Viši savezni sudac Charles R. Simpson III na 4. godišnjoj konferenciji o upravljanju i zaštiti intelektualnog kapitala Intelektiv, u organizaciji Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, govori o postupanju s dokazima, svjedocima i stručnim svjedočenjima u slučajevima intelektualnog vlasništva.

Savezni sudac, koji je 70-ih godina imao privatnu praksu, da bi ga predsjednik Ronald Regan 1986. imenovao sucem, posebno je povezan s Hrvatskom. Pored toga što je 2000. godine bio prvi savezni sudac u SAD-u koji je uspostavio sustav "sestrinskog suda", ni više ni manje nego sa sudom u Puli, k tome je porijeklom Hrvat. Nakon diplome i položenog pravosudnog ispita krajem 60-ih otišao je u Europu putovati. Od malih nogu je slušao o Zagrebu s obzirom na to da vuče korijene iz Hrvatske. Njegovi baka i djed su početkom 20. stoljeća iz okolice Ludbrega emigrirali u Ameriku, gdje je i rođena njegova majka. No tek 1997. godine saznali su točno mjesto njezina porijekla budući da je činovnik na Staten Islandu krivo napisao mjesto iz kojeg su došli – Hrastovsko. Upravo se te godine sudac Simpson nalazio s hrvatskim sucima koji su posjetili grad Louisville u državi Kentucky. Bilo ih je pet ili šest. I tako je počeo projekt sestrinskog suda. 

Je li ta veza nastala i zbog vašeg hrvatskog porijekla?
Djelomično je. Ali važniji razlog je taj što su oni došli vidjeti naš sud, a ja sam htio vidjeti njihov. Moj službenik sa suda otišao je na sud u Buzet vidjeti se s tadašnjim predsjenikom Ivanom Milanovićem. Razgovori su se intenzivirali i u jednom je trenutku nastala ideja da napravimo nešto što nikada do tada nije napravljeno – formiramo odnos sestrinskog suda. Potpisali smo dokumente na godišnjem okupljanju suda u Puli pred brojnim sucima, organizirana je proslava u starome kinu u Motovunu. Od tada, nekoliko puta su hrvatski suci dolazili u Louisville, i obrnuto. 

Što se konkretno poboljšalo od tada? 
Moram napomenuti da nismo pokušali trenirati hrvatske suce niti oni nisu to pokušali s obzirom na različite sustave. Ovo je više savjetodavna uloga nego praktična. Primjerice, kako se odnositi prema slučajevima, kako ih rješiti brzo i kvalitetno. Naš odnos ne svodi se na to da jedni druge pokušavamo učiniti boljim sucima, nego da uspostavimo prijateljski odnos između sudova. Danas je sve na neki način povezano – financijski, poslovno, intelektualno vlasništvo, kazneni postupci i slično. Ova povezanost omogućuje nam i da bolje razumijemo svoj posao. Stari dobri dani su završili, kada su se stvari događale lokalno. Sada je sve povezano. Dobro je da su suci međunardno povezani i da postoji veća, globalna, posljedica njihovih odluka. 

Kako danas stoji intelektualno vlasništvo?
Zaštita intelektualnih prava danas je jako važna. I to zato jer pomaže inovacijama. Da toga nema, inovator ne bi imao motiva naporno raditi. S obzirom da se svijet smanjuje, intelektualno vlasništvo postalo je globalno pitanje. Suočeni smo da piratstvom, krivotvorinama i sličnome. Države i sudovi moraju učiniti sve ne samo da su zaštićena intelektualna prava inozemnih građana, nego i njihovih. Ako Hrvat nešto izumi, u interesu je države da se zaštiti taj izum i u svijetu. 

Broj slučajeva

Za koliko se povećao broj slučajeva intelektualnog vlasništva?

Svakako se povećao, iako Kentucky nije središte za takvu vrstu slučajeva. To je ipak Silicijska dolina u Kaliforniji gdje su smještene najveće kompanije. Primjerice, Louisville je središte dviju velikih američkih pizza kompanija – Pizza Hut i Papa John's. Papa John's je počeo koristiti frazu "bolji sastojci, bolja pizza". A to su drugi pokušali osporiti tvrdeći da to nije istina. Presuđeno je u korist Papa John'sa jer se u oglašavanju ne može reći da je jedan proizvod bolji od drugog, ali se može reći da je bolji općenito.