Zdravko Ivčić čelni je čovjek NOX Grupe, jednog od vodećih alternativnih opskrbljivača na hrvatskom tržištu, ali i čovjek koji je radio na domaćem tržištu električne energije od samih početaka njegovog otvaranja. U intervjuu komentira trenutno stanje tržišta i izazove koji stoje pred alternativnim opskrbljivačima.

Kako ste zadovoljni trenutnim stanjem na domaćem tržištu električne energije?

Prema službenom registru HERA-e u Republici Hrvatskoj trenutačno dozvolu za djelatnost opskrbe električnom energijom posjeduje sveukupno 22 tvrtke, od kojih je oko polovine aktivno prema kupcima. Primjera radi prije godine dana brojili smo za 1/3 manji broj, što govori u prilog daljnjem interesu ulagača bilo za osnivanje novih tvrtki za opskrbu bilo kroz diversifikaciju postojećeg poslovanja na opskrbu električnom energijom. S druge strane još uvijek imamo oko polovine licenciranih „neaktivnih“ opskrbljivača, pa čak i nekoliko koje su definitivno odustali od ulaska na tržište. To sugerira da su njihove računice pokazale ili preveliki poslovni rizik ili premale profitne stope. Bilo kako bilo činjenice govore da prošlogodišnji poslovni rezultati opskrbljivača nisu nimalo atraktivni za potencijalne ulagače, naročito za neke velike i „zvučne“. Osobno smatram da se već polako sužava prostor za daljnji ulazak ozbiljnih igrača na tržište opskrbe u RH. Potrošnja električne energije i daljnje stagnira najvećim dijelom iz razloga dugogodišnjeg trajanja recesije. Novih investicija u proizvodne kapacitete gotovo da i nema, tako da se i u narednom periodu ne očekuje porast, nego dapače daljnji pad potrošnje električne energije. Tome u prilog govori kretanje cijena na lokalnim burzama električne energije koje potvrđuju načela ponude i potražnje, iz čega se može zaključiti kako čitava regija (JI Europa) također ne bilježi rast gospodarstva. Svakako treba istaknuti da je tijekom 2014.g. došlo do daljnjeg smanjenja maloprodajnih cijena električne energije, od čega najviše profitiraju kupci koji su zahvaljujući žestokoj tržišnoj utakmici među opskrbljivačima ostvarili znatno niže cijene od očekivanih.

Nakon prošlogodišnje histerije nastale dolaskom novih opskrbljivača na tržište, stječe se dojam kako se situacija na tržištu ipak malo stabilizirala. Slažete li se s tom ocjenom?

Ne bih se mogao složiti s ocjenom da je došlo do određene stabilizacije na tržištu. Prije svega nužno je tržište električne energije promatrati u dva osnovna segmenta i to poslovni i rezidencijalni kupci. Kod rezidencijalnih kupaca imali smo otvaranje tržišta prije nešto više od godine dana, u kojem periodu je došlo do preuzimanja cca do 5% ukupnog broja kupaca od strane nekoliko opskrbljivača što se može tumačiti i kao puno i kao malo. Međutim u ovom segmentu došlo je i do jedne neočekivane pojave, a to je povratak nekoliko tisuća kupaca na univerzalnu uslugu, prije svega zbog nezadovoljstva ispunjenjem „obećanih“ benefita od strane pojedinih opskrbljivača.

S druge strane u segmentu poslovnih kupaca imali smo situaciju da je od 1.7.2014. stupila na snagu primjena nove Metodologije odnosno cjenika za kupce na tzv. Zajamčenoj usluzi, čime je u praksi kod većeg dijela kupaca došlo do povećanja cijena u nekim slučajevima i preko 20 %. Naravno da je takav događaj izazvao posebnu usmjerenost opskrbljivača na tu skupinu kupaca, ali prema nekim pokazateljima još uvijek je veliki broj kupaca ostao na javnoj usluzi od strane ODS-a. Nadalje kod značajnog broja kupaca koji su već ranije odabrali opskrbljivača došlo je preuzimanja među pojedinim opskrbljivačima, ne samo između dominantnog i ostalih već i u ostalim kombinacijama čime je zapravo tržišna utakmica u poslovnom segmentu potrošnje prešla u drugu fazu razvoja. Što se tiče javnih naručitelja u ovom segmentu su od tržišne utakmice čini mi se jedino profitirali kupci, s obzirom na razinu ponuđenih cijena koje su ponekad bile značajno ispod nabavnih tržišnih, burzovnih cijena. Naznake stabilizacije tržišta ponude jedino se očituju u kontinuiranom sudjelovanju „ozbiljnijih“ opskrbljivača i to trenutno svega pet opskrbljivača.

