Mnogima se sada čini da je remont i modernizacija riječke rafinerije zbog aktualne krize i rata u Ukrajini došla u pogrešno vrijeme. To mišljenje produbljuje i situacija s derivatima, posebno dizelom, kojeg na europskom tržištu manjka i zbog čega gorivo stalno poskupljuje.

Ni politički dobro ne zvuči činjenica da u jeku energetske krize Hrvatska ne može računati na proizvodnju iz svoje jedine preostale rafinerije. Što, dakle, učiniti? Na modernizaciju, oko čega je mađarski Mol najblaže rečeno oklijevao i trebao ju je započeti prije bar 10-ak godina, čekali smo dugo i sada kada je otpočeo najvažniji i najskuplji dio tog procesa, pa rafinerija mora biti zaustavljena, postoje mišljenja da bi cijeli proces trebalo zaustaviti jer nam hitno treba proizvodnja u Rijeci. To je svojevrsna “lose-lose” situacija u kojoj se našla Ina, čiji operativni direktor Rafinerije i marketinga Goran Pleše objašnjava zašto odgađanje nije bilo moguće.

Obrazloženje Ine za prekid rada riječke rafinerije je da je ono predviđeno ugovorom i da je neizbježno za realizaciju projekta njezine obnove i modernizacije. Što će konkretno od radova će biti obavljeno u tom vremenu?

Rafinerija u Rijeci neće raditi pet i pol mjeseci zbog radova na projektu nadogradnje, koji se sastoji od 10 manjih projekata. Jedna skupina projekata su greenfield – koji obuhvaćaju izgradnju novih postrojenja od kojih je najvažnije postrojenje za obradu teških ostataka, a druga su brownfield projekti – koji obuhvaćaju rekonstrukciju postojećih postrojenja. Većina radova pripada greenfieldu i oni se odvijaju cijelo vrijeme, no dio radova mora se obavljati i na postojećim postrojenjima te u tom razdoblju rafinerija ne može prerađivati. Najveći dio radova na postojećim postrojenjima upravo je pred nama i obuhvaća rekonstrukciju dvije jedince, SRU – Jedinice za rekuperaciju sumpora i HCU – Hidrokreker. Ta dva postrojenja moramo u potpunosti razmontirati, nadograditi, montirati nazad i spojiti s novim postrojenjem. U ugovoru s glavnim izvođačem na projektu nadogradnje rafinerije predviđeno je da to bude ove zime. Zimsko razdoblje odabrano je zbog činjenice da je potražnja za gorivima znatno manja nego ljeti i ne želimo da nam tada sigurnost opskrbe u potpunosti ovisi o uvozu.

Zbog stanja na tržištu prekid rada rafinerije izazvao je buru oštrih reakcija, pa i ocjene da je riječ o veleizdaji i da bi Vlada trebala naložiti Ini da rafinerija nastavi s radom. Može li se promijeniti odluka, je li to izvedivo i je li se o tome razmišljalo?

Ne bih ulazio u politički diskurs i ono što je rečeno. Operativno gledajući, sve je izvedivo, no pitanje je koliko bi to zaista bilo korisno. Činjenica je da je za predviđene radove potrebno stajanje rafinerije od pet i pol mjeseci i to se ne može izbjeći. Dakle, mi možemo zaustaviti planirane radove i nastaviti s preradom, no to znači da bismo morali čekati iduću zimu i prolongirati cijeli projekt za godinu dana. Podsjetio bih da je glavni benefit projekta povećanje udjela dizela u ukupnoj proizvodnji, a upravo je nestašica dizela trenutni glavni problem na europskom tržištu naftnih derivata. Stoga bi svako daljnje odgađanje projekta bilo nepovoljno za dugoročnu sigurnu opskrbu hrvatskog tržišta.

