Kao i mnoge druge planove i projekte, pandemija Covida usporila je rješavanje vodećeg problema čovječanstva, prekomjernog bacanja hrane u procesu proizvodnje, transporta i načina konzumacije. To će se morati nadoknaditi u post-covid periodu, a proces bi mogla ubrzati i gospodarska kriza koja će u nekim sektorima povećati potrebu ušteda, kao što je turizam, smatraju neki autori. Niz je alata kojima je i dalje moguće ostvariti ciljeve iz Programa globalnog razvoja za 2030. Ujedinjenih naroda, koji predviđaju značajno smanjenje količine otpada od hrane, za čak polovinu u odnosu na danas. A brojke su zastrašujuće.

trećina proizvedene hrane se baci

Utvrđeno je da propada čak jedna trećina hrane koja se godišnje proizvodi u svijetu za prehranu ljudi, što je oko 1,3 milijarde tona ili oko 1000 tona svake minute. Najviše bačene hrane bilježe Sjeverna Amerika i Australija, slijedi Novi Zeland pa Europa, potom Rusija i Istočna Azija. U razvijenim zemljama najviše otpada stvara se na potrošačkoj razini, a zemlje u razvoju najviše gube hranu u fazi proizvodnje, zbog neučinkovitih ili neadekvatnih objekata, logistike i lošeg upravljanja u poljoprivredi. Bacanje hrane razvijene zemlje godišnje košta oko 680 milijardi američkih dolara, zemlje u razvoju oko 310 milijardi dolara. Ukupno, oko 75 posto otpada od hrane nastaje na razini proizvodnje, rukovanja i skladištenja. Više od 500 milijuna tona izgubljeno je zbog štetnika usjeva, neučinkovite berbe i navodnjavanja, a dodatnih 350 milijuna tona gubi se zbog rukovanja i skladištenja nakon berbe. U preradi su najveći uzročnici bacanja hrane zagađenja koja uzrokuju insekti, ptice, glodavci, plijesni i bakterije. Na maloprodajnoj razini najveći krivici su loše skladištenje i pretjerano naručivanje, tako da trgovine i kućanstva naprave 35 posto otpada. Pritom, većina hrane bačene na razini konzumacije prikladna je za jelo.

U Europskoj uniji svake godine se baci oko 90 milijuna tona hrane, odnosno 173 kilograma po osobi. Kako ističu u Centru za prevenciju otpada od hrane, procijenjuje se da se u Republici Hrvatskoj baci oko 400.000 tona hrane godišnje. Najviše otpada od hrane proizvode kućanstva, godišnje po osobi 75 kilograma, što je ipak manje od EU prosjeka, koji iznosi 92 kilograma po osobi godišnje. Istraživanje o bacanju hrane u kućanstvima čiji su rezultati objavljeni uoči pandemije, krajem 2019. u međunarodnom časopisu Waste Management, pokazalo je da mnogi nisu ni svjesni koliko hrane bacaju.

Hrana se u kućanstvima baca zato što se previše skuha, ili previše nabavi, a rješava se tako da se daje kućnim životinjama ili naprosto baci u kantu za smeće, podaci su Branke Ilakovac, voditeljice Centra za prevenciju otpada od hrane. Inače, Ilakovac je kroz prošlu godinu napravila novo istraživanje Postupanja s hranom u vrijeme pandemije, a rezultate će nam otkriti čim istraživanje bude objavljeno u stručnom časopisu. Prema UN-ovu Programu globalnog razvoja za 2030. (Agenda 2030), cilj je prepoloviti otpad od hrane po stanovniku na maloprodajnoj i potrošačkoj razini te smanjiti gubitke hrane u proizvodnji i opskrbnom lancu. Postizanje cilja uključuje primjenu održive prakse i inovativnih rješenja za suzbijanje gubitka i bacanja hrane te usvajanje održivog pristupa prehrambenom sustavu kojim se promiče sigurnost hrane i prehrana rastućeg svjetskog stanovništva i doprinosi ublažavanju siromaštva, iskorjenjivanju gladi i zdravlju ljudi.Osim što izaziva velike financijske gubitke i pridonosi zagađenju jer većina bačene hrane završi na odlagalištima i time onečišćuje tlo, vodu i zrak, bacanje hrane jedan je od uzroka klimatskih promjena, samim tim što proizvodnja hrane koristi 25 posto ukupne naseljive površine Zemlje i crpi 70 posto svjetske potrošnje pitke vode. Proizvodnja hrane je glavni uzročnik prenamjene zemljišta, a rasipanjem i bacanjem hrane svi uloženi resursi, tlo, voda, energija, vrijeme i ljudski rad te novac, propadaju.

inovativna rješenja već postoje

Kao i UN, tako i EU preporučuje poduzimanje praktičnih mjera koje bi uštedjele novac, smanjile nepovoljan utjecaj na okoliš proizvodnje i potrošnje hrane te spriječile posljedice vezane uz nastanak otpada od hrane. Ambiciozni planovi smanjenja količina zahtijevaju usklađene napore kroz cijeli opskrbni lanac, ali i značajne promjene u obrascima ponašanja potrošača, pri čemu je nužna suradnja države s civilnim društvom, privatnim sektorom i akademskom zajednicom.

