U Nacrtu proračunskog plana za iduću godinu Vlada je Europskoj komisiji iznijela i planove vezane uz ljetošnje specifične preporuke Vijeća EU. Jedna od preporuka u okviru poboljšanja konkurentnosti odnosi se na smanjenje brojnosti i rascjepkanosti javnih istraživačkih ustanova i fakulteta u okviru sveučilišta, što prema ocjeni Vijeća otežava učinkovitost i prijenos znanja između poduzeća i akademske zajednice. Spomenuta reorganizacija predviđena je za 2025. i Nacionalnim planom oporavka i otpornosti.

Svojevrsna inflacija unutar tog sustava, pak, očituje se i u broju studijskih programa nasuprot broju studenata. Tako je danas u službenoj evidenciji akreditiranih studija u RH upisano 1670 studija svih vrsta i razina koja se izvode na javnim visokim učilištima, po čemu je praktično rekorder u EU. To je ujedno za 649 (ili gotovo 64 posto) više nego prije deset godina. A u tom razdoblju broj upisanih studenata je pao za nepunih deset posto, sa 168.508 na 153.922 (u 2023/2024.).

U sklopu NPOO-a

U resornom ministarstvu na čelu s Radovanom Fuchsom kažu da će, uz ostalo, pokrenuti analizu rada pojedinih javnih znanstvenih instituta (ukupno ih je 25) u kontekstu njihove komplementarnosti i povezivanja.

Kako objašnjavaju, to podrazumijeva i potencijalno spajanje pojedinih institucija koje samostalno nisu u mogućnosti jačati kvalitetu i relevantnost istraživačkog rada. Znači li to da bi predmetom takvih preispitivanja mogli biti, primjerice, Ekonomski institut, Institut za javne financije i, recimo, Institut za razvoj i međunarodne odnose, u Ministarstvu zasad ne preciziraju.

Operativnim planom provedbe NPOO-a za 2025. je u sklopu mjere Reorganizacija visokih učilišta i znanstvenih ustanova predviđeno “dovršavanje najmanje šest reorganizacija, što obuhvaća najmanje 12 znanstveno-istraživačkih organizacija”. U Nacionalnom proračunskom planu predočenom Bruxellesu navedeno je, pak, da se u okviru reforme i jačanja kapaciteta javnoga znanstveno-istraživačkog sektora planira sklapanje programskog ugovora s četiri javna sveučilišta do kraja ove godine, a u 2025. s još najmanje tri.

U Ministarstvu objašnjavaju kako su u provedbi modela financiranja temeljenog na učinku kroz programske ugovore ti ugovori već potpisani s 25 javnih znanstvenih instituta i dva javna veleučilišta. Usto, s deset javnih sveučilišta provedeni su preliminarni sastanci i radionice s ciljem pripreme za njihovo sklapanje. Na trajanje tih postupaka, kažu, utječe kompleksnost hrvatskog sustava, prije svega postojanje tzv. neintegriranih sveučilišta s velikim brojem sastavnica s pravnom osobnosti.

Dodaju kako je cilj strukturne i organizacijske reforme tog sektora povećanje kvalitete i međunarodne vidljivosti, kao i jačanje ciljanih istraživanja koja potiču razvoj inovacija, gospodarstva i društva. Računa se da bi tome trebalo pridonijeti i smanjivanje razmrvljenosti sustava kroz integraciju sveučilišta/znanstvenih instituta, razvoj zajedničke infrastrukture te povezivanje nastavnih i doktorskih programa. Time bi se, uz ostalo, trebala poboljšati i neravnomjerna raspodjela potpornih funkcija poput administracije, nabave, tehničke podrške itd. “Glavni fokus bit će na okrupnjivanju znanstvenih resursa za utjecajna i produktivna istraživanja, te na konsolidaciji i osuvremenjivanju studijskih programa, usmjereno prema nacionalnim strateškim razvojnim ciljevima”, zaključuju u resoru ministra Fuchsa.

U svakom slučaju, u Hrvatskoj se često čuju komentari kako u smislu rejtinga javnih sveučilišta i znanstveno-istraživačkih institucija, najblaže rečeno, ne stojimo najbolje u usporedbi sa zemljama EU i da u tom pogledu zaostajemo. Pritom se nerijetko referira na parametre poput broja patenata i produktivnosti znanstvenika i istraživača.

Pune plaće, a studenata nema

To, međutim, nije primarno pitanje izdvajanja za obrazovanje i znanost u odnosu na proračun i BDP jer u nizu drugih europskih država ona su i niža. U tom smislu očito je veći izazov upravo pitanje efikasnosti, odnosno kako uz uloženi novac dobiti veću kvalitetu obrazovanja i znanstvene produkcije. Tog je mišljenja i Mislav Balković, rektor (privatnog) sveučilišta Algebra, koji je u jednom od svojih istupa usto napomenuo kako je Hrvatska prema ukupnom broju studijskih programa europski rekorder.

Iz redova privatnih visokih učilišta može se čuti i kako na studijskim programima koji se financiraju novcem poreznih obveznika plaće zaposlenih idu u punom iznosu bez obzira na to imaju li studente ili ne, što svakako ne pridonosi većoj efikasnosti. Osim “viška i programa i zaposlenih”, jedan predstavnik privatnih sveučilišta kaže kako su dio problema u sustavu visokog obrazovanja i pitanje licenciranja, preklapanja nadležnosti Ministarstva i Agencije za znanost i visoko obrazovanje, kao i načina funkcioniranja Nacionalnog vijeća ili npr. Povjerenstva za reakreditacije.

Iz vizure dugogodišnjeg profesorskog staža, ali i ekonomije kao glavnog područja interesa, Mladen Vedriš ključnim smatra povezanost znanstvene zajednice, poslovnog sektora i državnih tijela javnih politika. “Tu se dosta odgovora krije u konceptu “triple helix”, koji se temelji na ostvarivanju sinergijskih interakcija i komunikacije tih triju točaka, a u svrhu poticanja gospodarskog i društvenog rasta”, kaže. U tom kontekstu kao važna karika i dobra platforma može poslužiti zagrebački Znanstveno-učilišni kampus Borongaj, zaključuje Vedriš.