Alen Kajmović, predsjednik Uprave Mesne industrije Vajda Čakovec, u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o poslovanju, investicijama i planovima te kompanije. Otkrio je i kakve rezultate očekuju ove godine s obzirom na lockdown i koronakrizu te ona koje načine kompanija ulaže u zaposlenike. Osvrnuo se i na aktualne probleme u mesno-prerađivačkoj industriji te pojasnio kako rade na revitalizaciji svinjogojske proizvodnje i otvaranju novih tržišta.

Mesna industrija Vajda prva je po prihodima u Međimurskoj županiji. Što je najviše zaslužno za to?

Nikada nije riječ o samo jednom faktoru već, u ovom slučaju, spoju nekoliko dobro posloženih, pripremljenih i planiranih aktivnosti, jasnih ciljeva koje je trebalo ostvariti u postavljenom roku. A zadatak nije bilo lagan, posebno kada znate da je početna pozicija Vajde 2015. bila minus od 19,2 milijuna kuna. Već su tada, u listopadu 2015., kada je Mesna industrija Braća Pivac i formalno preuzela Vajdu d.d., postavljeni temelji onoga što je u konačnici donijelo rezultat kakav imamo danas. U to vrijeme postojale su velike sumnje u ciljeve braće Pivac, ali danas možda bolje nego ikad svjedočimo da su svi strahovi bili neopravdani.

Prihodi od 518,5 milijuna kuna uz dobit nakon oporezivanja od 16,5 milijuna jasan su pokazatelj koliko je Vajda u relativno kratkom roku napredovala, posebno u 2019. kada smo u odnosu na godinu prije imali izvrstan rast od 42 posto, odnosno 155 milijuna kuna u prihodima i čak 718% kada je dobit u pitanju, rast količine obrađene sirovine… Sve su te brojke rezultat nekoliko ključnih elemenata – konstantnog ulaganja u osuvremenjivanje proizvodnje, pogona i opreme te strojeva, a s druge strane reorganizacije načina rada u samoj proizvodnji, povećanja produktivnosti te ‘povlačenja’ čim više posla iz same Grupe u Vajdu. Međimurje se nikada nije bojalo posla, tako ni Vajda.

Cilj je bio i još uvijek je maksimalizirati proizvodnju u svim Vajdinim radnim jedinicama, a s druge strane koristiti sigurnost, stabilnost i ugled Grupe Pivac u svakom segmentu poslovanja za sva buduća djelovanja. Jer činjenica je kako nam je Grupa otvorila mnoga vrata što prije sami nismo mogli.

Uostalom, kako volim reći, moja zadaća kao nekog rođenog u donjoneretvanskom kraju sa stažom u Međimurju dužim od 16 godina bila je jednim dijelom i povezati Međimurje i Dalmaciju u uspješnu priču. A same brojke pokazuju koliko je to uspješna kombinacija. Kao predsjednik Uprave i netko tko je došao na čelo tvrtke prije dvije i pol godine izuzetno sam zadovoljan napravljenim, ali i prije svega mojim ljudima u Vajdi, zaposlenicima koji su se prihvatili posla te pratili sve promjene koje su se događale u tvrtki. A nekada ih nije bilo baš jednostavno otpratiti do kraja.

Je rast bio očekivani ili čak veći od planiranog? Kakve rezultate očekujete za ovu godinu s obzirom na sve što se događalo na tržištu, lockdown i korona krizu?

Rast je bio veći od planiranog, ali ne mogu reći kako nas je iznenadio, jer se poslovanje prati na tjednim i mjesečnim razinama pa smo u svakom trenutku znali što se događa. Ali da, u odnosu na prvotne planove na početku godine nitko nije očekivao ovoliki rast ni prihoda ni dobiti. No, ne smijemo biti naivni i očekivati kako ćemo ovakav rast imati iz godine u godinu, a posebno kada sve danas gledamo kroz prizmu pandemije koja radi veliku štetu na svim razinama. Mi smo ipak u kontekstu toga čime se bavimo malo specifičnija branša, jer – jesti se mora. Ali itekako osjećamo posljedice cjelokupne situacije. I da se razumijemo, čeka nas ponovno preslagivanje i reorganiziranje jer vrijeme pred nama neće biti blagonaklono prema nikome.

Koje su bile značajnije investicije u Vajdi i planirate li nove?