Na raspolaganju je niz alata, od korištenja pametnih tehnologija do bolje komunikacije između donositelja odluka, javnosti i industrije. Na prvom mjestu to je utvrđivanje uzroka gubitka hrane primjenom inovacija, od boljeg pakiranja hrane do relaksiranja estetskih zahtjeva u procesu pakiranja. Važno je ulaganje u obrazovanje, tehnologiju i inovacije, u jačanje infrastrukture i logistike, uključujući održive hladne lance i tehnologije hlađenja (uključujući i male proizvođače). Važne su javne promotivne akcije za poticanje potrošača na ekonomično korištenje hrane. Treba se osmisliti brža i efikasnija preraspodjela viškova hrane onima kojima je to potrebno putem banaka hrane. Rješenje je i skraćivanje lanaca opskrbe kroz jačanje lokalne poljoprivrede.

Konkretnih rješenja ima i u svakom pojedinačnom segmentu gospodarstva, kao što je turizam uz ugostiteljstvo, jedan od sektora u kojem je bacanje hrane ključan problem. Kruzing industrija, godinama na glasu kao jedan od najvećih zagađivača, uložila je već milijarde dolara u tehnologiju i znanja za redukciju zagađenja, a raspolaganje otpadom samo je jedna od karika u tom lancu. Zahvaljujući angažmanu Grada Dubrovnika i tvrtke TUI Cruise te globalnog udruženja kruzera CLIA, ujesen 2019. u luci Gruž i sami smo obišli brod koji treba postati primjer dobre prakse na globalnom tržištu. TUI-ev kruzer Mein Schiff 6, građen 2017. ima vrlo strogu politiku očuvanja okoliša, sami proizvode vodu iz morske procesom osmoze, otpadne vode pročišćavaju, odvajaju otpad, i njihova emisija sumpora iz mazutskog goriva iznosi minimalnih 0,1 posto sumpora, mada je zahtjev u regiji minimalnih 1,5 posto. Na brodu se odvaja sve zamislivo, uključujući otpad iz hrane, koji je već značajno reduciran smanjenjem porcija za brodske putnike. Naime, all inclusive usluga koja je uključena u većinu kruzing i hotelskih paketa na svijetu, enormni je izvor bacanja hrane, a smanjenje porcija i osvještavanje putnika najučinkovitiji su alati da se to suzbije.

Pandemija je prekinula i provedbu važnog projekta namijenjenog smanjivanju otpada iz hrane u hotelskom sektoru, kojeg je u Hrvatskoj i regiji pokrenula podružnica Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF), u suradnji s konzultantskom udrugom Gastronomadi. Projekt je 2018. započeo u tri hotela regije, Esplanade u Zagrebu, Jezero na Plitvičkim jezerima i Courtyard by Marriott u Beogradu. Praktičnim savjetima o tome kako promijeniti sustav naručivanja, skladištenja, pripreme i serviranja hrane, ti hoteli smanjili su otpad od 10 do 20 posto, uz značajne financijske uštede. Među učinkovitim alatima za smanjenje otpada iz hrane je način posluživanja hrane u hotelskom buffetu, koji je za vrijeme pandemije i uklonjen. Primjer je posluživanje lososa na plati na kojoj su kriške lososa poredane jedna preko druge, kao jedna velika kriška. U tom slučaju gosti zagrabe količinu koja stane na žlicu, ne razmišljajući o tome koliko će pojesti. Kad se taj isti losos servira u malim keramičkim posudama, nema pretrpavanja.

“Trenutno pokrenute inicijative za suzbijanje rasipanja hrane u turizmu nisu dovoljne, pogotovo u segmentu smještaja. Kao jedan od mnogih primjera, Hilton se obvezao smanjiti gubitak hrane za 50 posto, ali tek do 2030., što je prilično dugačak vremenski okvir”, smatra Ralph Hollister, analitičar za putovanja i turizam pri GlobalData. Ukidanje velikih buffeta i nakon pandemije prema njegovom je mišljenju sasvim opravdan alat za smanjenje otpada iz hrane, a sve veća odgovornost je na samim gostima, što se pokazalo posebno bitno u porastu trenda ekonomije dijeljenja i kratkoročnog najma stanova, budući da se otpad u privatnom smještaju ne može regulirati kao u hotelima.