E-learning je sve rašireniji oblik edukacije koji je zbog rasprostanjenosti interneta sveprisutan. O prednostima i manama takve edukacije razgovarali smo s jednim od predavača na prošlotjednoj Podravkinoj konferenciji "Znanje u fokusu", Predragom Paleom konzultantom i projektantom, edukatorom i predavačem u području informacijskih sustava i obrazovanja na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Koliko je danas e-learning važan u sustavu edukacije?

Pogledom na obrazovnu scenu Hrvatske moglo bi se zaključiti da danas e-učenje nije bitno. Ni u drugim zemljama svijeta nije bitno drugačije. Međutim, dublji pogled i promišljanje govore da se nešto jako bitno događa. Stvara se jedan potpuno novi prostor obrazovanja. IKT (informacijske i komunikacijske tehnologije) omogućavaju svakome da uči o bilo čemu. Pri tome to učenje je i šire i dublje i kvalitetnije u svakom pogledu nego učenja koja su nam do sada stajala na raspolaganju. Motivirani učenik danas može potpuno besplatno i trenutačno doći do svakog znanja koje poželi. To je potpuno nova situacija i novo "tržište". Za zemlju s vizionarskom strategijom uz minimum ulaganja to znači mogućnost stvoriti superiorne buduće generacije građana.

U kojim segmentima edukacije e-learning dolazi do posebnog izražaja?

U tom novom, osobnom obrazovanju ili "obrazovanju za osobne potrebe" najviše dolazi do izražaja, a donekle i u korporacijskom obrazovanju, ali samo kod organizacija koje imaju realističnu obrazovnu strategiju, a tih nema mnogo. U klasičnom, formalnom obrazovanju, na svim razinama, praktički nema utjecaja, u većini zemalja. Uzrok je u tradicionalizmu i tromosti obrazovnih sustava, kao i pomanjkanju prave vizije i odlučnosti vlada.

Koliko su online sustavi testiranja danas pouzdani i prihvaćeni?

Zbog želje za širenjem tržišta i smanjenjem troškova i certifikatorima i njihovim potencijalnim klijentima, ova je tehnologija u usponu. Niču centri za testiranje. To je posebno prisutno u tzv. industrijskom certificiranju. Formalno, klasično obrazovanje još uglavnom oklijeva.

Koji su glavni nedostaci takvog načina obrazovanja?

Glavni, najveći i najvažniji nedostatak e-učenja je što je za njegov uspjeh ključna motiviranost i disciplina učenika, a one su na zabrinjavajuće, zapravo tragično, niskoj razini.

Da li je danas zamisliva primjena online edukacije kao alternative klasičnom obrazovanju?

Tehnološki i metodički nema baš nikakve prepreke. Kvalitetan online materijal i metoda poučavanja uz primjerene instrumente za samoprovjeru znanja mogu dati bolji obrazovni rezultat nego što ga daje klasično obrazovanje u svom sadašnjem stanju. Naravno, najbolje obrazovanje može pružiti kompetentni, iskusni, strastveni učitelj i učenje u maloj skupini. Međutim, ta metoda nije skalabilna, može biti dostupna samo eliti, ne i masama. E-učenje jest alternativa, ali i za nju je potrebna odgovarajuća društvena klima i strategija te njena dosljedna provedba.

Ima li smisla uspoređivati cijenu e-learninga i klasične edukacije?

Dobro obrazovanje ne može biti jeftino, ma kako se provodilo, jer je za njega potrebno mnogo rada te stalni razvoj obrazovnih metoda i materijala. Doduše, u nekim područjima, poput matematike, koja je globalno identična i fundamentalno potrebna, moguće je stvoriti vrhunsko obrazovanje čija bi cijena po učeniku pojedincu bila simbolična, ili nemjerljivo mala. U područjima koja imaju mali broj učenika te se brzo mijenjaju, dobro e-učenje je skuplje od klasičnog, jer traže proizvodnju materijala koji imaju vrlo malo tržište.

Možete li istaknuti nekoliko uspješnih primjera e-learninga?

Najradije bih spomenuo samo jedan, novi primjer, jer bi trebao baš svakog potaknuti na razmišljanje. Tečaj socijalne psihologije kojeg je osmislio i putem Coursere (www.coursera.org) proveo profesor Scott Plous s Sveučilišta Wesleyan, SAD, s petero svojih asistenata. Tečaj je u šest tjedana pohađalo više od 230.000 učenika iz 50-ak zemalja. Njih 8000 je pristupilo završnom ispitu, a 6400 je uspješno položilo od čega 1200 s pohvalom.