Zbog svojeg geografskog položaja Hrvatska ima visoku prosječnu godišnju osunčanost te je među europskim zemljama s najvećim solarnim potencijalom. Koliko je iskorišten? Što je ostalim izvorima energije? Koliko ulažemo u obnovljive izvore energije, što kažu ulagači, koje su prepreke na putu energetske tranzicije? O tome su za HRT govorili stručnjak za energetiku iz Zelene energetske zadruge Goran Čačić i Aljosa Pleić, zamjenik predsjednika Udruženja Obnovljivih izvora energije HGK.

Vjeran Piršić

Poznati hrvatski stručnjak ostvario svoju zamisao: ‘Besplatno ću se grijati i hladiti idućih 20 godina’

U kojoj mjeri koristimo obnovljive izvore energije? Gdje smo kad se usporedimo s ostalim europskim zemljama?

“U proizvodnji obnovljivih izvora energije ili u udjelu obnovljivih izvora energije, u ukupnoj potrošnji energije relativno dobro stojimo. Znači, bolji smo od prosjeka Europske unije, proizvodimo 30% obnovljive energije koju trošimo. U proizvodnji električne energije smo još malo bolji. Recimo, hidroelektrane proizvode oko 40%, vjetroelektrane dodatnih 12%, biomasa oko 4-5%. Jedino smo s fotonaponskim elektranama slabi, što je još uvijek ispod 2%, znači oko 1,5% električne energije proizvodimo iz fotonaponskih elektrana. U statistici stojimo dobro. Bolje smo od prosjeka Europske unije. Mislim da smo na nekakvom osmom mjestu u Europi po udjelu obnovljivih izvora  energije u ukupnoj potrošnji energije. Ali, po iskorištavanju potencijala sunca, fotonaponskih elektrana, tu jako slabo stojimo po mom mišljenju. Još jedna stvar koju mi u Zelenoj energetskoj zadruzi zagovaramo je uključivanje građana u izravnu proizvodnju energije. Znači da lokalno proizvodimo vlastitu energiju na koju možemo utjecati i koliko će nas koštati. U stvari, jednom kad napravimo investiciju više nema povećanja tog troška energije. Tu smo, ja bih rekao, na začelju Europske unije. Statistike koje su izišle sad u lipnju kazuju da prosječno po glavi stanovnika Hrvatska ima instalirano oko 56 W fotonaponskih elektrana. Najbolja zemlja je Nizozemska koja ima oko 1300 W. Njemačka je oko 850 W. Slovenija je na nekakvih 340 W, radi usporedbe. Znači, nismo zadnji u Europskoj uniji, ali ja mislim da su iza nas Litva, Latvija, znači ove vrlo sjeverno locirane zemlje koje imaju nešto malo manju instaliranu snagu po stanovniku. Prostor za rast je velik i trebamo se svi potruditi da omogućimo svakome tko želi elektranu na svom krovu ili na nekakvom zemljištu realizaciju tog projekta”, poručio je Goran Čačić.

Nameće se logično pitanje – zašto nismo na toj ljestvici bolje pozicionirani?

