Bivši saborski zastupnik HNS-a Antun Kapraljević prvi je među političarima, 2006, počeo javno propitivati podrijetlo imovine tadašnjeg premijera Ive Sanadera. Prethodno se, još u rujnu 2005., zauzimao za zabranu HDZ-a kao zločinačke organizacije. U siječnju 2007., nakon što se u medijima pojavila prva Sanaderova afera, ona sa skupim satovima, na aktualnom satu je pitao: "Premijeru, koliko ima sati"?  Zbog prozivanja Sanadera i HDZ-a Kapraljević je imao problema i u svom HNS-u, koji je u međuvremenu napustio. Nakon što je Sanader osuđen zbog korupcije, potražili smo Kapraljevića u Našicama, gdje živi otkako mu je 2008. istekao saborski mandat. Nekadašnji predsjednik saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa dane provodi uređujući svoj portal savjest.com, koji se bavi, naravno, korupcijom. 

Kako komentirate presudu Ivi Sanaderu? 
Razočaran sam načinom na koji se vode ti procesi. Ponavlja se priča o prokletstvu SDP-a i njegovih partnera. Kad su 2000. došli na vlast, blagoslovili su HDZ-ovu pljačku donošenjem Zakon o reviziji pretvorbe, podvukli su crtu i amnestirali brojne lopove, a od silnih revizija podignuto je samo nekoliko kaznenih prijava. Greška je ili namjera što nigdje u zakonu nisu napisali da je, ustanove li se tijekom revizije neke nepravilnosti, državni revizor DORH-u dužan podnijeti kaznenu prijavu. Ovako su rezultati revizije poslužili samo pojedinim istaknutim HDZ-ovcima da tim materijalima reketare tražeći sponzore. Sada se događa isto: Sanaderova je hobotnica navodno izvukla između osam i deset milijardi eura, a SDP ne poduzima ništa, osuđuju samo jednog krivca. Novac nije vraćen i štetu će opet naplatiti od građana. SDP ponovno nema hrabrosti novac uzeti lopovima.

Zašto ste prije šest godina posumnjali da je Sanader korumpiran?
Kad se zavrtjela priča oko satova od 150.000 eura, izračunao sam da bi za njihovu kupnju morao raditi četiri godine. Sumnjiv mi je postao i ranije, kad sam pročitao da je od Kutle uzeo 800.000 DEM za sređivanje kredita. Potom sam dobio podatke o lošem poslovanju njegovih tvrtki u Austriji.

Zašto ste 2005. rekli da je HDZ zločinačka organizacija?
Tada sam pitao Ivu Sanadera zašto Liburnia Riviera Hotela nema na popisu tvrtki od posebnoga državnog interesa i javno sam rekao da je Liburnia namjerno izostavljena kako bi se zamračila, odnosno ukrala. Učinio sam to nezadovoljan Sanaderovim odgovorom oko ustupanja dionica SN Holdingu. Umjesto da mi odgovori, Sanader je lagao da sam ja, kao šef Povjerenstva, sudjelovao u izradi tog popisa. Kad me optužio, rekao sam da je HDZ trebalo proglasiti zločinačkom organizacijom. Šeks je prekinuo sjednicu, a ja sam pobjegao u naš klub. No, ni moji HNS-ovci to nisu doživjeli pozitivno, osim Jakše Marasovića, Nikole Vuljanića i Željka Kurtova Buša. Svi su se prepali.

Zar i tadašnji HNS-ovac Dragutin Lesar?
Ni Lesar nije stao uza me, i predsjednik Mesić se ogradio.

Jeste li tada prijavili HDZ DORH-u?
Nisam, jer znamo da je Mladen Bajić uvijek služio vlasti, bojao sam se da se ne okrene protiv mene ili da ne bi HDZ krenuo protutužbom. Tek naknadno smo Vuljanić i ja poslali prijedlog Bajiću neka istraži je li HDZ zločinačka organizacija. Nikad nam nije odgovorio.

Nakon Povjerenstva dobili smo Nacionalno vijeće za suzbijanje korupcije, koje je vodio današnji ministar Željko Jovanović. Koliko su oni učinili?
Utjecaj tog vijeća je nikakav. Pokrenuli su rapravu o Hrvatskoj pošti dok ju je vodio Robert Jukić. Ljudi iz Pošte su ispričali što su imali, donijeli mnoštvo dokumenata i Bajić je sve to dobio, ali nitko ništa nije poduzeo. Pošta je radila s Fimi medijom i Massolom. Za Fimi mediju sada se praktički sudi samo Sanaderu, iako je na sastancima bilo bilo više od 20 direktora javnih poduzeća, koji su odgovorni jer nitko od njih nije prijavio kazneno djelo. Osim Damira Mihanovića iz Croatia osiguranja.

Ništa bez politike

Od 2004. do kraja 2005. bili ste predsjednik saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Jeste li se tako mogli boriti s korupcijom?

Ne, jer nas je vladajući HDZ blokirao. Oporba je skupljala potpise da se ispita stjecanje imovine Sanadera i Miomira Žužula, ali HDZ je to odbio i nije osnovano povjerenstvo. Kad bismo to spomenuli, oni bi napali Radimira Čačića zbog njegovih poslova.  

Žele li se političke stranke boriti protiv korupcije?

Po mojem iskustvu, ne žele. Povjerenstvo je odumrlo jer ne treba ni vlasti ni oporbi. Ono nikada neće biti lišeno političkog utjecaja, bez obzira tko sjedio u njemu.