NOX Grupa i dalje je fokusirana isključivo na poslovne i javne korisnike. Zašto?

NOX GRUPA je u dosadašnjem poslovanju uspjela steći povjerenje i interes poslovnih kupaca prije svega zahvaljujući individualnom pristupu svakom pojedinom kupcu. To nam svakodnevno potvrđuju naši vjerni kupci koji su nam u vremenima kada je tržište u Republici Hrvatskoj bilo u začetku, dali povjerenje za pružanje usluga koje su im od presudne važnosti za obavljanje njihovih osnovnih djelatnosti. Također se pokazalo kako cijena usluge nije isključivi elemenat odnosno motiv za promjenu dobavljača, već je to ukupna kvaliteta i pouzdanost usluge. Naši planovi rasta broja kupaca temelje se na mogućnostima vlastitih kapaciteta u kvalitetnom opsluživanju postojećih i novih kupaca.

Nadalje želim istaknuti da je NOX GRUPA do sada u dva navrata, 2012. i 2013. g. provela istraživanje tržišta rezidencijalnih kupaca, gdje su rezultati istraživanja pokazali da promatrani trenutak za proširenje ponude na taj segmenat tržišta nije prihvatljiv. I iz današnje perspektive smatram da su naše procjene bile ispravne, jer se pokazalo da je glavna prepreka za ponudu kvalitetnije i povoljnije ponude kućanstvima prije svega znatno unaprjeđenje mrežnih usluga koje se odnose na upravljanje sustavom mjernih podataka. Upravo je problematika očitavanja mjernih uređaja i procjena potrošnje glavni kamen spoticanja pojedinim opskrbljivačima koji, ne svojom krivnjom, ne mogu pružati kvalitetniju i povoljniju uslugu od postojeće koju pruža nositelj javne usluge opskrbe (ODS). Posljedice su vidljive, kao što je ranije spomenuto u velikom nezadovoljstvu značajnog broja kupaca koji su odlučili raskinuti ugovore i vratiti se na univerzalnu uslugu. NOX GRUPA je spremna ponudu opskrbe električnom energijom proširiti na kućanstva u trenutku kada će mrežni sustav biti u dovoljnoj mjeri unaprijeđen da svaki kupac ima zaista transparentan uvid i kontrolu nad potrošnjom koju ostvaruje u svojem kućanstvu.

 Često ističete kako imate 'inženjerski pristup' k korisnicima. Možete li objasniti što točno takav pristup podrazumijeva?

Kao što je NOX GRUPA prepoznatljiva po individualnom pristupu svakom pojedinom kupcu, takav se pristup između ostalog očituje kroz stručno inženjersko savjetovanje prije svega u distribuciji električne energije. Što to konkretno znači, kupci se svakodnevno susreću s čitavim nizom problema i nepoznanica vezano uz potrošnju električne energije, ali i odnosima s mrežnim operaterom -Elektrom. Najčešća pitanja su poput prekoračenja priključne snage, prekomjerno preuzete jalove energije, problemi s limitatorima, kako promijeniti tarifni model, kako smanjiti vršno opterećenje i slično. Djelatnici NOX GRUPE posjeduju odgovarajuća znanja i iskustva koja stavljaju na raspolaganje kupcima kako bi im u određenim situacijama uštedjeli novac i vrijeme u rješavanju pojedinih problema. Svakako bih ovdje želio posebno naglasiti kako  NOX GRUPA u suradnji s nekoliko renomiranih partnera iz pojedinih područja, posredovanjem nudi usluge povećanja energetske učinkovitosti. Ponuda se odnosi na područja: energetski pregledi/certifikati; rasvjetni sustavi (LED rasvjeta); sustavi nadzora i upravljanja potrošnjom; energetski inženjering; termo-tehnički sustavi.

