Ruđer Friganović, direktor "Elke", vodećeg hrvatskog proizvođača energetskih kablova u rijetkoj je poziciji za jednog menadžera u RH, da može izjaviti "u ovom trenutku svi su nam glavni kapaciteti prodani i radimo u 4 smjene". A još prije samo godinu dana, kada je Friganović u tvrtku stigao iz državnog sektora, zajedno s prokuristom Borisom Teškim, sudbina tvrtke bila je neizvjesna. Elka je ovih dana stekla certifikat najveće njemačke elektrodistribucijske tvrtke E.on-a, što predstavlja veliku referencu u kabelskom biznisu.

Elki je inače Njemačka glavno tržište na koje godišnje izvozi kablova za oko 120 milijuna kuna, ali dosad nije bila u E.on-u. Sam proces certificiranja trajao je godinama. E.on-ovi certifikatori provjeravali su sve od pogona i sadržaja ormarića za hitnu pomoć do načina kontrole kvalitete završnog proizvoda. Prolazak tog postupka i certifikat diže nam poslovni imidž u kabelskom sektoru i otvara vrata za dobivanje novih poslova, kaže Friganović.

Što taj certifikat konkretno donosi Elki?
Već ove godine počinjemo s prvim isporukama E.on-u, to je posao na razini nekoliko milijuna eura, dok očekujemo u narednim godinama da će se ta vrijednost dići iznad pet milijuna eura godišnje. Time,  ne samo da podižemo naš izvoz u Njemačku, nego i diverzificiramo naše kupce, te osiguravamo postizanje nešto boljih cijena. A osim Njemačke, taj nam certifikat, naravno otvara i sva druga europska tržišta.

Kakva je trenutno struktura plasmana proizvoda Elke?
Njemačka, Austrija i Velike Britanije tržišta su na kojima ostvarujemo  više od 60 posto ukupnog prometa, od čega najviše upravo u Njemačku, koja će sada postati još snažnije tržište. To je i dio naših nastojanja da širokim spektrom mjera koje poduzimamo oporavimo tvrtku i dignemo je iz situacije u kojoj se našla prije godinu i pol dana. To je pristup do novih kupaca i podizanje cijena proizvoda, uz rezanje troškova i operativno restrukturiranje tvrtke kroz koje nastojimo poboljšati procese i iscijediti skrivene potencijale tvrtke.

Kakva je trenutno situacija u Elki, što se u ovih godinu dana vašeg mandata promijenilo u poslovanju?
Moram priznati da nas je malo i poslužila sreća, jer činjenica je da se osjeti konjuktura na europskom tržištu i u ovom trenutku radimo u četiri smjene, strojevi se praktički ne gase. Što god proizvedemo praktički prodajemo. Tržište EU je vrlo zahtjevno i mi tu veličinom ne možemo ništa diktirati, no naša tržišna pozicija kod svih postojećih kupaca u Njemačkoj, Austriji i Britaniji osigurava nam da smo protuteža globalnim igračima. Kapacitetom ne možemo biti prvi dobavljač, no možemo biti kontrolna stavka koja ne dozvoljava ni velikima da nameću svoje cijene i koristimo tu poziciju koliko možemo. U ovom trenutku su cijene sirovina dosta niske, bakar je pao 40 posto u proteklih godinu dana, aluminij isto, polietileni i drugi izolacijski materijali cijenama prate naftu, ali to ne znači da mi više zarađujemo, jer naše su cijene vezane uz indekse na burzi. No, činjenica jest da je dosta porasla potražnja, pa smo i uspjeli podići cijene. Ta se konjuktura u Europi još uvijek osjeti. Na neka druga udaljenija tržišta mi nemamo ambicije ići, jer u srednjenaponskim kablovima, u čemu smo najjači nemamo neki superproizvod koji drugi nemaju, kojim bi i uz trošak transporta mogli postići dovoljnu razliku u cijeni. Najprofitabilniji poslovi u ovom biznisu su visokonaponski kablovi, koje mi znamo proizvoditi i proizvodimo ih, ali do razine 100 kV, dok za kablove naponskih nivoa iznad toga nemamo strojeve na kojima bi ih mogli proizvoditi. Je li to naša budućnost, to ćemo vidjeti tek kad se još malo konsolidiramo i osmislimo budućnost Elke.

