Zrinka Udiljak Bugarinovski voditeljica je Knjižnično dokumentacijskog centra Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz to zadnjih šest i pol godina zajedno s Mirjanom Čižmešijom, koja pak obnaša funkciju koordinatora za studente s invaliditetom (SSI), pomaže studentima s invaliditetom Ekonomskog fakulteta.

Možete li opisati Vaše zadatke i zaduženja u brizi o studentima s invaliditetom?

Prvi susret s mojom (tada manjom 6-7-članom grupom) studenata s invaliditetom imala sam 2008. godine. Na zamolbu tadašnjeg dekana prof.dr.sc. Darka Tipurića, trebala sam napisati upute za rad sa studentima s invaliditetom. Bio je to jedan od težih zadataka, jer sam našla puno materijala koji su upućivali na rad s osobama s invaliditetom općenito, ali ne i sa studentima. Osim toga, moje znanje o osobama s invaliditetom nije bilo ništa više od bilo kojeg prosječnog građanina. Prvu dragocjenu pomoć pružili su mi upravo moji studenti, koji su mi pružili temeljna znanja i kontakte udruga. Uz veliku pomoć studenata, udruge Zamisli i Ureda za studente s invaliditetom uspjeli smo napraviti brošuru, koja je bila pokretač promjena na svim razinama unutar Fakulteta. Već tada sam bila svjesna da, kad jednom uđeš u srž problema s kojima se susreću studenti s invaliditetom, to bude kao kotač – vrtiš prema naprijed zajedno s njima, preskačeš barijere, stalno učiš nešto novo i nikad nisi siguran što se još nalazi na putu ispred tebe.

Velika pomoć stigla je s prof.dr.sc. Mirjanom Čižmešijom, koja je uskoro imenovana koordinatoricom za studente s invaliditetom. Zajedničkim naporima i u suradnji s našim studentima (kojih je tada već bilo skoro duplo više) uspjeli smo senzibilizirati nastavno i nenastavno osoblje Fakulteta, imenovati koordinatore po katedrama, uspostaviti interne procese važne za rad sa studentima s invaliditetom i još mnogo toga. 

Mirjana i ja i danas se redovito konzultiramo kad na pitanja/problem nije jednostavno odgovoriti, surađujemo u organiziranju radionica, provedbi programa za studente s invaliditetom itd. Mirjana odrađuje većinski dio posla vezan uz nastavni proces, a ja joj pomažem u svim ostalim poslovima vezanim uz pomoć našim studentima.

Što za Vas znači taj posao i kako utječe na vašu svakodnevicu na fakultetu?

Moja suradnja sa studentima s invaliditetom je dobrovoljna. Počeci su bili dosta teški – trebalo je puno vremena na Fakultetu i izvan njega za „savladati puno gradiva“. Moram napomenuti da mi je od velike pomoći bio rad u tempus projektu EduQuality i radionice koje su organizirane u sklopu njega.

Danas je puno lakše. Studenti znaju što trebaju tražiti, kome se javiti, nastavno i nenastavno osoblje je već uhodano, a s Mirjanom je svaka komunikacija po svim pitanjima vrlo efikasna. Jako puno nam znači apsolutna podrška Uprave Fakulteta.

Iz vašeg iskustva s kakvim problemima se najčešće susreću studenti s invaliditetom?

Općenito govoreći, mogla bih reći da studentima veliki problem predstavlja prijevoz, pristupačnost zgrade fakulteta, tj. fizičko okruženje, prilagodba nastavnog procesa, sustav informiranja, prilagodba literature i socijalizacija s drugim studentima.

Za razliku od nekih drugih visokoškolskih institucija, kod nas su riješeni prilazi Fakultetu, a pristupačan je i veći dio unutrašnjosti zgrade.  Prije par godina proširen je ulaz u studentski restoran, riješeni su sanitarni čvorovi, moguć je pristup knjižnici, referadama, većini dvorana itd. Prilagodba nastavnog procesa rješava se u suradnji s Uredom za studente s invaliditetom, a po dobivenoj preporuci nema problema u provedbi istog, jer je nastavno osoblje upoznato s načinom rada unutar Fakulteta. Komunikacija se ostvaruje usmenim i pismenim putem, a otvorena je i rubrika Studenti s invaliditetom na fakultetskoj web-stranici. U zadnje vrijeme se više razmišlja o prilagodbi literature i predavanja za manju skupinu studenata kojoj je to potrebno, kao i na uključivanju drugih studenata kao asistenata studentima s invaliditetom

Koliko razumijevanja za osobe s invaliditetom imaju profesori i kolege studenti unutar Ekonomskog fakulteta?