Planirajući daljnji razvoj poslovanja svjesni smo da tzv. „trgovački pristup“ u opskrbi električnom energijom nije dobar put, te smo odlučili kupcima ponuditi puno širi okvir usluga pomoću kojih će u cjelovitom paketu energetskih usluga ostvariti značajne uštede u potrošnji energije. Također u paketu usluga nude se mogućnosti financiranja odnosno apliciranja na određene fondove za subvencioniranje ili bespovratna sredstva. Naš cilj je u narednih nekoliko godina kao partner ESCO klastera postati tržišni lider u ponudi usluga energetske učinkovitosti.

Tijekom protekle godine određeni pomaci su napravljeni po pitanju tržišne regulative, no i dalje postoje problemi. Što je danas najveći problem za alternativne opskrbljivače na hrvatskom tržištu?

Dakako da nismo zadovoljni s dosadašnjom implementacijom 3. Energetskog paketa u RH i to prije svega mislim na donošenje podzakonskih tj. operativnih zakonskih rješenja kao što su novi Opći uvjeti, Pravila o promjeni opskrbljivača, Mrežna pravila, Tržišna pravila i dr.  Također želim istaknuti činjenicu koja pomalo zvuči nevjerojatno, a radi se o tome da opskrbljivači još uvijek nemaju ugovorno regulirane odnose s Operatorom distribucijskog sustava kao jednim od ključnih  energetskih subjekata za odvijanje tržišnih procesa. Takva situacija nam svakodnevno otežava operativno poslovanje i onemogućava nam ravnopravnu utakmicu u odnosu na dominantnog opskrbljivača odnosno pružatelja javne usluge.

Nadalje, u zadnjih godinu dana opskrbljivačima je značajno narastao namet u vidu obveznog otkupa električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije, što u naravi predstavlja prikrivenu subvenciju proizvodnje električne energije iz OIEiK, koja nije u skladu s postojećim zakonskim rješenjima.

Svakako nezaobilazno područje odnosi se na obračun energije uravnoteženja što je trajna tema s kojom se opskrbljivači bore za ostvarenje ravnopravnog statusa u tržišnim odnosima. Međutim ovdje se ne radi samo o promjenama zakonske regulative ili metodologije za obračun, već je potrebno uspostaviti transparentan i fer sustav za sve sudionike. Naše je stajalište da je kao prvi korak potrebno uspostaviti transparentan sustav razmjene električne energije između subjekata koji su odgovorni za uravnoteženje sustava. Nakon toga je potrebno omogućiti opskrbljivačima pristup podacima koji su ključni za efikasno planiranje kako bi u konačnici institut penalizacije za pojedine subjekte ispunio osnovni smisao. U ovoj tematici čeka nas još puno posla poput potpunog izdvajanja HOPS-a iz HEP Grupe; transparentno poslovanje i međusobni odnosi pojedinih tvrtki unutar HEP Grupe; uvođenje tržišta energije uravnoteženja.

Želim napomenuti da se u zadnje vrijeme vode vrlo intenzivne komunikacije na relacijama Opskrbljivači – MINGO – HERA – ODS u cilju da se u procese donošenja novih zakonskih rješenja i pravila uključe sve zainteresirane strane kako bi se u konačnici uspostavili ravnopravni i transparenti tržišni odnosi.

Iako se to više puta najavljivalo još uvijek nije zaživjela mogućnost izdavanja jedinstvenog računa. Koliko je to problem za alternativne opskrbljivače?

Nedavno je završio rok za dostavu primjedbi na Inicijalni prijedlog Ugovora o međusobnim odnosima vezano za obračun i naplatu naknade za korištenje mreže od krajnjih kupaca pojednostavljeno ugovor za uvođenje Jedinstvenog računa prema kupcima, a koji je izradio ODS. Stajalište NOX GRUPE oko uvođenja jedinstvenog računa je u načelu pozitivno, ali se naša osnovna primjedba odnosi na to da se ovaj model obračuna može primjenjivati dobrovoljno odnosno na određene skupine kupaca, nikako na čitav portfolio kupaca. Nadalje opskrbljivač preuzima obvezu kompletne naplate prema kupcima, što je u ovom trenutku neprihvatljivo prije svega što nam od strane ODS-a nije omogućen institut obustave isporuke za kupce koji ne izvršavaju ugovorne obveze. U osnovi jedinstveni račun ima veće prednosti kod rezidencijalnih kupaca, prije svega zbog pojednostavljenja obračuna, ali i smanjenje troškova uplata.