Gdje vidite budućnost za Elku. Dokle ste stigli s konsolidiranjem tvrtke?
Elka je financijski dosta opterećena i tu imamo veliko razumijevanje od Zagrebačke banke, s kojom ćemo, nadamo se, vrlo brzo, narednih tjedana, potpisati ugovor o restrukturiranju što bi nam popravilo bilancu i dalo daha da u ovoj konjukturi tržišta napravimo neku akumulaciju i uložimo u strojni park koji je sada relativno star. Hvatanjem tehnološkog koraka s drugima u branši išli bismo i korak dalje. Trenutno nam 80 posto programa čine energetski kabeli, od čega 60 posto srednjenaponski, a 20 posto niskonaponski, dok preostalih 20 posto koji nas spašavaju i daju dodatni kapacitet su gumeni ili željeznički, telekomunikacijski kabeli. Još uvijek radimo brodske i rudarske, signalne kabele.

Kakva očekivanja imate za poslove na domaćem tržištu s obzirom na brojne najave energetskih projekata?
Domaće nam je tržište izrazito važno, jer na njemu ostvarujemo 30 posto prihoda. Nogometnim riječnikom, bez tih pobjeda na domaćem terenu ne bismo skupili ni bodove u gostima. Glavni kupac s kojim jako dobro surađujemo je HEP i iznimno nam je važno da on zadrži tempo u investiranju. U posljednje vrijeme radimo i na projektu vjetroelektrana, na kojima smo inače vrlo angažirani u Austriji. S HEP-om nam upravo istječe jedan ugovor koji je uspješno realiziran, a u tijeku je natječaj za novi dvogodišnji posao vrijedan 337 milijuna kuna, na kojemu smo jedini ponuđač u partnerstvu s Eurocabelom. Pri tome je naš udjel u tom poslu 75 posto.

Partnerstvo s Eurocabelom nije se raspalo. Poznato je da se pokreće stečaj nad tom tvrtkom?
Ne, stečaj se ne odnosi na poduzeće iz sustava koji se bavi proizvodnjom. A Eurocabel je uspješan u proizvodnji niskonaponskih kablova, dok mi prednjačimo u srednjenaponskima. Zajedno imamo oko 400 radnika i dobro se nadopunjavamo.

Kakvi su poslovni rezultati Elke? Jesu li zaustavljeni gubici?
U Elki se poslovna godina inače vodi od listopada jedne do rujna druge godine. Za nas je 2013./2014. bila kritična, kriza je bila u punom jeku, bilo je problema s nekim velikim kupcima i bilo je čak situacija da se nije znalo 15 dana unaprijed što će se raditi. Naredna je godina 2014./2015. završila s oko 380 milijuna kuna prihoda, dok je u prvoj polovici ove poslovne godine već ostvaren 30 posto veći prihod, 243 milijuna kuna, a računamo da će na godišnjoj razini porast biti oko 15 posto. Sada već kontinuirano iz mjeseca u mjesec radimo pozitivan EBITDA. Nakon što je preklani ostvaren gubitak od 50 milijuna, lani od 20 milijuna kuna, nadam se da ćemo ovu godinu završiti na nuli, a u sljedećoj konačno biti u plusu. To će, uz nove poslove, ovisiti i o nastavku restrukturiranja, nakon kojega odmah planiramo krenuti i s investicijom u nove strojeve, čime bismo podigli naše kapacitete i efikasnost. To bi nam omogućilo dizanje prihoda u relativno kratkom roku na razinu od 500 milijuna kuna.

O kolikom ulaganju se radi i znači li ono promjene strukture proizvodnje u Elki?
Ulaganja bi bila na razini od oko 2 milijuna eura, no radilo bi se o poboljšanju postojeće tehnološke razine proizvodnih kapaciteta, uz daljnje nastojanje sređivanja troškova i dizanje efikasnosti. Dosadašnje restrukturiranje značilo je primjerice i smanjenje broja zaposlenih s 275 na oko 240, a provedena su pretežito u administrativnom dijelu, dok smo u međuvremenu zaposlili 10-ak novih radnika i upravo vodimo razgovore za daljnja zapošljavanja jer nam zbog povećanja obima posla sada nedostaje radnika na liniji. Kada se konsolidiramo i kupimo strojeve razmišljat ćemo ozbiljnije o daljnjem razvoju, no mislim da ćemo zadržati smjer u kojemu smo najjači, a to je energetika. Ozbiljnije razmišljanje o tome hoćemo li krenuti i prema visokom naponu, a što bi podrazumijevalo i ulazak jakog strateškog partnera, koji bi osigurao posao i u tom segmentu, na red bi, pak, trebalo doći kroz godinu dana. Postoje i razmišljanja o specijalizaciji za neke vrste industrijskih kabela.