Investicije su bile početak samog plana podizanja Vajde na razine na kojima je danas. Objekti, oprema i strojevi jednostavno su se morali obnoviti, morala se unaprijediti proizvodnja da bismo onda počeli raditi na njezinim ostalim segmentima. Podatak da je u posljednje četiri godine u kompaniju uloženo više od 10 milijuna eura govori o razmjerima investicija, s napomenom kako je to razdoblje kada Vajda posluje negativno, odnosno s minusom. Već u prvoj fazi, tijekom 2016., uloženo je više od 11 milijuna kuna u zamjenu i nabavu opreme, strojeva i transportnih sredstava, poboljšanja informatizacijske infrastrukture i druge manje tehničke zahvate, što je Vajdi omogućilo bolju radnu sredinu, veću efektivnost i uvjete rada. Potom je 2017. započeo velik investicijski ciklus dogradnje, rekonstrukcije i modernizacije proizvodnog pogona, nabave strojeva i opreme za proizvodnju, proširenja skladišnih i ekspeditnih kapaciteta te modernizacije rashladnog sustava, vrijedan ukupno 50 milijuna kuna. Investicija je dovršena i svečano puštena u rad u svibnju 2019., a zahvaljujući tom projektu,Vajda se danas može pohvaliti jednim od najsuvremenijih pogona za klaoničku obradu u regiji. Završetkom tog projekta stvoreni su uvjeti za veći prihvat i obradu sirovine, osiguranu povećanjem kapaciteta uzgoja i širenjem kooperacije s domaćim uzgajivačima svinja te su ostvareni preduvjeti za realizaciju planova daljnjeg rasta proizvodnje s ciljem zauzimanja liderske pozicije u sektoru proizvodnje svježeg mesa. U ovoj će godini biti realizirana dodatna ulaganja u iznosu od čak 18 milijuna kuna. Činjenica kako vlasnici ulažu u ovo vrijeme samo potvrđuje koliko vjeruju u ono što Vajda radi i predstavlja, ali i da ju vide kao ključnu kariku same Grupe. To nije mala stvar…

S koliko kooperanata surađuje Vajda? Kako se taj broj mijenjao kroz godine, raste li interes? 

Prije pet godina Vajda je imala 39.000 komada vlastitih svinja godišnje, a lani oko 153.000 svinja iz vlastitog tova. A taj rast rezultat je rasta ukupnog broja naših kooperanata koji su prepoznali model i način rada Vajde i Grupe Pivac. Broj turnusa povećan je na 3,2 godišnje, što znači da se napreduje iz godine u godinu, a naš je okvirni cilj doći na 200.000 komada, čime bismo pokrivali gotovo 25% trenutne ukupne proizvodnje u Hrvatskoj. Moramo svi biti svjesni kako je pitanje samodostatnosti, kada rje riječ o uzgoju svinja u Hrvatskoj, nešto što spada u kategoriju otvorenog problema pred kojim svi zatvaraju oči, već desetljećima. Sa sustavom kooperacije koju imaju Vajda i Pivac krenulo se u obnovu stočnog fonda, ali to je inicijativa poduzetnika, tvrtke i nije sustavna, sistemska kakva mora biti da bi se na razini države napravio iole značajniji pomak. Država mora stati iza nas kojima je cilj imati našu, domaću sirovinu, mora potaknuti da se po slavonskim, međimurskim, zagorskim selima vrate kooperantske farme koje su nositelj razvoja svinjogojstva Hrvatske.

Odakle je najveći broj vaših kooperanata i što biste izdvojili kao ključno u sklopu samog projekta?

S obzirom na navedene brojke jasno je kako imamo rast od oko 114.000 svinja na razini jedne godine što znači da za takav rast treba imati i prostora, a najviše prostora, kao i tradicije u svinjogojstvu ima u Slavoniji. Vajda je svoj sustav kooperacije zato preusmjerila na područje istoka Hrvatske uz zadržavanje međimurskih kooperanata i onih sa sjevera Hrvatske koji i dalje u ukupnom broju kooperanata čine oko 45 posto, dok u ukupnom broju svinja koje izađu s farmi čine 42 posto. Ključno je da cjelokupni sustav svinjogojstva na ovaj način podižemo iz pepela, dajemo nadu našim kooperantima kako se od tog posla može živjeti, a samoj državi pokazujemo smjer kojim treba ići. Ali to ne smije ostati samo na inicijativi ‘pojedinca’.

Kako se vaši dobri poslovni rezultati reflektiraju na zaposlenike? Na koje načine vaša ulažete u njih?

Bez zadovoljnih zaposlenika i njihovog truda mi danas ne bi smo mogli razgovarati i o ovim rezultatima.

Upravo su Vajdini mesari, tehnolozi, radnici u svim radnim jedinicama nosili tvrtku prema ovom uspjehu. Kažu kako bez pravog upravljanja ne možeš ništa, ali ja tvrdim kako bez motiviranih, zadovoljnih radnika ne možeš ništa. Da, upravljanje u konačnici uvijek čini razliku, ali proizvodnja je ta koja nosi lavovski dio posla. A zadovoljstvo se ne gradi preko noći, nego u kontinuitetu, svakog dana.

