Darko Horvat, novoimenovani nasljednik Martine Dalić na čelu Ministarstva gospodarstva očekuje i zagovara nagodbu Agrokorovih vjerovnika do 10. srpnja. Nagodbu vidi kao put da "svi dionici izgube najmanje" jer "win-win situacije u razrješenju slučaja Agrokor nema".

Kako je na čelo tog resora došao neočekivano i vjerojatno ne baš udubljen u finese tog procesa, više od uopćenih komentara nije bilo realno očekivati. Ponavljanje roka zacrtanog Lex Agrokorom može se iščitati kao politička poruka da u Vladi što prije žele zaključiti tu priču i svoju ulogu u njoj, iako se u stručnim krugovima u tom kontekstu sve više govori o izboru između "silovanja rokova i procedura" i "produljenja trajanja zakona za još tri mjeseca kako bi se sporne stvari u miru popeglale".

Hvatanje postojećih rokova izvanrednom povjereniku Fabrisu Perušku nameće (pre)tešku pregovaračku simultanku. Ona ovih dana uključuje četiri glavne 'vanjske linije': Sberbank, Adris, Agram i (ostali) dobavljači. Tu je i već duže vrijeme otvorena unutarkompanijska linija, s upravama operativnih kompanija. Financijska izvješća su u dijelu knjiženja jamstava očito predmet uvjetovanja, a neki akteri te sage procjenjuju da je po tom pitanju blizu dogovor o rješenju koje bi u smislu nagodbe poslužilo kao premosnica. Istodobno, u financijskim krugovima čuje se da se Knightheadovi ljudi bave pitanjem predstavnika imatelja obveznica u Vjerovničkom vijeću.

Naime, proteklih su dana navodno pristupili i nekim bondholderima koji, za razliku od Knightheada, nisu sudjelovali u tzv. roll up aranžmanu, želeći ih pridobiti za punomoći za predstavnika u stalnom vijeću. To je zanimljivo imaju li se u vidu svi trenutno nedorečeni ili barem nedovoljno jasno definirani pravno-procesni detalji vezani uz pravo glasa i vjerovničko vijeće (privremeno ili stalno?) koje treba odobriti ugovor o nagodbi s kojim će se ići na glasovanje. Naime, s obzirom na osporene tražbine obvezničara (zbog čega je njihova skupina B i danas prazna) još uvijek se očekuje očitovanje Trgovačkog suda.

U odvjetničkim redovima s tim u vezi ističu da su pravila glasovanja o nagodbi mogući izvor pravnih začkoljica. Ona mogu biti različita, a o tome tek čeka odluka. Budući da to znači i potencijalno različite pozicije u fazi prihvaćanja nacrta nagodbe s kojim će se potom na ročištu tražiti dvotrećinska većina svih tražbina, ta se pravila iščekuju sa zanimanjem. Ovisno o pozicijama, pojedini akteri i dalje različito gledaju i na status privremenog vijeća te može li ono zamijeniti stalno vjerovničko vijeće i u završnici procesa.

"Visoki trgovački sud u svojoj je presudi izrijekom rekao da privremeno vijeće predstavlja sve vjerovnike bez obzira iz koje su skupine inicijalno dezignirani, tj. označeni. Time ga je proglasio dovoljno reprezentativnim, a Lex mu je dao sve ovlasti koje ima i stalno vijeće", kaže član uprave jednog velikog vjerovnika koji nije želio biti imenovan. Istodobno, mnogi se s takvim stajalištem nikako ne slažu i drže da nema opravdanja da i 14-15 mjeseci od otvaranja postupka izvanredne uprave o procesu odlučuje vijeće koje je instalirao bivši povjerenik. Ako u izradi nagodbe neće sudjelovati vjerovničko vijeće koje su izabrali sami vjerovnici, iz Francka su, primjerice, već poručili da takva nagodba ne može biti ni ustavna ni zakonita.

Poručili su da bi u tom slučaju članove PVV-a smatrali i osobno odgovornim za štetu koja mu je takvim postupkom nanesena. O tim se spornim točkama odavno razglaba, no i dalje je otvoreno pitanje koji je okvir koji može sud osigurati za osiguranje zakonitosti, a po nekima i prevenciju štete i odštetnih mehanizama protiv članova ključnih tijela. S tim u vezi u opticaju su i neka zanimljiva rješenja. Ako se stalno vijeće ne formira, Trgovački sud ne može sam preinačiti PVV u stalno vijeće kako bi ono donijelo završne odluke, tvrde pravnici s kojima smo razgovarali. No, dio ih smatra da sud može rekonstruirati PVV, s tim da za to ne postoji rok.

Sve više se nagađa upravo o toj varijanti kao mogućem scenariju, ali to ovisi i o tome što će sud reći na prošlotjedni pokušaj izvanredne uprave da zadrži PVV. Iz Agrokora su kao argument reprezentativnosti postojećeg PVV-a izjavili, među ostalim, da svi mali dobavljači nisu namireni. Koji će pristup pobijediti, bit će brzo poznato, iako za iskusne odvjetnike nema dvojbe da bi, kako neki i ističu, "poželjno bilo da se postupi po odluci VTS-a i pokuša formirati stalno tijelo. Inače se stavlja u dvojbu legitimitet rada vijeća koje teoretski može imati formalnu legalnost". To je ujedno upozorenje da se zaobilaženjem odluke VTS-a može otvoriti Pandorina kutija i sumnje da se vjerovnicima namjerno izbjeglo dati pravo vjerovnicima izbora.