Zaštitni stupići – bili oni aluminijski ili plastični – u Zagrebu su postavljeni i dalje se postavljaju na parkiralištima, pješačkim zonama, brzim prometnicama… Koliko tih stupića ukupno ima, Večernji list nije uspio doznati jer im iz Grada Zagreba nisu još odgovorili iako su im upit poslali prije nekoliko tjedana.

Da stupići po Zagrebu niču kao gljive poslije kiše primijetio je i bloger Marin Tomaš koji je istražio i na svom autoblogu objavio rezultate istraživanja o toj neobičnoj pojavi u metropoli. Prema podacima koje je Tomaš prikupio, tih stupića u Zagrebu ima na tisuće pa i desetke tisuća. On je tako samo na Zelenom valu prema istoku, od Savske do Trga žrtava fašizma, dakle na udaljenosti manjoj od dva kilometra, izbrojio čak 352 aluminijska i 1169 plastičnih stupića.

A jedan aluminijski stupić košta 660 kuna plus PDV, dok građani Zagreba za svaki plastični stupić plaćaju 700 kuna plus PDV. Tomaš je tako zaključio da su samo na tom potezu na Zelenom valu postavljeni stupići vrijedni 1,3 milijuna kuna s PDV-om.

Tomaš navodi da se, prema podacima koje je prikupio na stranicama Zagrebačkih cesta, koje ugrađuju te stupiće, godišnje na području grada postavi čak 4000 komada. To je u kunama – 3,4 milijuna godišnje. U posljednjih pet godina, izračunao je Tomaš, na famozne stupiće otišlo je više od 17 milijuna kuna. A stupići se nabavljaju od tvrtke Cestodom.

Iz Gradskog ureda za prostorno uređenje i promet odgovorili su mu, među ostalim, da se elastični stupići na pune linije ili kaplje i otoke za usmjeravanje prometa postavljaju zbog vizualnog smirivanja prometa, sprečavanja nedopuštenih manevara te na mjestima gdje nema elemenata i opravdanosti za izgradnju uzdignutih ploha poput pješačkih otoka ili zelenih površina.

No, blogeru Tomašu to nisu bili argumentirani i smisleni odgovori. I u tom stavu ima potporu prometnih stručnjaka poput Željka Marušića, koji kaže da je 90 posto stupića u Zagrebu postavljeno na krivim mjestima. Marušić napominje da se stupići trebaju postavljati samo u pješačkim zonama i gdje je maksimalna dopuštena brzina vozila 30 kilometara na sat. Sve iznad toga je pogibeljna brzina i stupići su stoga opasni na takvim cestama.

"Kod nas su stupići postavljeni na brzim prometnicima poput Aleje Bologne i Selske ceste. Treba se stoga postaviti pitanje odgovornosti onih koji odlučuju gdje će se stupići postaviti",  upozorava Marušić.

Prema njemu, na prometnicama bi, umjesto stupića, trebale biti postavljene vibracijske trake.