Često se čuju prigovori i oko obveze i uvjeta otkupa energije iz OIE u Hrvatskoj. Kako taj problem riješiti na pošten i održiva način?

Kao što sam već ranije spomenuo radi se o prikrivenoj subvenciji koja je nametnuta opskrbljivačima bez jasnog zakonskog uporišta. Zakonski propisi u RH predviđaju da povlaštenu cijenu električne energije za proizvođače u sustavu poticanja proizvodnje iz OIEiK plaća isključivo krajnji kupac po svakom utrošenom kWh električne energije, trenutno ta cijena iznosi 0,035 kn/kWh. Postojeći propisi nalažu da su svu proizvedenu količinu električne energije dužni preuzeti i otkupiti svi opskrbljivači na tržištu RH ovisno o tržišnom udjelu u pojedinom obračunskom razdoblju. Problem za opskrbljivače nastaje u otkupnoj cijeni koja je propisana i koja trenutno iznosi 0,53 kn/kWh što je u odnosu na burzovne cijene gotovo dvostruko veća. I taj problem sam po sebi ne bi trebao biti značajniji kada bi se radilo o malim količinama koje se proizvede iz sustava OIEiK-a, međutim s obzirom na činjenicu da je Republika Hrvatska prema Direktivi 20-20-20 dužna značajno povećavati proizvodnju iz Obnovljivih izvora čime se automatizmom opskrbljivačima iz mjeseca u mjesec značajno povećava trošak obveznog otkupa, samim time raste pritisak na povećanje maloprodajnih cijena, gdje bi se u konačnici mogla desiti situacija da krajnji kupac dvostruko plaća tzv. Zelenu energiju. Ovaj problem još uvijek nije dosegnuo vrhunac u RH zbog još uvijek relativno malog udjela OIEiK u ukupnoj potrošnji električne energije, međutim u pojedinim europskim državama, naročito u Njemačkoj taj problem je postao gotovo prvorazredno političko pitanje s obzirom na dostignuti visoki udio OIEiK u ukupnoj proizvodnji, više od 27 %, gdje je maloprodajna cijena koju plaća kupac dosegnula neprihvatljivo visoke iznose upravo zahvaljujući subvencijama prema proizvođačima u sustavu poticanja.

Kao rješenje sadašnjih, ali još više i budućih problema u vezi sustava proizvodnje Zelene energije potrebno je prije svega provesti temeljitu stručnu raspravu među svim stranama uključivo i kupcima kako bi se izbjegao scenarij drastičnog povećanja cijena električne energije u korist i isključivo, rekao bih jednog uskog interesnog lobija.

Alternativnim opskrbljivačima često se i zamjera da nisu ništa uložili u stvaranje novih proizvoda ili usluga na tržištu. Kako to komentirate?

Mogu se djelomično složiti s Vama da iz sadašnje perspektive „izvana“ izgleda da opskrbljivači nisu imali neka posebna ulaganja u infrastrukturu odnosno da se usluge novih opskrbljivača značajnije ne razlikuju od dosadašnjih u uvjetima monopola HEP-a. Naša ulaganja u dosadašnjoj fazi razvoja odnosila su se na stvaranje vlastite infrastrukture i potpore za opsluživanje kupaca, poput billing sustava, CRM-a, kanala prodaje, odnosa s energetskim subjektima i drugo. Ono što je kod jednog dijela kupaca bilo očekivano već u sadašnjoj fazi razvoja tržišta odnosi se na ponudu isporuke električne energije izvan postojećih okvira tarifnih modela koja se u biti svodi samo na višu i nižu tarifu, a to je isporuka koja je bazirana na tzv. pametnim sustavima, isporuke u tranšama; isporuke prema burzovnim kretanjima i drugo. Međutim, navedene ponude i usluge još neko vrijeme neće biti moguće realizirati prije svega zbog tehničkih i zakonskih ograničenja u sustavu. Radi se o tome da u ovom trenutku realno nije moguće od strane pojedinog opskrbljivača izgraditi vlastiti sustav s tzv. Pametnim brojilima na kojem bi se realizirala razmjena usluga odnosno isporuka električne energije. Naprosto je činjenica da nam postojeća podzakonska rješenja i pravila priječe izgradnju paralelnog odnosno autonomnog sustava za prikupljanje mjernih podataka. Iskreno se nadam da će skorijoj budućnosti kroz nova zakonska rješenja biti omogućena viša razina komunikacije između dobavljača i korisnika usluga.

