Obrazlažući nepravomoćnu presudu prema kojoj Ljubljanska banka i njena sljednica moraju vratiti staru deviznu štednju hrvatskim građanima, zagrebački Općinski građanski sud zaključio je da to nije pitanje koje se može riješiti sukcesijom, a utvrdio je i da dužnik ne može biti nekadašnja Narodna banka Jugoslavije, kao što je tvrdila slovenska strana.

Prigovor slovenskih banaka da bi staru deviznu štednju trebala vratiti središnja banka bivše države sud je, među ostalim, odbacio kao neosnovan. Zaključio je i da ovaj problem nema veze sa sukcesijom, odnosno podjelom imovine bivše SFRJ, nego da je kod tzv. prenesene štednje, odnosno depozita koji su štediše prenijeli ugovorim na domaću banku, riječ o privatno-pravnom odnosu između banke i njezinog klijenta. Sud kaže da je taj odnos utemeljen na ugovoru o novčanom depozitu, odnosno da ugovor o sukcesiji nije bitan za rješavanje ovog spora.

U presudi se sud osvrće i na prigovor da Hrvatska ne poštuje ugovor sa Slovenijom o uređenju imovinsko-pravnih odnosa, koji su 1999. potpisali tadašnji hrvatski premijer Zlatko Mateša i predsjednik slovenske vlade Janez Drnovšek, niti Memorandum o suglasnosti između hrvatske i slovenske vlade koji su u ožujku 2013. potpisali Zoran Milanović i Janez Janša.

U tim se dokumentima, stoji u presudi, navodi da će razrješenje odnosa u vezi s Ljubljanskom bankom biti uređeno posebnim ugovorom, a "opće je poznata činjenica da do sklapanja posebnog ugovora u svezi Ljubljanske banke – Glavne filijale Zagreb, između Republike Hrvatske i Republike Slovenije do danas nije došlo, iako je od osamostaljenja dviju država došlo prije više od dvadeset godina".

Sud je također mišljenja da eventualno pravomoćno rješavanje ovog parničnog predmeta nije prepreka sklapanju posebnog ugovora između dviju država.

Kako stoji u presudi, u odredbama Ugovora iz 1999. nigdje nije navedeno da bi tužitelj ili Hrvatska svoja potraživanja, za koja smatraju da ih se može tražiti od tuženika, ne mogu ostvariti pred nadležnim sudom u redovnom parničnom postupku.

Slovenska strana do sada je zahtijevala prekid postupka, tvrdeći da to predviđa i lanjski memorandum o suglasnosti dviju vlada iz Mokrica.

Prema jučerašnjim nepravomoćnim presudama na koje se nezadovoljna strana može žaliti zagrebačkom Županijskom sudu Ljubljanska banka u oba je slučaja proglašena odgovornom pa će morati isplatiti staru štednju uvećanu za kamate i sudske troškove.

U slučaju tužbe PBZ-a riječ je o oko 220.000 eura, odnosno o protuvrijednosti od 484 tisuća nekadašnjih nizozemskih guldena s pripadajućom kamatom od 1992. te parničnim troškovima od preko 688 tisuća kuna.

Zahtjev Zagrebačke banke izražen je u sedam različitih valuta pa će Nova Ljubljanska banka i Ljubljanska banka solidarno isplatiti glavnice od preko 2,1 milijuna eura, 9,88 milijuna američkih dolara, 1,5 milijuna australskih dolara, 2,3 milijuna kanadskih dolara, 18,7 milijuna švicarskih franaka, 328 tisuća britanskih funti i 181 tisuću japanskih jena. I na te se iznose glavnice računa kamata od 1992.

Ukupan trošak parničnog postupka koji slovenske banke moraju nadoknaditi u postupku sa Zabom procijenjen je na preko 3,2 milijuna kuna.