Gošća Novog dana Tihomira Ladišića na N1 televiziji bila je ekonomistica Sandra Švaljek, koja je komentirala trenutnu političku situaciju prije konstituirajuće sjednice Hrvatskog sabora.

U Mostu su potvrdili da se razgovaralo s vama o premijerskoj poziciji.

Činjenica je da sam s g. Petrovom razgovarala na tu temu prije mjesec dana, što je prije prilično vremena. Otklonila sam tu mogućnost, prije svega zato što smatram da čovjek s tom ambicijom mora proći kampanju, učlaniti se u političku stranku ili biti dio i nezavisne liste. S obzirom da to nisam napravila, otklonila sam tu mogućnost, jer nisam htjela upasti sa strane. To je nešto što slabi poziciju predsjednika vlade.

Hoće li Tihomiru Oreškoviću to otežati posao?

Potencijalno da. Pitanje je koliko je Orešković bio u kontaktu s HDZ-om, jer on je njihov kandidat, koliko je integriran u HDZ i je li sudjelovao u izradi programa o kojem mi malo znamo, jer nismo ga vidjeli, treba vidjeti i kakvu će podršku imati. Svima bi bilo drago kad bi podrška bila potpuna i kad bi Orešković mogao provesti ono što smatra potrebnim.

Je li moguće provesti program koji je unaprijed napisan za njega? Detalji nisu javno objavljeni.

Da, mi ne znamo čime će se rukovoditi. Čak i ako je bio CEO, pa je sada predsjednik vlade i uprave u jednom, mi još uvijek ne znamo je li to što će on raditi biti reforme Mosta ili program koji je pisao IFO institut. Kad bi se radilo o programu Mosta, moglo bi biti problema. Most traži reformu lokalne i regionalne samouprave, a HDZ to nije pretjerano zagovarao, kao ni smanjenje općina i gradova. Morat će se napraviti koherentni program, koji će podržavati svi članovi koalicije.

Koliko će prvih 100 dana pokazati smjer njegove politike?

Slažem se sa g. Oreškovićem da nema sto dana, odnosno nema vremena da uđe u sve što ga čeka. Prvi potezi će se vidjeti vrlo brzo, kao i njegova komunikacija. Proračun će se morati donijeti i usvojiti nakon samo dva čitanja. On će se izrađivati u vremenskom tjesnacu – iz strukture i visine, osobito rashodne strane, vidjet ćemo osnovni smjer politike mandatara. Znamo ono što je ranije komunicirao. Dakle, on nije zagovornik pretjeranih rezova, već razvojnih projekata. Ako će se ići u infrastrukturna ulaganja, to će imati makroekonomske efekte u dužem roku. Fiskalna konsolidacija i smanjenje proračuna, odnosno rezovi, će biti nužni i prije nego se budu vidjeli efekti na prihodnoj strani.

Doznali smo da je jedna od tri ključne točke Oreškovićevog djelovanja biti racionalizacija državnih agencija. Je li to dovoljno?

Određeni prostor tu postoji. 2015. imali smo i veći rast od očekivanog , prognoziralo se 0,4, a završili smo s 1,5 posto rasta BDP-a. U 2016. bi trebao rasti i više. To će pomoći u konsolidaciji proračuna, što će stvoriti komotniju situaciju za mandatara, bez dramatičnih rezova u rashodima. Postupak smanjenja rashoda, naime, zahtijeva određeno vrijeme – morate procijeniti što ukinuti, a što spojiti da se ne napravi šteta. Primjerice, agencije za ulaganja su tri puta ukidane i pokretane, a tu nestaje kontinuitet, ljudi odlaze na druga mjesta, protekne puno vremena dok se institucija ne konsolidira.

Što je sa smanjenjem broja zaposlenih u javnoj i državnoj upravi?

U javnom sektoru je obaveza smanjiti broj zaposlenih, a pitanje je samo koliko. On se previše proširio i nabujao – kako zbog EU i provođenja poslova koje prije nismo morali, tako i zbog političkog zapošljavanja, koje je tome doprinijelo. Ono što se može napraviti je ne otpuštati, već ne zapošljavati nove ljude.

Jeste li s Božom Petrovom raspravljali o smanjenju plaća u državnom i javnom sektoru i kakva je bila njegova reakcija?

Nismo o tom razgovarali, već sam o tome govorila u medijima. Poruka je bila da su izdaci za plaće u Hrvatskoj usporedno viši nego u drugom zemljama. To se može smanjiti ili smanjenjem broja zaposlenih ili plaća, odnosno dodataka na plaće. Moja je teza da je bolje smanjiti plaće, već broj zaposlenih, i to zbog porasta broja nezaposlenih. To je poštednija mjera, koja se svakako mora dogoditi, bilo na nježniji ili grublji način. Zaposleni lakše podnose manja primanja nego burzu rada.