Studije provedene u nekim zapadnoeuropskim zemljama pokazuju kako liberalizacija tržišta dugoročno vodi k kretanju cijena električne energije k europskom prosjeku. Možemo li takav scenarij očekivati i u Hrvatskoj?

Ovakav scenario se nameće sam po sebi, međutim ne treba zanemariti neke specifičnosti tržišta u RH ili bolje rečeno regije JI Europe. Energetsko tržište nikako ne smijemo promatrati samo kao tržište unutar ili izvan EU. S obzirom na to da je u tehničkom i geografskom smislu tržište električne energije na europskom kontinentu jedinstveno pa čak je povezano i izvan Europe, postoje zakonitosti koje uvjetuju tržišna kretanja na određenim područjima. Bez obzira na to što naročito u zadnjih nekoliko godina Europska Komisija pridaje maksimalnu stratešku važnost energetske politike, u praksi se pokazuje da pojedini utjecaji izvan europskog kontinenta značajno utječu na energetska tržišta u EU. Pa čak i kontrolirani procesi koji se događaju isključivo unutar EU, ponekad poremećuju stanje na tržištu, kao što je na primjer situacija s poticanjem proizvodnje iz OIEiK. Gledajući lokalno u zadnje vrijeme postavlja se pitanje strateških energetskih interesa RH u pogledu izgradnje proizvodnih kapaciteta za pokriće domaće potražnje, odnosno da li je energetska neovisnost RH pod svaku cijenu opravdana bez obzira na ekološke i komercijalne aspekte?

U svakom slučaju smatram da je liberalizacija tržišta u RH već do sada donijela mnogo više pozitivnog u odnosu na prijašnje stanje i svakako da taj proces nije završen već će isti biti potrebno neprestano poboljšavati i prilagođavati novim zahtjevima i okolnostima.

Vrlo skoro kreće i proces daljnjeg otvaranja tržišta električne energije u Srbiji. Mogu li hrvatske tvrtke, s obzirom na iskustva koja imaju, tu ostvariti poslovne probitke?

Mislim da ne treba posebno isticati da je tržište RH u perspektivama na duži rok premalo i da je svim ozbiljnijim energetskim tvrtkama neophodno planirati širenje u regiju. Ovdje se prvenstveno nameću dva nova potencijalna tržišta i to Srbija i BiH. Međutim koristeći iskustva s otvaranjem tržišta u RH i drugim susjednim državama potrebno je izvršiti temeljite procjene, te naročito nastojati pogoditi pravi trenutak za ulazak na tržište. Koliko mi poznato situacija oko otvaranja tržišta, u Republici Srbiji tijekom 2014. donesena je određena zakonska regulativa koja omogućava razvoj tržišnih odnosa. Međutim svjedočili smo situaciji da je razina maloprodajnih cijena koju trenutno nudi nacionalna elektroprivreda ispod svake mogućnosti za pojavu komercijalnih opskrbljivača. To je zapravo prilično poznata situacija za ove prostore gdje države vode populističku politiku u ovom slučaju kroz subvencioniranu cijenu za krajnje kupce. Naravno da takva situacija iz pozicije kupca ima pozitivni predznak, međutim pitanje dugoročnog opstanka energetskih kompanija čija se poslovna politika ne vodi prema isključivom tržišnim načelima nije izvjesno. Istovremeno RS se nalazi u procesima pregovora za pristupanje u EU, tako da će pitanje otvaranja tržišta svakako zauzimati vrlo važno poglavlje na kojima će insistirati EK. U svakom slučaju u narednih godinu, dvije će vjerojatno doći do stvaranja pretpostavki za postupni ulazak energetskih kompanija na maloprodajno tržište.