknula i državna sveučilišta na kontinuirano napredovanje u pružanju kvalitete. U našem društvu još su državni fakulteti u povlaštenom položaju, iako velik broj studenata i tamo plaća određenu školarinu. Trebalo bi potaknuti sve sudionike u obrazovanju da se trude ponuditi najbolje i da stalno rade na sebi.
Kakva je kvaliteta visokog privatnog školstva? Što vi nudite, a ne nude sveučilišta, da bi netko izabrao vaš program i platio ga?
Na pitanje o kvaliteti visokog privatnog školstva u Hrvatskoj nije jednostavno odgovoriti jer se zasad, koliko znam, ne provode neovisna sustavna istraživanja. Problem je što privatni stručni studiji u Hrvatskoj još nisu dobili status koji zaslužuju i još nema realnih rang listi po pitanju kvalitete, a sama cijena pojedinih studija ne mora biti i garancija kvalitete. Vjerojatno treba proći još nekoliko godina da bi pojedine privane visoke škole i veleučilišta zauzeli svoje pravo mjesto u sustavu obrazovanja. Na ovo stanje utječe i nedovoljna informiranost javnosti, ne piše se o tome kako su stručni studiji podvrgnuti kontinuiranom strogom vrednovanju i kontroli koju provode komisije Agencije za znanost i visoko obrazovanje sastavljene od hrvatskih i inozmenih stručnjaka da bi zadržali dopusnicu za rad. Prednost svakog stručnog studija je okrenutost programa prema konkretnim stručnim poslovima, dakle učenje kako bi se studenti kasnije što lakše snašli pri obavljanju konkretnih zadataka. Mi nudimo jedinstveni integrirani studij marketinga i komunikacija, i to doživljavamo kao prednost. U svakoj generaciji imamo i posebno nadarene studente pa smo za njih pokrenuli kreativni odjel, u kojem na volonterskoj bazi rješavaju konkretne zadatke iz prakse, promovirajući visoku školu na najbolji način. Samoinicijativno uređuju studentski list, organiziraju događanja, osmišljavaju kampanje za razne naručitelje i produciraju spotove koji služe promociji škole. Nama ovdje nije cilj rušenje konkurencije i stvaranje profita, već opći interes i javna potreba, a na zadovoljstvo svih građana Zagreba i Hrvatske.
Kakvu biste školu vi osobno izabrali da tek krećete u visoko obrazovanje?
Danas nije lako odabrati buduću profesiju. Treba misliti na vlastite sposobnosti i afinitete. Važno je stalno raditi na vlastitom obrazovanju i prilagođavati se novim zahtjevima, usvajati nova znanja. Svakodnevno nestaju stare tehnologije i rađaju se nove profesije. Ako je osoba spremna raditi na sebi cijeli život, onda će se snaći i u novim uvjetima. Osobno sam sklon menadžerskim poslovima, volim komunicirati s ljudima.
Dosad ste radili kao menadžer u državnim i privatnim tvrtkama. Je li vam vođenje fakulteta velika promjena?
Mjesto dekana veliki mi je izazov. Danas je dekanska pozicija istodobno i menadžerska, jer je upravo to sinteza iskustva i znanosti.
Imate li problema s naplatom?
U današnjim uvjetima svi imaju problema s naplatom. Maksimalno smo se prilagodili i pružamo studentima brojne mogućnosti obročnog plaćanja, trudimo se imati razumijevanje za posebne okolnosti koje zadese pojedince u granicama koje nam ne ugrožavaju poslovanje.
Kakav je profil polaznik Visoke poslovne škole Zagreb?
Profil naših studenata je raznolik. Kad govorimo o redovnim studentima, ima onih koji su odabrali upravo ovakvo usmjerenje svoje karijere, dok su drugima roditelji odabrali nastavak školovanja pa baš i nisu motivirani. S druge strane, izvanredni studenti odabiru ovaj studij kako bi napredovali na postojećem radnom mjestu ili, ako su prekinuli neki studij, kako bi dopunili znanje. Velik broj njih ima vlastito poduzeće ili obrt pa žele steći znanja koja će im koristiti kako bi sami izrađivali marketinške planove ili koristili medije i tako uspješnije poslovali. Mnogi naši bivši studenti zaposleni su u velikim tvrtkama na menadžerskim pozicijama.
Žele postati Veleučilište
Kakvi su vam planovi za budućnost?
I dalje ćemo raditi na kvaliteti programa. Nastojat ćemo pružiti studentima kvalitetne partnere za stjecanje praktičnih iskustava, organizirat ćemo gostujuća predavanja s vrhunskim stručnjacima iz gospodarstva i medija. Radimo intenzivno i na realizaciji međunarodne suradnje. Nadamo se da ćemo uskoro ponuditi diplomsku razinu postojećeg programa… S ostvarenjem novih programa imamo namjeru postati vodeće veleučilište u Hrvatskoj – Veleučilište Zagreb.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.a koje su to tvrtke koje obrazuju svoje djelatnike?
I koje su to pozicije?
I ja se to pitam. Hrvatske tvrtke, vecinom, vlro malo ili nista ne ulazu u djelatnike. Svi bi gotovog covjeka za nista.
Pogledajte samo npr neke oglase za posao. Kad izlistaju sto sve trebate znati i moci, zavrti vam se u glavi. 1000 + 101 stvar, iskustvo u svemu, a sve to za 5k kn ili tako nesto, tako da firma ni sekunde ne ulozi u vas osim gole place i to je to.
Za neke oglase, vani ni za 10x tog novca ne bi nasli nekoga tko je “katica za sve”.
Malo je reci, potpuno nerealno. Cast iznimkama.
I koje su to pozicije?
Nisi hvatio , ne obrazuju , već obrezuju sve više svojih zaposlenika.
Moja skromna iskustva pokazuju da je to – bacanje novaca, jednostavno iz
više razloga.
Imala sam priliku u nekoliko navrata ponuditi talentiranim djelatnicima sa završenom SSS da upišu fakultete, uglavnom Ekonomski, zatim smo platili
nekoliko doškolovanja , prekvalifikacije i slično…
Rezultat toga bio slijedeći:
– mladi djelatnici do 24 godine, koji se žele doškolovati, sve živo naobećavaju,
poslodavac im plati školarimu, omogući pomalo godišnjeg za polaganje i učenje ispita…a onda – se tu umiješaju PRIVATNE I OSOBNE PRILIKE djelatnika..
Dio njih se oženi / ili uda i izgubi motivaciju, dio njih ostane u drugom stanju, pa izgubi motivaciju… njih njih uspješno doškolovanje privede kraju i primjenjuje ga.
Najveći i najbolji rezultati pokazali su se kod skupine iznad 40 g- 45 godina starosti. Taj dio zaposenika, već ima riješeno stmabeno -materijalno,
i obiteljsko pitanje i spreman je za odricanje i napredovanje..
Ovo – ispod 25 godine , više niti u ludilo ne bih poticala za studij…
Bacili smo novac , jer ugovor nije sadržavao obvezujuću stavku povrata novaca,
u slučaju prekida, već je bio NAGRADA – za ostvarene rezultate rada…
I bolje tako…
Nakon, što ih pripremite za deficitarno radno mjesto- u pravilu će Vam otići….
a koje su to tvrtke koje obrazuju svoje djelatnike?
I koje su to pozicije?
Uključite se u raspravu