U danu u kojemu su objavljeni pozitivni podaci o gospodarskom rastu Hrvatske za 2. tromjesečje, ministar gospodarstva Ante Šušnjar nije krio nezadovoljstvo što njemu proizvodni sektor nedovoljno pridonosi, te da mu je cilj raditi na povećanju udjela industrijske proizvodnje, poglavito one s najvećom dodanom vrijednošću. Zbog toga je najavio i promjenu strategije, jer po njegovoj ocjeni dokument o razvoju industrijske proizvodnje koji ga je spreman za daljnju proceduru prema Vladi dočekao kada je preuzimao Ministarstvo gospodarstva – nije najbolje postavljen. Riječ je, inače, o Nacionalnom planu industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027., koji je početkom ove godine bio stavljen u javnu raspravu. To nije formalno industrijska strategija, koja je trebala biti priređena još 2020. i na snazi od 2021., nego je, kako je u dokumentu klasificiran, nasljednik dvije strategije – Strategije razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020. i Industrijske strategije RH 2014. – 2020.

Ujedno je to i plan kojim će se pobliže definirati provedbu strateških ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. Zbog pandemije koronavirusa izrada nove industrijske strategije, naime, bila je usporena, a potom je uslijedilo i donošenje niza drugih dugoročnih planova s kojima se plan za usmjeravanje industrijskog sektora trebao uskladiti. Mijenjali su se i ministri, od kojih je svaki imao i svoju viziju za industriju, a na kraju su uslijedili i parlamentarni izbori i formiranje nove Vlade, pa je i taj dokument još na čekanju.

Što smeta Šušnjaru?

Što konkretno smeta ministru Šušnjaru i što namjerava mijenjati u planu razvoja hrvatske industrije?

“Ministarstvo i dalje revidira metrike i ciljne vrijednosti iz nacionalnog plana kako bi bile što relevantnije za ciljeve koje njime želimo ostvariti. Želimo biti temeljiti s obzirom na to da je riječ o strateškom dokumentu visoke važnosti u kojem je sadržan plan industrijskog razvoja sve do 2030. godine, te je potrebno obuhvatiti sve izvore financijskih sredstava za njegovu provedbu”, stoji u odgovoru koji je Poslovni dnevnik dobio iz Ministarstva gospodarstva. To da je potrebno revidiranje podrazumijeva se i zbog toga što su mnogi podaci na kojima se temelji dokument već vremešni, a i promjene u gospodarskim politikama mijenjaju i se i na razini EU zbog previranja u geopolitičkim odnosima.

Postojeći prijedlog plana razvoja industrije, kojeg je pripremao ministar Davor Filipović, a predložio Damir Habijan, nije se inače fokusirao na pojedine industrijske grane koje će dobiti prioritet i biti tretirane kao nosive, što je u nekadašnjem promišljanju industrijskih politika bila praksa. U vrijeme Vlade Zorana Milanovića, primjerice, istaknuto je bilo osam sektora prerađivačke industrije koje će u daljnjim programima i mjerama imati povlašten tretman kao nositelji razvoja i otvaranja radnih mjesta. Aktualnim se planom pristupa drugačije, ne prema pojedinim proizvodnjama, nego pojedinih ciljeva u svim djelatnostima. Postavljeno je, naime, pet prioriteta industrijske politike – jačanje otpornosti, poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva, te promicanje razvoja vještina u skladu s njihovim potrebama, integracija u globalne lance vrijednosti i jačanje razvoja poduzetništva i obrta. Svaki od tih prioriteta ima i posebne ciljeve. Primjerice, za jačanje otpornosti to su digitalna tranzicija i povećanje aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja, a za jačanje razvoja poduzetništva i obrta cilj je unapređenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora, te podrška rastu.

Ti ciljevi podržat će se i konkretnim mjerama kroz akcijski plan, a koji će de facto i biti konkretan sustav podupiranja razvoja industrije. Među ostalim, jedna od mjera u segmentu jačanja izvoza je podrška ulaganjima poduzeća koja rezultiraju povećanjem produktivnosti i usvajanjima principa zelene i digitalne tranzicije, s, kako se navodi u Akcijskom planu, posebnim naglaskom na tematska područja obuhvaćena S3, na područja koja zaostaju u razvoju, radno-intenzivne industrije, kao i ulaganjima u modernizaciju energetski intenzivnih industrija. Predviđena je i uspostava posebnog programa za dodjelu jamstava poduzećima u prerađivačkoj i brodograđevnoj industriji koja provode tranziciju u cilju nulte stope emisije, a koji bi trebao biti uvršten već u proračun za 2025.

Potpore za inovacije

Jedna od mjera koja je u planu je davanje bespovratnih potpora za strateška partnerstva za inovacije, kojim bi se poticalo stvaranje konzorcija od minimalno tri poduzetnika, i to prioritetno malih i srednjih, u projektima istraživanja i razvoja, a plan je predviđao da se već u 2024. dodjeli potpore, za 240 poduzeća. Financijske temelje za ove mjere Ministarstvo je pronašlo u europskim sredstvima iz višegodišnjeg financijskog okvira 2021.-2027., instrumenta EU za oporavak, te Modernizacijskog fonda.

O tome koliko temeljito će ministar Šušnjar htjeti zaći u promjene postojećeg plana i hoće li unijeti nove prioritete i mjere, ovisit će i daljnja procedura usvajanja dokumenta. Opsežnije promjene iziskivat će zacijelo i ponovno javno savjetovanje. Iz Ministarstva gospodarstva zasad tek mogu reći da je ministru u planu finalni prijedlog prezentirati do kraja ove godine.