Predstavnici naftne industrije, analitičari tržišta energenata i investitori izrazili su na nedavno održanom skupu u Houstonu zabrinutost da bi svjetska proizvodnja nafte uskoro mogla dostići svoj vrhunac, a da istovremeno potražnja nastavi s rastom, što bi dovelo do ozbiljne oskudice ovog energenta na tržištu, objavila je VOA. Ipak, mnogo je analitičara skeptično glede ove tvrdnje, budući da smatraju kako danas postoji tehnička oprema kojom se eksploatiraju rezerve nafte koje bi u prošlosti možda ostale neotkrivene. Teksaški naftni magnat T. Boone Pickens, međutim, smatra da će potražnja rasti takvim ritmom da je proizvodnja ipak neće moći slijediti. “Cijena od 90 dolara po barelu uopće me ne iznenađuje. Neće me iznenaditi ni 100 dolara po barelu. Ne želim to prognozirati, ali mislim da će se cijena prvo popeti na 100 dolara prije nego što se vrati na 80”, rekao je Pickens koji dio sadašnjih problema tumači činjenicom da je proizvodnja nafte neefikasna jer je većina naftnih tvrtki na svijetu u vlasništvu države. Prema njegovim riječima, te državne tvrtke ne dopuštaju privatnima, poput teksaškog ExxonMobila, da preuzmu aktivniju ulogu u eksploataciji nafte. “Bi li se dnevno moglo proizvesti više od 85 milijuna barela? Moglo bi kada bi se proizvodnja predala Exxonu, no naravno da to nitko neće učiniti. Problem je u tome što je 75 posto cijele naftne industrije na svijetu u državnom vlasništvu”, kazao je Pickens. Međutim, neki analitičari energetskog tržišta misle da problem nije proizvodnja, već špekulacija cijenama. Jim Baldauf iz privatnog think tanka Association for the Study of Peak Oil, koji se bavi naftnom problematikom, kaže da oni ne tvrde da svijet ostaje bez nafte. “Mi kažemo da je sve manje jeftine nafte. I ako bolje pročitate što pišu financijske rubrike svjetskih novina, onda ćete vidjeti da to nije prognoza, već se to upravo događa”, rekao je Baldauf, inače direktor tvrtke APEX Resources, koja koristi novu tehnologiju za eksploataciju već iskorištenih, “starih” naftnih nalazišta.

On kaže da eksploatacija nafte danas nije tako jednostavna kao u prošlosti. “Trebali su bušiti dublje i inteligentnije nego prije. Bez obzira na to, eksploatacija trećine raspoložive količine dvostruko više će vas stajati nego prije.” Bez obzira je li vrhunac proizvodnje već dostignut ili će se to dogoditi u skoroj ili daljoj budućnosti, sasvim je sigurno da će se razlika između potražnje za energentima i proizvodnje povećavati. Svjetska je naftna industrija 1950. godine svaki dan proizvodila oko 10 milijuna barela nafte, danas ih dnevno proizvodi 85 milijuna, dok bi u sljedećih deset godina potražnja mogla dostići i sto milijuna barela dnevno. Zbog toga mnoge naftne korporacije, kao što su Shell, BP i ConocoPhillips, aktivno pomažu politiku štednje energenata, a također su investirale i u istraživanja alternativnih oblika energije. Na energetskoj sceni budućnosti vjerojatno će dominirati kombinacija različitih energenata – nafta, prirodni plin i ugljen, te vodik, biogoriva, sunčeva energija i vjetar. Analitičar Charles Maxwell upozorava da se odluke o alternativnim energetskim izvorima moraju donositi već sada umjesto da se čekaju nestašice. “Odluke treba donositi što prije, prije nego što dođe do krize. Što prije, to bolje”, upozorava Maxwell koji kaže kako se kriza na svjetskoj energetskoj sceni može dogoditi bilo kada. “Može to biti neka prirodna katastrofa ili pak politička kriza u nekoj od naftom bogatih zemalja”, navodi ovaj analitičar. Inače, Charles Maxwell je optimist kada je u pitanju sposobnost Amerike da prebrodi energetsku krizu, jer vjeruje u tehnološke sposobnosti američke industrije. Osim toga, život s manje nafte, na određeno vrijeme, možda bi bila dobra stvar za Ameriku, rekao je Maxwell. “Tko kaže da bi zbog takvog života s ograničenjima i štednjom, na ograničeno vrijeme od nekoliko godina, Amerika bila nesretnija. Zalazak sunca bit će jednako lijep kao i kada je bilo nafte na pretek”, tvrdi ovaj analitičar koji smatra da bi od takvog štedljivijeg razdoblja, života u naftnoj oskudici Sjedinjene Države možda imale i koristi. “Počet ćemo ponovno cijeniti stvari koje smo potpuno zaboravili cijeniti. Nacija bi zapravo mogla biti sretnija nego kada je nafte bilo na bacanje”, rekao je Maxwell.
(VOA, D. Kuntić)