U današnje vrijeme brojne kompanije žele zaposlenicima omogućiti što bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života kako bi, pored vremena provedenog na poslu, mogli imati dovoljno slobodnog vremena za obitelj, druženja i odmor.

No takvo razmišljanje ne dijele svi, a jedan od onih koji ne vjeruju u takav balans jest indijski poduzetnik i suosnivač tvrtke Infosys Narayana Murthy.

On je prošle godine privukao pozornost svojim stavovima o radnom vremenu te je rekao kako bi mladi ljudi trebali raditi 12 sati dnevno sljedećih 20 ili 50 godina te je zagovaratelj radnog tjedna u trajanju od 70 sati, prenosi Zimo.

On smatra kako je to dužnost ljudi te da se tako udaraju temelji za dobrobit nadolazećih generacija.

Sindikalisti izračunali

Radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan u Europi

Intervju

‘I uz četverodnevni radni tjedan, prihodi nam godišnje rastu 50 posto, a radnici su sretniji’

Ako indijski premijer može raditi sto sati tjedno, kao i članovi njegova kabineta, onda bi i građani Indije trebali prihvatiti tu radoholičarsku kulturu, smatra Murthy.

Jedan je od problema u njegovim izjavama, osim što očigledno smatra da ljudi ne trebaju imati društveni i obiteljski život, u činjenici što se 70-satnim radnim tjednom krše radnička prava Indijaca i takvo je nešto – zabranjeno.

Što se njegove karijere tiče, on je do mirovine radio nevjerojatnim tempom od šest i pol dana tjedno, i to po čak 14 sati dnevno.

Išao bi u ured u 6:20, a s posla se vraćao oko 20:30. Iako ima djecu, smatra kako druženje s djecom ne treba gledati kroz kvantitetu, nego kvalitetu, pa je sat i pol do dva koje bi s njima proveo tijekom večere opisao kao vrlo zabavno.

Svatko tko je roditelj s njim se svakako ne bi složio jer važna je i kvantiteta i kvaliteta, a iako je posao važan, većini je obitelj na prvom mjestu.

Tijekom jedne nedavne CNBC-jeve konferencije o liderstvu Murthy je ponovno upitan o svojim stavovima vezanim uz 70-satni radni tjedan te je odgovorio kako nije promijenio svoje mišljenje te da će to takav stav “odnijeti sa sobom u grob”.

Naglasio je kako nije bio sretan kada su sredinom osamdesetih kompanije promijenile trajanje radnog tjedna, koji je sa šest skraćen na pet dana tjedno, te je podsjetio na neke uspješne primjere teškog i napornog rada koji je na kraju rezultirao boljim životom i standardom za sve ljude tih zemalja.

Riječ je o Japanu i Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, koje je iz situacije u kojoj su se nalazili nakon kraja rata spasio težak rad njihovih stanovnika.

No dok on govori o mrcvarenju u uredima i radnim vikendima, sve je više dokaza kako ljudi mogu napraviti više radeći – manje.

Naime, neki provedeni eksperimenti s četverodnevnim radnim tjednom pokazali su kako se radeći kraće može napraviti isti, ako ne i bolji posao, a ljudi su sretniji i ispunjeniji te manje pod stresom jer imaju jedan slobodni dan više.