Neminovno mi je opet se ne osvrnuti na početke rada sa studentima s invaliditetom. Na prvom druženju sa studentima s invaliditetom, kroz radionicu, koje inače organiziramo početkom svake akademske godine, prisutni profesori su me fascinirali otvorenim iskazivanjem straha u radu sa studentima s invaliditetom. Bilo je očigledno kako su na „neistraženom terenu“, ali s očiglednom željom da prestane taj strah. I uspjelo je – danas profesori znaju kako postupiti, komunicirati, s kime se konzultirati. Rekla bih da su problemi svedeni na minimum.

Predstavnike studentskih udruga smo također pozivali na radionice, sa željom da se što veći broj studenata socijalizira sa studentima s invaliditetom. Danas grupa studenata željno čeka rezultate anketnog ispitivanja, jer žele raditi u svojstvu asistenta. U dosadašnjoj praksi smo imali osobni angažman nekoliko studenata, koji su kroz cijelu akademsku godinu pomagali svojim kolegama. Iako smatram da se u području socijalizacije uvijek može još napraviti, mislim da su se stari studenti s invaliditetom prilično socijalizirali s ostalim studentima, a u takvom okruženju je lakše i novim studentima.

Iz vašeg iskustva kakav je stav studenata s kojima radite o njihovom budućem zaposlenju?

Iz razgovora s mojim studentima ne vidim puno razlike u razmišljanju od ostalih studenata. Svi su svjesni da je danas općenito jako teško doći do posla. Svjesni su i da je njima osobno teže pronaći željeni posao radi oštećenja kojeg imaju, ali sam u samo dva slučaja doživjela da su se studenti izjasnili da ih„vjerojatno nikada nitko neće zaposliti“.

Osim ovakvih projekata poput ˝Iskustvo zlata vrijedi˝koji Poslovni dnevnik provodi drugu godinu zaredom, što se još može učiniti po pitanju boljeg položaja studenata s invaliditetom na tržištu rada?

Strategija zapošljavanja osoba s invaliditetom treba biti poticajna smjernica Vlade RH. Za početak bi se u stvaranju ovakve strategije trebalo koristiti benchmarkingom.

Prije par godina sam s jednim od mojih studenata s invaliditetom išla na razgovor u predstavništvo jedne strane tvrtke, sa svrhom da izvidimo kolike su mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom. Par dana poslije su nam javili da će raspisivati natječaje, jer im se uprava iz matične tvrtke u inozemstvu javila s čuđenjem kako to već nije praksa i predstavništva u Hrvatskoj. Znači, ono što je normalno i uobičajeno u razvijenijim zemljama trebalo bi razvijati i kod nas. Veliki iskorak su projekti poput „Iskustvo zlata vrijedi“. Predložila bih što više ovakvih projekata, ali i više promidžbe samih studenata s invaliditetom. Kada bi se o vrijednostima studenata s invaliditetom više znalo, pretpostavljam da bi im se otvorilo i više vrata.

Poslovni dnevnik uz podršku Ministarstva rada i mirovinskog sustava organizira društveno odgovorni projekt "Iskustvo zlata vrijedi 2014." te u suradnji s partnerima-poslodavcima omogućuje studentima s invaliditetom, koji se prijave na natječaj, radnu praksu s eventualnom kasnijom mogućnošću zapošljavanja. Na natječaj se mogu prijaviti svi redovni studenti s invaliditetom, bez obzira koji fakultet pohađaju. Prijave na natječaj traju od 14. travnja do 15. lipnja 2014. godine.  Na natječaj se možete prijaviti ovdje. Više o projektu Iskustvo zlata vrijedi doznajte na www.poslovni.hr/iskustvo-zlata-vrijedi.