Radovi na najvećem infrastrukturnom projektu koji se financira s 85 posto bespovratnih sredstava Europske unije – obnova postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge Dugo Selo – Križevci, neće početi u ožujku, a nije isključeno i da će se otegnuti i do ljeta. Projekt ulazi u petu godinu, a novo probijanje rokova je neupitno nakon što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) odlučila poništiti odluku HŽ Infrastrukture o odabiru hrvatskog konzorcija DIV, Dalekovod i Zagreb-Montaža, kao najpovoljnijeg ponuditelja u iznosu od gotovo 1,239 milijardi kuna bez PDV-a.

Odluka je donesena polovicom prošlog mjeseca, na osnovi žalbi drugorangiranog ponuđača, austrijske tvrtke Swietelsky i španjolskog konzorcija na čelu s tvrtkom Comsa, kojima HŽ Infrastruktura treba nadoknaditi i po 100 tisuća kuna žalbenog troška. No, odluka DKOM-a donesena je izvan rokova, što je pravdano složenošću predmeta, a još je odležala u ladici i puna dva tjedna do službene objave. Postupajući po njoj promptno, kako najavljuje naručitelj HŽ Infrastruktura, sredinom veljače upoznat će javnost s novom odlukom, koja moguće i neće biti iznenađenje. Ključno je, naime, pitanje jesu li izabranom konzorciju nedostaci u ponudi lako otklonjivi, tehničke prirode, a prema DKOM-ovom obrazloženju čini se da slučaj nije kompliciran, pa ni beznadan za domaći konzorcij. Njegovi članovi jučer su se okupili na sastanku u Zagrebu i, kako doznajemo, razmotrili daljnje opcije.

Zbog postupka koji je u tijeku nije bilo moguće dobiti službene reakcije, ali saznajemo kako takav rasplet ipak nisu očekivali. Najviše kontroverzi u konkretnom slučaju potiče dio odluke Komisije koji se odnosi na neprimjerenost DIV-ove garancije. Ukratko, odluka je pala jer je jamstvo naslovljeno na samborsku tvrtku, a ne na zajednicu ponuditelja, što je preokret u stavu kojim DKOM izlazi iz okvira svoje dosadašnje prakse. Pravnici su već pobrojali tri slučaja u kojima je zauzet potpuno suprotan stav, temeljen na solidarnoj odgovornosti ponuditelja, što se prema dostupnoj praksi i primjenjuje od 2013. Dodatno pažnju plijeni i što je u jednome od ta tri predmeta bio isti predsjednik vijeća – Goran Matešić, inače i predsjednik DKOM-a.

Konkretno, radilo se o predmetu nabave izvođača radova na uređaju za pročišćavanju otpadnih voda naručitelja županjske tvrtke Komunalac, u kojemu je DKOM ostao kod svog ranijeg stava da to što je u jamstvu naznačen samo jedan član zajednice nije odlučno, jer je odgovornost između članova zajednice po zakonu solidarna. Pri tom se Matešićevo vijeće pozvalo i da je to bilo navedeno u samoj dokumentaciji za nadmetanje, a što u slučaju pruge Dugo Selo – Križevci nije učinjeno, iako se isto navodi u dokumentaciji. Također, i vijeće DKOM-a na čelu s Nelicom Vidić u predmetu nabave usluge nadzora nad provođenjem projekta "Sustav prikupljanja odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Nova Gradiška" odbilo je žalitelja koji je isto osporavao što je u jamstvu za ozbiljnost ponude označen samo jedan, a ne svi članovi zajednice ponuditelja.

Zbog solidarne odgovornosti po zakonu, izričit je i tada bio DKOM, ne postoji eventualna nemogućnost naplate, a poveznicu s aktualnim slučajem čini i to što se i u tom predmetu, kao i u slučaju DIV-vovog jamstva, radilo o nositelju zajednice ponuditelja. Prvi, pak, slučaj kojim je ova praksa krenula, datira iz srpnja 2013., kada je vijeće na čelu s Marijom Cvrlje, u žalbi na predmet nabave za HEP, prihvatila solidarnu odgovornost, što po pravnom tumačenju znači da se naručitelj može naplatiti iz bankovne garancije bilo kojeg člana zajednice ponuditelja, neovisno o tomu tko je napravio propust, jer svatko jamči za svakoga. Tu okolnost potvrdio nam je i Ivan Kršić, predsjednik uprave Hidroelektre niskogradnje, podizvođača koji bi na građevinskim radovima imao udjel od oko 400 milijuna kuna. "Žao nam je što će se kasniti s početkom radova, jer time svi gubimo", bio je kratak Kršić.

Uz to što će odugovlačenje štetiti samim tvrtkama, kojima su ti poslovi bitni za održavanje zaposlenosti, ovaj slučaj imat će negativne učinke, ali otvara i moguće pozitivne promjene. Državu bi moglo zabrinuti što će joj iz ruku iskliznuti milijuni eura koje ovaj projekt zbog kašnjenja neće stići povući. Riječ je o bespovratnim sredstvima, koja se moraju iskoristiti u ovoj, posljednjoj godini za povlačenje novca namijenjenih Hrvatskoj u Operativnom programu 2007.-2013.

Činjenica što će za ovaj projekt biti izgubljen dio tih sredstava znači i da će financiranje prijeći u režim nove financijske omotnice 2014.-2020., što će izbiti novce za neke druge projekte iz Hrvatske. S druge strane, poticajnim bi se mogao pokazati za svojevrsnu reviziju odlučivanja u postupcima javne nabave kroz usuglašavanje s najnovijim direktivama EU, koje ukratko brane pretjerane formalizme, promičući načelo učinkovitosti i ekonomičnosti. No, u hrvatskim javnonabavnim postupcima ono je prečesto ugroženo pretjeranim formalizmom jer se iz postupka isključuje najpovoljnijeg kvalitetnog ponuditelja zbog formalnog nedostatka, pa se na taj način ne dobiva vrijednost za novac, već se neučinkovito troše javna sredstva.