Europski parlament u srijedu je usvojio pregovaračko stajalište o novim pravilima o vozačkim dozvolama koja bi se, ako na koncu budu prihvaćena, trebala odraziti na sigurnost cestovnog prometa u zemljama članicama.

Nisu pritom svi podržali spomenute prijedloge. Naspram 339 zastupnika koji su bili za, 240 je bilo protiv, a među njima i 11 od dvanaestoro hrvatskih europarlamentaraca. Ovi koji su se usprotivili, smatraju da predložena pravila o vozačkim dozvolama ne vode k smanjenju prometnih nesreća i većoj sigurnosti u prometu, piše N1.

Za mišljenje o nekim predloženim pravilima upitali smo prometnog stručnjaka i sudskog vještaka za promet Gorana Husinca.

“Htjeli mi to ili ne, članica samo EU i morat ćemo se prilagoditi. Ali ima nekih stvari koje očito ne odgovaraju našem podneblju”, kazao je na početku.

“Gdje da Hvarani uče vožnju u snježnim uvjetima?”

O tome treba li vozačima početnicima dvije godine probnog razdoblja, Husinec smatra da se time ništa posebno neće dobiti. Isto tvrdi i za predloženu odredbu da se mladim vozačima ipak dopusti 0,2 promila alkohola u krvi, umjesto 0,0 promila.

“To je minimalna razlika jer je 0,2 promila koncentracija alkohola u granicama tolerancije. Kad imate 0,2 promila i kad vam se dregerom to izmjeri, razlika je toliko mala da praktički ispada kao i 0,0 promila. Nema bitne razlike”, smatra Husinec.

A prijedlog da bi testovi za vozačku dozvolu trebali uključivati i vožnju u snježnim i skliskim uvjetima, Husinec smatra nepotrebnim i neizvedivim u nekim krajevima. Primjerice, kako bi kandidat za vozača na nekom našem otoku gdje snijeg padne jednom u 10 godina, ako i tada, polagao vožnju u zimskim uvjetima.

Percepcija

Zašto su Amerikanci pesimistični kad je ekonomija neuobičajeno prpošna?

“Gdje da ljudi s Hvara ili Brača idu polagati vozački ispit? Na Sjeverni pol? To je u mnogim zemljama juga Europe neizvedivo. Druga je stvar ako je to uvjet za dobivanje međunarodnih vozačkih dozvola za profesionalne vozače koji voze od sjevera do juga Europe. Obične vozače ne treba maltretirati time”, rekao nam je Husinec.

“Kako da 17-godišnjak vozi autobus pun ljudi?”

A kako bi se nadoknadio manjak profesionalnih vozača, prijedlogom EU-a omogućilo bi se i 18-godišnjacima dobivanje dozvole za vožnju kamiona ili autobusa kapaciteta do 16 putnika, uz uvjet posjedovanja potvrde o stručnoj osposobljenosti. Čak se predlaže da i 17-godišnjacima bude omogućeno dobivanje dozvole za vožnju automobila ili kamiona, ali uz pratnju iskusnog vozača. Husinec kaže da nije za to.

“Prvo, trebalo bi promijeniti niz zakona da se to omogući. Sa 17 godina u Hrvatskoj su ljudi maloljetni i ne odgovaraju za svoje postupke kao punoljetni. Drugo, kako da netko sa 17 godina stekne dovoljno iskustvo da bi vozio autobus pun ljudi? To je ozbiljna i opasna stvar, nije šala.”

S Husincom smo razgovarali telefonski taman dok je bio u društvu trojice vozača autobusa.

Intervju

U radnom prostoru imamo vinski podrum i točionicu svog piva, uskoro i pčelinjak

“Kada su čuli o čemu pričamo, svi su se uhvatili za glavu. Kažu, kada bi zaposlio nekoga sa 17 godina da vozi, tko bi plaćao štete na autobusu. Ljudi s 18 godina, koji su završili školu za cestovni prijevoz, mogu voziti kamion. To je u redu, da polako kreću voziti. A što se tiče vozača autobusa, trebaju imati najmanje 21 godinu.”

“Ako smanjujemo kriterije, pati sigurnost prometa”

Husinec smatra da bi propisi trebali ostati kakvi jesu.

“Ne treba smanjivati kriterije. Ako ih smanjujemo, pati sigurnost prometa. Trebamo odlučiti je li važniji profit ili ljudski život. A ako nedostaje vozača, treba povećati plaće i poboljšati uvjete pa će ih biti. No onda poskupljuje cijena prijevoza. Ne možemo imati i jeftin i siguran prijevoz”, zaključio je Husinec.

S druge strane, dopredsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika (UHCP) Branko Trstenjački, inače vlasnik prijevoznog poduzeća iz Varaždina, smatra da je potonji prijedlog EU-a dobar.

“Mladi ljudi završavaju školu za vozače u cestovnom prijevozu prije svoje punoljetnosti i ne mogu dobiti vozačku dozvolu dok ne postanu punoljetni. A ako ih dotad prijevoznici ne mogu zaposliti na nekim drugim poslovima, oni po završetku školovanja odlaze raditi u druge branše – u trgovinu ili u kafiće kao konobari. Kada se jednom zaposle, malo ih se vraća u ovaj posao i to nam stvara probleme. Školujemo mlade ljude za posao koji na kraju mnogi od njih ne rade”, kaže dopredsjednik UHCP-a.