“Ja bih volio da znam odgovor na to pitanje. U teoriji, po zakonima kako ministarstvo tumači, je sve pripremljeno i otvoreno za instalaciju velikih količina fotonaponskih elektrana. Ali kad se krene u praksu, tu je niz problema na koje investitori nailaze. Bilo veliki investitori, bilo građani sa svojim malim fotonaponskim elektranama. Ono što je za građane pozitivno je da je trenutni proces postavljanja fotonaponske elektrane na vaš krov, ako ga imate, relativno jednostavan. Ja bih rekao vrlo jednostavan, to su tri do četiri papira i potrebno vam je između tri i šest mjeseci da instalirate vašu elektranu na vaš krov. Potrebno ju je dobro dimenzionirati da ne proizvodite prevelik višak, jer vam se tako manje isplati. Prema podacima koje imamo, prosječna elektrana za kućanstvo je oko 5 kW, što zadovoljava nekakvo prosječno kućanstvo. I ona vam košta oko 5 do 7,5 tisuća eura, ovisno o tome gdje se nalazite, kakav vam je krov. Povrat investicije isto ovisi o tome gdje se elektrana nalazi i kako je vi koristite. Ali bez nekakvih subvencija je 6 do 8 godina. Ako se može dobiti subvencija Fonda za zaštitu okoliša, koje su relativno redovite, to je 3 do 5 godina rok povrata vaše investicije. Trajnost elektrane, za  što imate garanciju, je 25 godina, a ona može trajati i duže. Znači, preko 20 godina u budućnosti možete koristiti vašu besplatnu energiju jer ste vratili ono što ste uložili. Ono što je dobro, baterijski sustavi se sad razvijaju, postaju sve dostupniji i cjenovno i oni će još dodatno pomoći isplativosti vaše elektrane jer ćete moći koristiti energiju koja je proizvedena u podne kad ima najviše sunca, moći ćete je koristiti navečer kad ste u kući”, objašnjava Čačić.

Ekstremno veliki projekti

More će biti prekriveno staklenim pločama?

Čuli smo iz kojih sve razloga dugoročno su ove investicije isplative za građanstvo, a što je s poduzetnicima, što je s tvrtkama? Koliko su one zainteresirane za ovaj tip ulaganja?

“Poduzetnici naši su jako okretni. Ako pogledate samo u zadnje dvije godine, pogotovo u zadnjih godinu i nešto dana, od početka onog nesretnog rata u Ukrajini, koji je uzrokovao veliki kaos na tržištu električne energije, najviše su to osjetili poduzetnici, pogotovo oni koji imaju intenzivnu potrošnju električne energije, bave se nekakvom proizvodnjom, koji nisu imali mogućnost iz fosilnih goriva. Oni su shvatili da je pravi moment i nužnost i žurnost da krenu s instalacijom fotonaponskih elektrana na svojim objektima ili u svom dvorištu za njihove vlastite potrebe. I tu moram pohvaliti naše zakonodavstvo i naše operatore, pogotovo HEP na ovoj razini, gdje se ipak omogućuje da se u kratkom roku značajne količine megavata na krovovima naših poduzetnika instaliraju. Poduzetnici su u tome direktno vidjeli benefit i promijenili čak i logiku svojeg poslovanja pa su neke stvari koje su proizvodili ili radili u kasnim popodnevnim ili večernjim satima pokušali prebaciti u jutarnju smjenu ili u dnevnu smjenu u trenutku kad proizvode tu električnu energiju jer je to najjeftinija energija. To su izvanredni uvjeti u bilo kojem sektoru gospodarstva, ako nešto ulažete i očekujete nekakav povrat”, ističe  Aljosa Pleić.

Koje su prepreke na putu energetske tranzicije?

“Smatram da je razlog za to što smo na nekakvom začelju – zakonska regulativa. Ne zato što je ona loša, problem je što se ona dugo ne donosi ili što se prečesto mijenja ili što nije usklađena. Sada koji vam god od ta tri parametra draži, ali jedan poduzetnik ili jedan investitor ili čak fizička osoba se teško odlučuje uzeti nekakvu svoju ušteđevinu ili nekakav dio svog prihoda i reći – idemo ulagati u taj sektor, upravo iz razloga jer nema sigurnu budućnost. Dodao bih jednu statistiku na ovo što je govorio gospodin Čačić – Europa je prije 15 godina bila na manje od 1% proizvodnje električne energije iz fotonapona, sada je na oko 15, možda i 16% s ovom godinom. Mi smo još uvijek na manje od 2%. Tako da je potencijal stvarno velik i dosta se stvari mijenja. Vjerujem da je to smjer u kojem idemo”, poručio je Pleić.