Energetika je oduvijek bila prvo geopolitička kategorija, tek onda pitanje tržišta, no unatoč intervencionizmu čeka nas nekoliko teških i izazovnih godina. Hrvatska ima dobro razvijenu infrastrukturu, no idućih nekoliko godina nužno je pronaći nove dobavne pravce što će tržištu olakšati posao, moglo se čuti na panelu ‘Nafta i plin – priča o samodostatnosti’ na konferenciji.

“Hrvatska ima dobro vođenu energetsku politiku i time se ne bismo trebali bojati pod uvjetom da skladišta plina napunimo na vrijeme. Ono što me brine je njegova cijena”, kaže neovisni stručnjak Davor Štern. Na pitanje moderatora Vladimira Niševića je li se aktualna energetska kriza koja trese Europu mogla predvidjeti i djelomice možda ublažiti, energetski stručnjaci ostaju skeptični.

“Po svojoj prirodi, krize u ekonomiji se obično ne predviđaju. Ona se mogla predvidjeti kad bi svijet slušao katastrofičare, no svi se nadaju da će razum pobijediti”, kaže neovisni stručnjak Igor Dekanić naglašavajući da je cijena plina porasla četiri puta u odnosu na rujan lani, a cijena nafte odonda se udvostručila.

Presijecanje veza

Hrvatska je u relativno dobroj poziciji po pitanju tržišne opskrbe naftom. Direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš istaknuo je da je ta naftna kompanija održavala urednu opskrbu i tijekom remonta rafinerije u Rijeci. “Pred kraj ožujka rafinerija je startala s radom i sada je potpuno u operativnom modu, a paralelno provodimo najveću investiciju u Rijeci u postrojenje za obradu teških ostataka vrijednom oko 600 milijuna dolara”, kaže Glavaš.

Panelisti ističu važnost potrage za novim dobavnim pravcima energenata, poput plina iz Alžira, te jačanja kapaciteta LNG terminala na Krku. “Svaki novi alternativni pravac može donijeti sigurniju opskrbu plina u regiji. Zemlje u okruženju ovisne su o ruskom plinu, treba pronaći alternativu. Plinacro ima projekte za povećanje kapaciteta transportnog sustava započete prije nekoliko godina koji su u visokoj fazi razvoja, no pitanje je financiranja”, kaže član Uprave Plinacroa Marin Zovko.

Dodaje da se nadaju da bi se u financiranju mogli osloniti na europska sredstva budući da je to diverzifikacija važna ne samo za Hrvatsku, već i regiju. Moguće presijecanje veza energetskih veza prema Rusiji Europu će različito stajati, a posebice regiju bitno ovisnu o ruskom plinu.

“U EU ima zemalja koje se ne oslanjaju na plin iz Rusije, poput Španjolske i Portugala. U regiji je godišnja potrošnja plina 28 milijardi kubnih metar plina, od toga je 70 posto ruski plin”, kaže članica Uprave PPD-a Ivana Ivančić. Napominje da u njihovom portfelju plin iz Rusije čini 30 posto, dok ostatak nabavljaju na burzama.

“Nadamo se da će isporuke u budućnosti biti neometane, vjerujemo da će se situacija kristalizirati u narednih mjesec dana. Pratimo što rade velike kompanije, naše iduće plaćanje prema Gazpromu je u lipnju”, kaže. Da će Europi biti vrlo izazovno smanjiti ovisnost o plinu iz Rusije slaže se i Dekanić.  “Jako teško ćemo se riješiti ruskog plina.

“Njemačka je uvezla 133 milijardi kubnih metara, od toga je samo 38 milijardi za industriju umjetnih gnojiva i plastike, njima će biti vrlo teško”, kaže. Smatra da bi prije rata u Ukrajini razdoblje potrage za alternativnim izvorima i smanjivanje ovisnosti o Rusiji trajalo desetak godina.

“Sada s ratom i kada cijena odjedanput više nije jedini čimbenik već to postaje strateško pitanje energetske neovisnosti, to je moguće ostvariti u manje od deset godina, no bit će potrebna vrlo velika ulaganja. Dobro je da se u krizama toliko ne gleda na ono što je u vrijeme prosperiteta preskupo”, kaže Dekanić.

Napominje da je nužno razmišljati tržišno, no u energetici vrijedi pravilo da svaka kriza i njezino rješavanje moraju uključiti državnu intervenciju. “Hrvatska je uspješno izgradila plinsku i naftnu infrastrukturu, to je u krizi jedino što vas spašava da možete njome upravljati”, zaključuje.

Uvijek se prodavalo ispod stola

Iako će prije ili kasnije doći do globalne rošade energenata i odmaka Europe od Rusije, Štern ipak napominje da se zaboravlja pitanje cijene. “LNG će uvijek biti skup. Danas Rusija prodaje plin s diskontom, uvijek se prodavalo ispod stola. Indija kupuje rusku naftu uz 30 dolara diskonta po barelu”, kaže.

Unatoč aktualnoj krizi teško je očekivati da bi donošenje odluka o nafti i plinu u Europi moglo  postati zajedničko budući da je temeljnim ugovorima o EU predviđeno da energetske politike spadaju u nacionalne domene upravo zbog različitih potreba i strukture gospodarstva.