Iako je zabrinutost zbog rasta svjetske populacije posljednjih desetljeća minula, članak nedavno objavljen u znanstvenom časopisu Science opet budi strahove od globalne demografske eksplozije.

Studija UN-ovih stručnjaka ruši dosadašnji konsenzus znanstvenika da će se svjetska populacija u sljedećih sto godina stabilizirati i da neće prijeći devet milijardi. Zaključuje se da "postoji 80-postotna vjerojatnost da će se svjetska populacija, koja sada broji 7,2 milijarde ljudi, do 2100. povećati između 9,6 do i 12,3 milijarde ljudi". Zaključci i brojke privukli su mnoge svjetske listove koji su svojim tekstovima dali pesimistični ton u stilu neomaltuzijanaca, škole mišljenja koja dijeli strahove od prekomjerna porasta svjetskog stanovništva i koja danas ima pristalica u najrazvijenijim zemljama svijeta. Thomas Malthus, po kojemu su i dobili ime, tvrdio je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće da će populacija rasti brže od mogućnosti osiguranja dovoljno hrane, zbog čega bi se mogla javiti svjetska glad.

Malthus je, međutim, tvrdio i da bi broj stanovnika rastao eksponencijalno da nema raznih prepreka tom porastu poput ratova, prirodnih katastrofa i bolesti. Brojni znanstvenici počeli su propitivati novu UN-ovu studiju i smatraju da su šanse za demografsku eksploziju ipak minimalne. Jedna druga studija objavljena u časopisu Global Journal Environmental Change predviđa da će na sredini ovog stoljeća populacija na Zemlji dosegnuti maksimum od 9,3 milijarde ljudi, a onda će do 2100. padati, pa će nas tada biti devet milijardi, taman onoliko koliko je Malthus tvrdio da je maksimum koji Zemlja može podnijeti. Debata oko rasta stanovništva opet se rasplamsala, ali kako je National Geographic dobro primijetio, tko je u pravu, znat ćemo za sto godina. Koliko su predviđanja nezahvalna, pokazuje i projekcija UN-a iz 1974. godine prema kojima je 2010. trebalo biti osam milijardi stanovnika, dok je na Zemlji potkraj 2011. živjelo sedam milijardi. 

U silaznoj putanji 
"Svaka novija projekcija svjetskog stanovništva projicira manji broj stanovnika u odnosu na prethodne", spušta na zemlju Anđelko Karap s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Objašnjava da svjetsko stanovništvo, kao i europsko, od 8. stoljeća bilježi sasvim blagi, od polovice 17. do polovice 19. stoljeća, veći uspon te nakon 1930. godine, a posebno nakon 1950. godine, intenzivan porast. "Iako raste broj stanovnika, od 1973. godine pada prosječna stopa porasta svjetskog stanovništva", kaže Akrap. Tako su razvijene zemlje do 1920. godine imale veću prosječnu stopu rasta u odnosu na zemlje u razvoju. Stopa porasta u zemljama u razvoju osjetno je povećana nakon 1950. godine.

"Prema procjeni Ujedinjenih naroda, broj stanovnika na Zemlji 31. listopada 2011. dosegnuo je sedam milijardi s daljnjim trendom rasta. Ipak, mjereno stopom porasta stanovništva, populacijski je bum u silaznoj putanji još od 1973. godine", kaže Akrap. Projekcije kojima raspolaže pokazuju da će broj stanovnika rasti sve do kraja ovoga stoljeća, nakon čega će uslijediti postupni pad. Prema nekim scenarijima,  broj stanovnika na Zemlji počet će padati i ranije. Akrap objašnjava: "Scenarij koji polazi i od blagoga gospodarskog razvoja u zemljama u razvoju i nešto blažeg pada porasta broja stanovnika projiciraju da broj stanovnika na Zemlji nikada neće dosegnuti 10 milijardi". 