Treba naglasiti i da se u vrijeme kada je projekt ugovaran nisu mogle predvidjeti okolnosti na tržištu u kojima se trenutno nalazimo. Što se tiče opskrbe tržišta u razdoblju kada rafinerija neće raditi, sve aktivnosti su sukladno planirane i već imamo ugovorenu nabavu goriva s Mediterana. S benzinima neće biti problema i osigurali smo isporuke do kraja travnja. Jednako tako je i s UNP i aviogorivom. Ova goriva imamo uglavnom u vlastitim zalihama, a komparativna prednost Ine je i položaj na moru tako da će se dio potrebnih količina nabavljati morskim putem, ali i željeznicom i cestovnim putem iz susjednih zemalja. Što se tiče dizelskog goriva, kompanija može osigurati opskrbu dok traju planirani radovi u riječkoj rafineriji. Za studeni, prosinac i siječanj Ina je već ugovorila potrebne količine, a radimo na tome da se osiguraju dovoljne količine dizela i za preostalo razdoblje, odnosno do travnja 2023.

Ovo je, dakle, vrhunac radova na Rafineriji?

Ovo je glavni dio radova na postojećim postrojenjima. Kad to završimo, svi daljnji radovi bit će izvođeni na novom dijelu postrojenja.

Koliko će još obustava rada rafinerije biti potrebno do završetka projekta?

Nakon ovog zastoja, do kraja 2023., više nisu planirane obustave rada rafinerije zbog radova na projektu nadogradnje. Svi daljnji radovi moći će se odvijati istovremeno s radom rafinerije. Kraći zastoj imat ćemo početkom 2024., kada je planiran redoviti remont rafinerije.

Prekid rada koji slijedi prilično je dug, a budući da je posljednji trajao dva mjeseca duže nego je planirano, izražena je skepsa u javnosti da bi se i ovaj put to moglo ponoviti. Što je bio razlog prolongiranja početka rada rafinerije početkom ove godine?

S preradom smo ove godine započeli u ožujku. Razlog stajanja dužeg od planiranog bilo je vrlo nepovoljno stanje rafinerijskih marži na tržištu. Podsjetit ću, to je bilo prije krize i rata u Ukrajini. To što smo za mjesec i pol dana odgodili početak prerade poboljšalo je rezultat rafinerijskog poslovanja za 15 milijuna dolara. U međuvremenu, došlo je do znatnih promjena i trenutna je situacija na tržištu bitno drugačija, dok je sigurna opskrba na prvom mjestu. Odgode i kašnjenja ne očekujemo, no treba imati na umu da nam predstoje vrlo kompleksni radovi u razdoblju stajanja rafinerije. Dakle, teoretski uvijek nešto može poći po zlu, no uložit ćemo sve napore da u travnju započnemo s preradom.

Projekt modernizacije riječke rafinerije će biti realiziran u planiranim rokovima?

Hoće, u zadnjih godinu dana puno smo napravili. Došli smo s 15 posto na sadašnjih više od 65 posto realizacije projekta. Ako tim tempom nastavimo, sigurno ćemo završiti u 2024. godini, a cilj nam je da to bude do kraja prvog tromjesečja 2024.

Kako će se obustava rada odraziti na proizvodnju i poslovne rezultate?

Rafinerijske marže trenutačno su vrlo visoke i kratkoročno gledajući, za Inu bi bilo ekonomski isplativije da rafinerija radi u sljedećim mjesecima. No, ako gledamo na nešto duže staze, recimo razdoblje od dvije godine, i ukalkuliramo odgađanje projekta nadogradnje rafinerije za godinu dana, to više nije slučaj. Novo postrojenje omogućit će nam ostvarivanje puno boljih rezultata i njegovim ranijim završetkom sve ćemo nadoknaditi. Naravno da smo zbog situacije na tržištu razmatrali sve opcije, pa tako i nastavak prerade u idućim mjesecima. Da smo donijeli takvu odluku, odgodili bi realizaciju i dodatno bi povećali budžet projekta, obzirom da su radovi već ranije ugovoreni. Osim toga, izložili bi se i problemu koji bi nastao zbog sankcija na vakumsko plinsko ulje (VGO) o kojem je ovisna naša proizvodnja dizela do završetka projekta nadogradnje.