Zato mi je drago da smo kao Uprava kolega Vilim Simon i ja imali maksimalnu podršku vlasnika te smo Vajdu vodili prema ovome što imamo danas. Tako je samo u mojem tekućem mandatu plaća povećavana u nekoliko navrata, radnici imaju pravo na božićnice i uskrsnice, poštuju se svi elementi kolektivnog ugovora potpisanog sa sindikatom PPDIV, a uvijek se trudimo sve one koji odrade više, naprave dodatni iskorak, dodatno i nagraditi. Rezultat je takvog odnosa prosječna isplaćena plaća mesarima za lipanj sa svim dodacima na koje imaju pravo u iznosu od 9700 kn, na razini cijele tvrtke prosječno isplaćena plaća sa svim dodacima u iznosu od 7140 kn, dok je ona prosječna bez dodataka iznosila 6300 kn. Znamo li da je prosječna međimurska plaća u rangu 5100 kn, u ovom smo trenutku 20 posto iznad županijskog prosjeka. Uostalom, te su brojke prepoznate i kod naših ljudi koji su radili ili još rade u inozemstvu. U zadnjih smo par tjedana iz Austrije, Njemačke i Slovenije zaposlili četiri mesara povratnika koji su shvatili kako su razlike u odnosu na rad vani sada minorne, a doma je ipak doma. Osobito u posljednje 2 godine radimo i na čvršćem vezivanju naših stipendista uz Vajdu s ciljem da u samoj tvrtki ostanu kada za to dođe vrijeme. Stipendija od 1000 kn, besplatni udžbenici, sva prava koja imaju i sami radnici kada su u pitanju božićnice i uskrsnice, plaćanje sata od 24 do 34 kn tijekom rada praznicima… sve su to oni poticajni elementi koji su danas rezultirali time da imamo čak 15 stipendista mesara, što Međimurje ne pamti posljednjih godina. Oni su naša budućnost s jedne strane, ali i rješenje vječitog problema nedostatka radne snage.

HGK je nedavno pozvala državu da hitno osigura kontinuirana potporu mesno-prerađivačkoj i klaoničkoj industriji čime bi se prebrodila trenutačna kriza i uvjeti poslovanja oveli na razinu EU zemalja čiji proizvodi preplavljuju naše tržište?

Kad govorimo o utjecaju uvoza na domaću mesoprerađivačku industriju, Vajda i Grupa Pivac dijele stav Grupacije klaoničke industrije i prerade crvenog mesa, čije smo i članice. Jeftin uvoz i otvaranje tržišta prema velikim europskim sustavima koji proizvode po povoljnijim uvjetima već nam godinama stvara pritisak, a situacija je dodatno pogoršana uslijed ove krize. Uz to, tek je epidemija usmjerila pozornost šire javnosti na problematiku i potencijalnu opasnost ovisnosti Hrvatske o vanjskim tržištima. Iako smo dio svijeta, trenutna situacija bolje nego ijedna dosad pokazuje da hrvatska agrarna politika mora biti usmjerena na osiguranje dovoljne količine hrane za potrebe svojih građana, kako u situacijama poput ove opskrba ne bi bila dovedena u pitanje. Ključno je za našu industriju staviti fokus na učinkovito upravljanje poljoprivrednim zemljištima te revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje koje će doprinijeti nužnom ostvarenju samodostatnosti.

Koliki postotak sirovine je kod vas domaćeg podrijetla?

Vajda koristi oko 80% domaće sirovine, dok ostatak uvozimo

Problem samodostatnosti izrazito je prisutan u segmentu svinjogojstva gdje smo u Hrvatskoj, a slični su omjeri i u govedarstvu, nekad proizvodili dva milijuna svinja. Realne potrebe iznose pak 2,3 milijuna, a sad se na razini cijele zemlje zajedno sa seoskim domaćinstvima proizvodi svega milijun.

Koja su vaša glavna izvozna tržišta i koliki dio proizvodnje izvozite?

Moj je stav, a pandemija je na određen način to i potvrdila, kako se nikada ne smijete osloniti samo na jedan segment u poslovanju, već napraviti raspodjelu na više strana. Zato smo mi prvenstveno usmjereni na domaće tržište, u nekoliko pravaca, na koje plasiramo veliku većinu naše robe dok na izvoz gledamo kao na dodanu vrijednost. COVID je jasno pokazao što pretjerana ovisnost o izvozu znači kada se države zatvore i zato moramo imati tu poslovnu disperziju.

Italija, Njemačka, Slovačka, Srbija, Rumunjska i Bugarska te tržišta koja otvaramo, poput Ukrajine, dakle sve zemlje s kojima danas poslujemo, uvijek će nam biti zanimljive, ali za sada nikad na način da preuzmu primat. Izvoz je u prošloj godini imao značajniji porast u odnosu na 2018. , ali je i dalje u ukupnim prihodima na razini do sedam posto. Oprezno gledamo prema vani s obzirom na sve događaje kojima smo svjedoci i nadamo se da ćemo svi, cjelokupno gospodarstvo, uspjeti održati glavu iznad vode. Iako svi signali pokazuju da će biti jako teška borba.