Jedan od ciljeva strategije Europe 2020 je da 40 posto državljana EU u dobi od 30. do 34.. godine do 2020. ima visoko obrazovanje.

Prema posljednjem istraživanju Eurostata taj cilj gotovo je dostignut jer je u 2017. godine 39,9 posto EU državljana u toj starosnoj kategoriji imalo diplomu. Istovremeno, smanjio se i broj onih koji rano napuštaju obrazovanje (između 18 i 24 godine), s 15,3 posto u 2006. na 10,6 posto na 2017. godini, čime je također gotovo ispunjen postavljeni cilj od manje od 10 posto do 2020. godine. 

Među najgorima u EU
Međutim, treba upozoriti da rezultati dosta variraju među članicama EU, pa tako primjerice u Litvi, Cipru, Irskoj, Luksemburgu i Švedskoj više od 50 posto onih između 30. i 34. godine ima diplomu, dok u Rumunjskoj (26,3%), Italiji (26,9%) i Hrvatskoj (28,7%) diplomu ima manje od 30 posto. Iako ovi rezultati pokazuju kako smo među najgorima u EU po tom pitanju, nije sve ipak tako crno. Posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj se utrostručio broj diplomanata pa će uskoro svaki treća osoba u dobi od 30 do 34 godine imati diplomu.  Da su mladi svjesni važnosti visokog obrazovanja potvrdilo je i nedavno istraživanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje prema kojem čak četiri petine maturanata nakon srednje škole planira odmah studirati, a samo 11% se zaposliti. Da su se stvari znatno promijenile u posljednjih desetak godina slaže se i prodekanica za nastavu i studente na Veleučilištu Baltazar Zaprešić Ljubica Bakić-Tomić. 

"Nekada je postojalo samo nekoliko sveučilišta u Hrvatskoj i za neka zanimanja je bilo vrlo teško upisati se na fakultet. Danas vrijedi pravilo: ako imaš novaca upišeš se na privatnu visoku školu, a ako nemaš moraš učiti i biti među najboljima, pa imaš šansu studirati na teret države- ministarstva, što je znatno jeftinije. Tako da su danas šanse za stjecanje visokoškolskog obrazovanja daleko veće nego što su bile nekada", ističe Ljubica Bakić-Tomić. 

Šanse za studiranje hrvatskim srednjoškolcima znatno je podigao i ulazak Hrvatske u Europsku unije pa im je sada bitno olakšan odlazak na studij u inozemstvo, ističe Vedrana Pribičević, predavačica i voditeljica katedre za ekonomiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM). "U starim članicama EU, pa čak i u Italiji, Španjolskoj ili Portugalu, postoje odlična i vrlo dobra sveučilišta na kojima mogu studirati po jednakim uvjetima kao i domicilno stanovništvo. Ovo je dobra vijest za nas, jer pokazuje da je barem 40% naših srednjoškolaca spremno na odricanja i kontinuiran rad koji se podrazumijeva u kompetitivnom okruženju. 

Potrebno ulaganje u informiranje
To im je ujedno i jedini način da okuse čari drugih, boljih obrazovnih sustava od hrvatskog, jer velika većina visokoškolskih institucija u Hrvatskoj nema razvijenu praksu ekstenzivne Erasmus razmjene studenata. Uglavnom je tome tako jer nedostaje kolegija na engleskom jeziku", smatra Vedrana Pribičević.  Voditeljica odjela za upise na RIT Croatia Ivana Silić kaže kako mladi uviđaju važnost cjeloživotnog obrazovanja, što je u današnje doba iznimno važno, ali je izuzetno brine što istraživanja ukazuju na to da srednjoškolci imaju vrlo nisku razinu informiranosti o opcijama za nastavak obrazovanja, što u konačnici rezultira lošom statistikom vezanom uz završavanje studija, čestim odustajanjem te promjenama studija nakon godine ili više dana. 