Zasad ste zaštićeni, jer je VGO, kojeg se uvozi iz Rusije, izuzet od sankcija na godinu dana, no što nakon toga?

Europska komisija kontinuirano procjenjuje učinke sankcija i ostaje za vidjeti kakve će odluke biti donesene nakon isteka ovog razdoblja. Mi zasad nemamo problema, imamo dugoročne ugovore za nabavu VGO-a, no pripremamo se za različite scenarije kako bi kao i do sada osigurali potrebne količine dizelskog goriva za hrvatsko tržište. Jedno je sigurno, nakon puštanja postrojenja za obradu teških ostataka u rad, VGO nam neće biti potreban i zato je važno ne odgađati projekt.

Koliko će se prekidi rada rafinerije osjetiti u ovogodišnjoj proizvodnji?

Naša proizvodnja je u prva tri tromjesečja bila otprilike 2 milijuna tona, dok je usporedbe radi proizvodnja u istom periodu 2021. godine iznosila je 2,2 milijuna tona.

Bivši član uprave Ine Davor Mayer u svjedočenju pred Antikorupcijskim vijećem rekao je da Mol zapravo nije sklon modernizaciji rafinerije u Rijeci, te da je gašenje sisačke rafinerije bilo dio političkog kompromisa oko hrvatskog ulaska u Schengen i OECD. Stoje li te tvrdnje?

Ne bih komentirao navode g. Mayera. Ono što mogu reći s pozicije operativnog direktora u zadnjih godinu i pol dana je da od strane Mola dobivamo maksimalnu potporu za razvoj rafinerije u Rijeci, i to ne samo za projekt nadogradnje nego i ostala ulaganja u rafineriju nafte Rijeka. Radi se prvenstveno o projektima za unapređenje energetske efikasnosti.

Ljetos ste najavili da će odluka o tomu hoće li se u Sisku realizirati projekt biorafinerije, čiju je potporu Vlada predvidjela i u NPOO-u, ili će se ići s nekim drugim projektom, donijeti do kraja godine. Jeste li prelomili?

Ina ima više projekata koje trenutno razmatra za realizaciju u Sisku. Ono što je sigurno je da će Sisak biti naš industrijski centar za obnovljive izvore energije, dok će se u Rijeci zadržati tradicionalna proizvodnja. Točno je da je projekt biorafinerije Vlada proglasila strateškim, a predviđeno je i sufinanciranje iz sredstava NPOO-a, ali to ne znači da u odluci o investiciji ne treba sagledati sve promijenjene uvjete, a osobito trošak koji je znatno porastao i doveo u pitanje isplativost investicije, kao i veliki izazov osiguravanja potrebne sirovine. To su sve rizični projekti, a Ina kao tržišno orijentirana kompanija ne želi donijeti ishitrenu odluku koja bi mogla negativno utjecati na njeno financijsko poslovanje u budućnosti. Opisana poslovna logika jedini je razlog zbog kojeg još nije donesena odluka o investiciji, ali vjerujemo da će uskoro biti.

U posljednje vrijeme pojavile su se i informacije da je projekt biorafinerije koja koristi miskantus preuzeo Mol i realizirat će ga u Mađarskoj. Je li to točno?

To nije točno. Mol je početkom ove godine ušao kao partner u jedan privatni projekt biorafinerije s udjelom od 25 posto, ali nije riječ je o miskantusu nego potpuno drugačijem tipu tehnologije koji obrađuje otpatke raznih masti.

Ako bi odgodili realizaciju za neko drugo vrijeme, znači i da bi ostali bez novca iz NPOO-a?

U tom slučaju pokušali bi prebaciti ta sredstva na druge projekte, no kažem nismo još donijeli odluku.

Osjeti li se zbog krize pad potražnje za gorivom na benzinskim crpkama?

Za sada je sve u okvirima standardne potrošnje.