Tko bi za Elku bio poželjan partner za takav iskorak?
Prije svega netko tko može osigurati tržište. Već smo imali razgovore s jednim jakim američkim proizvođačem kompatibilnog dijela opreme za kabele, a koji su upravo u segmentu visokog napona dosta prisutni na europskom tržištu, no to je stalo. Mi i sada proizvodimo i visokonaponske kabele, evo upravo ih radimo za Kosovo, nešto i za hrvatsko tržište, ali za jači iskorak moramo imati prije svega relativno sigurno tržište, jer takav iskorak zahtijeva investicije i do 10 milijuna eura. Stoga, zasad ostajemo fokusirani na stabilizaciju i segment u kojemu smo jaki, a kada obavimo "domaću zadaću" krenut ćemo na novo poglavlje.

Kakva je vlasnička struktura Elke?
Nakon posljednje dokapitalizacije većinski vlasnike je Miljenko Hacek i njegova Cotra, varaždinsko trgovačko poduzeće, s udjelom od preko 90 posto.

Što je s idejom selidbe proizvodnje iz Zagreba na novu lokaciju, je li to još uvijek aktualno?
Taj projekt pokrenut je u predkrizno vrijeme, što je i logično jer je ova infrastruktura zastarjela, to je lokacija razvijana na 140 tisuća kvadrata za 1500 ljudi, što povlači i ogromne troškove, od energetike do komunalnih naknada. No, preseljenje zahtijeva značajan novac i organizaciju i u ovom trenutku o tome nismo u mogućnosti razmišljati, ali dugoročno za Elku će to sigurno biti najbolje rješenje, preseliti se na novu, manju lokaciju, poput one razmatrane u gospodarskoj zoni Brckovljani.

Koliko vas u europskoj kabelskoj industriji pogađa konkurencija s Dalekog Istoka?
Gotovo nimalo. Na tržištu uglavnom prevladavaju europski proizvođači. To su proizvodi vrlo male razlike u cijeni, a kako je riječ o teškim proizvodima, uz cijenu transporta ne može se baš konkurirati. Osim toga, europsko se tržište i štiti soft-mjerama, poput certifikata, pa je i to dodatan razlog što nam je bilo važno dobivanje E.on-ovog certifikata. Uz taj certifikat, nakon što konsolidiramo komercijalni dio, najveći izazov ostaje investiranje u tehnologiju, jer zadnje ulaganje u proizvodnu liniju koja nas sada i drži na životu bilo je još pred šest godina. Ostali strojevi mahom su već muzejski primjerci, neki strojevi stari su i 40 godina. To nas i razlikuje od onih koji imaju moderniju, bržu i efikasniju proizvodnu tehnologiju, i koje mi uz sve mjere teško možemo dostići.

Možete li u tom segmentu povući novce iz EU fondova?
Nažalost ne, jer nas se vodi kao tvrtku u teškoćama i automatski diskvalificira. Upravo kroz ovo konsolidiranje računamo da se otvori i taj segment.

Kakva očekivanja imate od nove administracije u Vladi i Ministarstvu gospodarstva?
Pomogle bi nam sve mjere smanjenja troškova. U tom dijelu u ovom trenutku treba voditi glavnu borbu za opstanak ovo malo industrije preživjele u Hrvatskoj, jer bi nam svako smanjenje rashoda dalo prostor za ulaganje i poboljšanje proizvoda. Imamo prevladavajuće srednje i niže tehnologije i ne možemo samim tehnološkim rješenjem proizvoda postizati globalnu cijenu, nego moramo konkurentnost dići smanjenjem troškova. A onda ćemo se mi pobrinuti za ostalo. I naravno, da se održava investicijska aktivnost u elektroenergetici.