Hrvatska rapidno stari 
Dakle, broj stanovnika na Zemlji i dalje raste, ali od sredine 70-ih godina 20. stoljeća sve je manja prosječna stopa rasta svjetskog stanovništva, što znači da se usporava relativni rast broja stanovnika. "Visokorazvijene zemlje ne žele se odreći dominacije, ali demografska kretanja pokazuju da treba očekivati dosta promjena. Bez obzira na to što je gospodarski razvoj u nerazvijenim zemljama spor, ipak se događa", kaže Akrap. Strah od eksplozije stanovništva koja bi svijetu mogla donijeti glad i uništavanje staništa čudno zvuči iz perspektive Hrvatske, kojoj prijeti starenje stanovništva i depopulacija. To, međutim, nije problem samo Hrvatske nego i cijeloga gospodarski razvijenijeg svijeta koji neke zemlje rješavaju imigracijskom politikom. Za Akrapa je to posve razvidno: udio stanovništva razvijenih zemalja u svjetskom stanovništvu ubrzano se smanjuje. Od 100 stanovnika na svijetu njih 32 je 1950. godine živjelo u razvijenim zemljama, da bi 2000. brojka pala na oko 19.

Prema projekcijama, očekuje se da će 2050. godine u sadašnjim razvijenim zemljama živjeti samo oko 13 stanovnika na 100 stanovnika svijeta. Dakle, rast broja stanovnika u manje razvijenim zemljama za razvijene je eksplozivan jer razvijene imaju naglašeno opadanje udjela u svjetskom stanovništvu. Zato se svakom promatraču iz razvijenih zemalja povećani rast u manje razvijenom dijelu svijeta čini kao demografski bum, zbog kojega se osjeća ugroženo. "Čudno je kako se u razvijenim zemljama povremeno javlja neomaltuzijanski strah od nekakve eksplozije stanovništva bez obzira na činjenicu da ga stvarna demografska kretanja demantiraju. Hrvatska se suočava sa starenjem stanovništva koje je već na velikom prostoru ograničavajući čimbenik razvoja", ističe Akrap upozoravajući na to da će oko 30 posto stanovništva u Hrvatskoj 2050. biti staro 65 i više godina nastave li se dosadašnji demografski trendovi. 

Pritisak krupnog kapitala 
Drugi je problem što nijedna dosadašnja vlada nije imala nikakvu sustavnu demografsku politiku. Dugoročna demografska politika podrazumijeva i u osnovnim smjernicama dugoročnu gospodarsku politiku. "Bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti, pod stalnim je pritiskom krupnog kapitala. S jedne strane, krupni kapital želi da država bude što snažnija kada je posrijedi osiguranje takozvanog poduzetničkog ozračja i slobode kapitala, a isto tako jako slaba kad je riječ o zaštiti socijalne sigurnosti zaposlenih. Na žalost, krupni kapital diktira i vodi u provaliju", tvrdi Akrap. Kaže da su glavne zapreke demografskom oporavku u Hrvatskoj egzistencijalni problemi, a posrijedi su ponajprije nezaposlenost i nemogućnost osiguranja krova nad glavom mladima kojima to nisu u stanju osigurati roditelji.

Nedovoljan broj mjesta u vrtićima i jaslicama kao rezultat potpunog izostanka sustavne politike također utječe na demografska kretanja. "Pogledajmo koliko mladih radi u velikim trgovačkim centrima subotom i nedjeljom, a niti jedan vrtić i jaslice ne rade tim danima. U velikom broju zemalja koje aktivno provode pronatalitetnu politiku zaposlene žene koje podižu malu djecu pozitivno su diskriminirane na radnom mjestu. U Hrvatskoj se u tom pogledu prava ograničavaju", kaže Akrap zaključujući kako se ništa neće pomaknuti s mjesta dok hrvatsko društvo u cjelini konačno ne bude svjesno toga koje probleme nosi nastavak dosadašnjih demografskih trendova.  

Afrika i dalje raste

U Nigeriji do 2100. čak 900 milijuna ljudi 

Zemljama Azije i Južne Amerike trebalo je tek nekoliko desetljeća da stabiliziraju rast populacije i da fertilitet padne sa šest na dvoje djece, što je daleko brže od tranzicije koju su ranije prošle zapadne zemlje, piše National Geographic. Ono što je iznenadilo UN-ove stručnjake jest da na području subsaharske Afrike ta stopa pada mnogo sporije, pa su demografi u posljednje vrijeme povećali očekivanja rasta populacije u Africi. Pritom je ključna Nigerija kao najmnogoljudnija zemlja kontinenta. Neke projekcije govore da bi broj stanovnika u toj zemlji s današnjih 174 milijuna do 2100. godine mogao dosegnuti 900 milijuna.