"Promjena izbora studija sama po sebi nije loša, naprotiv, često je izvrsna, a sigurno puno bolja od ostajanja na 'krivom' fakultetu, no vjerujem da se sustavnim ulaganjem u informiranje učenika može doći do puno boljih rezultata. Svake godine na RIT Croatia imamo velik broj prijava prijelaznika s drugih fakulteta, često potpuno nesrodnih programa. Ono što u praksi čujemo su primjeri koji nam govore da način na koji učenici biraju fakultet nije dovoljno utemeljen na njihovim osobnim karakteristikama, razmišljanjima o budućem zaposlenju, čimbenicima koji ih motiviraju u životu i sl. Ponekad vidimo odlične učenike iz najboljih gimnazija, koji gotovo da fakultet biraju na način da idu na onaj koji je najteže upisati, samo zato što mogu", kaže Ivana Silić i nadodaje da tako  imamo nezadovoljne studente jer iako oni to zasigurno mogu, ustvari nikada nisu razmislili koliko ih odabrano područje zaista zanima.

"Imala sam priliku raditi manje fokus grupe sa studentima prve godine s raznih fakulteta, i ono što se često ponavljalo, jest da u školama nisu imali adekvatnu razinu pomoći u izboru fakulteta (ili karijere). Ponekad su, srećom, naišli na nastavnike koji su zbog svoje osobne želje da pomognu, vodili razgovore s učenicima, pitali ih mnoga pitanja i otvarali im na taj način nove načine razmišljanja, ali definitivno ne postoji sustavan pristup ovome. Jedna naša studentica, odlikašica u srednjoj školi, ispričala mi je kako je prije izbora fakulteta odlučila otići na profesionalnu orijentaciju u jednu od organizacija koje to nude u Zagrebu, jer je, kako kaže, imala puno sasvim različitih interesa i nije znala što bi bilo najbolje za nju. Temeljito su ju testirali, pogledali njene rezultate iz srednje škole (manje više sve odlične ocjene), razgovarala je s njihovim savjetnicima, te je na kraju mišljenje koje su joj dali glasilo – ti možeš studirati što god želiš! 

Promjena ciljeva obrazovanja
I tu nastaje problem. Odlični učenici mogu studirati, i poprilično sigurno i uspješno završiti, što god žele, ali to nije nužno pravi izbor za njih", smatra voditeljica odjela za upise na RIT Croatia ali napominje da je ova priča ipak završava sretno, jer je studentica pri završetku studija Web and Mobile Computing na RIT Croatia, i zadovoljna je svojim izborom. Navodi i da rezultati istraživanja o zadovoljstvu studenata studijskim programima i spremnosti za tržište rada (Ž. Mrnjavec, S. Pivac, 2015) pokazuju da je čak 34,64% ispitanika (studenata koji su odustali od studija), odustalo upravo zato jer smatraju da su krivo odabrali studijski program u startu.  "Ovo je problem koji je možda čak i veći od problema želje mladih za odlaskom iz Hrvatske", kaže Ivana Silić koja je svjesna da se problem nedostatnog informiranja kroz sam obrazovni sustav ne može je rješiti preko noći, ali sigurna je da se mogu i trebaju napraviti pomaci.

"Prvenstveno je potrebno educirati nastavno i nenastavno osoblje, kako bi bili sposobni na adekvatan način voditi učenike kroz proces razmatranja opcija koje su pred njima, ne oslanjajući se isključivo na tehnikalije oko upisa", zaključuje Ivana Silić.  Prodekanica za nastavu i studente na Veleučilištu Baltazar Zaprešić Ljubica Bakić-Tomić kao problem ističe i što je cilj odgojno-obrazovnog sustava u konačnici stvaranje intelektualnog i radnog ljudskog kapitala kao ključnog bogatstva hrvatske države.

"Tako stoji u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Dakle, cilj je ostvariti bogato društvo, a ne sretno društvo i sretnog pojedinca. Čovjek je sredstvo za postizanje bogatstva. On nije svrha. Rad, kapital, novac, bogatstvo su svrha odgojno-obrazovnog sustava. Dosadašnje reforme obrazovanja su polazile od različitih ciljeva, a trenutno još važeći sustav prioritet daje gomilanju – stjecanju znanja. Novi koji se sada stvara, želi razvijati vještine i sposobnosti, mjere se ishodi učenja i kompetencije, a tek u budućnosti bi se trebala dogoditi treća reforma koja će za prioritet imati sretnog čovjeka – pojedinca, a toj reformi trebamo težiti i za nju se zalagati. Država Butan nema bruto nacionalni dohodak izražen u novcu već u sreći pojedinaca, svojih stanovnika", ističe Ljubica Bakić-Tomić.