Oluja takve žestine kakva se na ovim prostorima ne pamti desetljećima poharala je sredinom srpnja sjeverozapadnu Hrvatsku i Slavoniju, ostavivši iza sebe znatnu štetu na privatnim kućama, stambenim i javnim zgradama te automobilima.

Šteta se još uvijek zbraja, ali će u svakom slučaju biti izražena u desecima milijuna eura. Vlasnici dobrog dijela stambenih objekata sami su krenuli u sanaciju oštećenja, baš kao i prije tri godine kada je zagrebačko područje i Zagorje u ožujku, a u prosincu i Banovinu pogodio snažan potres.

Zaštićeno samo 0,5 posto

Dio oštećenja na automobilima i stambenim objektima sanirat će se pomoću novca koji će isplatiti osiguravajuće kuće. Iako je od oluje prošlo gotovo mjesec i pol dana, domaći osiguravatelji tvrde kako još uvijek ne znaju koliko će novca morati isplatiti po policama kasko osiguranja za automobile i osiguranja nekretnine. Iz Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO) kojem je na čelu Hrvoje Pauković odgovorili su na naš upit kako se podaci o nastalim štetama još uvijek aktivno prikupljaju uz informaciju kako će se nastale štete tretirati u skladu s ugovorenim pokrićima osiguranika i unutar rokova definiranih ugovorom u za to predviđenom zakonskom roku.

“Podsjećamo i da je šteta uzrokovana potresima koji su 2020. pogodili Zagreb i Sisačko-moslavačku županiju procijenjena na ukupno 17 milijardi eura, a da je svega 0,5 posto objekata bilo zaštićeno policom osiguranja imovine zbog čega Hrvatski ured za osiguranje ističe važnost povećanja svijesti građana o osiguranju općenito, s posebnim naglaskom na osiguranje imovine”, stoji u odgovoru.

Onima koji policu osiguranja nekretnine imaju, prve isplate uslijedile su već nekoliko dana nakon nevremena i daleko prije ugovorenih, odnosno zakonskih rokova, naglašavaju iz krovne osigurateljne udruge. “Osiguratelji su i samoinicijativno kontaktirali neke osiguranike te pomagali u postupku prijave štete. Interes je osiguratelja da nadoknadi nastale štete oštećenim osobama brzo i efikasno i to kada im je najpotrebnije. Za pojedine štete potrebno je nešto više vremena zbog složenosti postupka procjena, ali i te će biti isplaćene u ugovorenim/zakonskim rokovima”, poručuju iz HUO-a.

Tin Bašić, suosnivač portala Zgradonačelnik /Ž. Hladika/PIXSELL

S obzirom da je sa nekih stambenih zgrada olujni vjetar skinuo krovište, pitanje je da li se ta šteta može pokriti iz polica osiguranja koju svaka zgrada mora imati. Međutim, to ne znači da te police pokrivaju i štetu na stanovima suvlasnika zgrade. Kako nam je pojasnio Tin Bašić, suosnivač portala Zgradonačelnik, svaka zgrada mora biti osigurana, odnosno upravitelj zgrade mora predložiti nekoliko opcija polica osiguranja, a suvlasnici u zgradi moraju odabrati bar jednu.

“Kada govorimo o osiguranju stambene zgrade kao cjeline, ono se dijeli na osiguranje zajedničkih dijelova te osiguranje privatnog vlasništva (stanovi, šupe, poslovni prostori). Znači, riječ je o dvije potpuno odvojene police osiguranja”, naglašava Bašić. Predmet osiguranja može biti stambena zgrada od temelja do krova zajedno sa sastavnim dijelovima, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade ili zajednička oprema zgrade.

“Osnovna polica osiguranja u pravilu pokriva štete od požara (vatra, udar groma, eksplozija), oluje (tuča, odron/udar kamenja, pritisak snježnih masa) te poplave. Ako suvlasnici imaju štetu na zgradi, moraju provjeriti s Upraviteljem ima li polica osiguranja zgrade ugovorenu naknadu štete u ovakvim situacijama”, ističe Bašić.

U pravilu, police imovine koje ugovaraju upravitelji stambenih zgrada “pokrivaju” zgradu, odnosno zajedničke dijelove zgrade, a što je i za očekivati budući da se premija plaća iz zajedničke pričuve. Dakle, polica osiguranja zgrade ne pokriva osiguranje privatne imovine, odnosno stanova.

S obzirom na to da je cijena osiguranja često odlučujući faktor, najčešće se ugovara najosnovnije pokriće od osiguranja od požara (osnovne opasnosti) plus izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, ističe Bašić. Pri tome naglašava kako se polica osiguranja za svaku zgradu izrađuje posebno budući da je svaka zgrada drugačija. Važno je i naglasiti da osiguravajuće društvo pokriva štetu do limita određenog ugovorom o osiguranju, u skladu s dogovorenim uvjetima.

Osiguranje ili po kredit u banku

Tin Bašić posebno ističe kako postoji mogućnost da osiguravatelji neće isplatiti cijeli iznos štete. “Naime, sve ovisi o tome je li ugovorena franšiza i koliko ona iznosi. U slučaju da zgrada nema osiguranje, odnosno da šteta od oluje nije ‘pokrivena’ policom osiguranja, tada suvlasnici sami saniraju štetu, a to u većini slučajeva znači podizanje kredita u banci”, kaže suosnivač Zgradonačelnika.

Tijekom oluje zabilježeni su slučajevi da su oštećeni automobili parkirani ispred zgrada s kojih je vjetar odnio krov. U slučaju da nemaju kasko osiguranje, vlasnici tih automobila sada su u specifičnoj pravnoj situaciji što se tiče potraživanja odštete od suvlasnika zgrade U ovakvim slučajevima potrebno je razlučiti nekoliko stvari, kaže Tin Bašić.

“Ako je vlasnik automobila suvlasnik u zgradi, tada on ne može tražiti naknadu štete od police osiguranja zgrade. Naime, u slučaju oštećenja automobila, polica osiguranja koju suvlasnici plaćaju osigurava odgovornost prema trećima, osobama koje nisu vlasnici ili suvlasnici. Stoga, ošteti li se automobil nekog od suvlasnika objekta, nemoguće je naplatiti se po toj polici osiguranja. Primjerice, to bi značilo da ako suvlasniku dođe prijatelj i sa zgrade nešto padne i razbije mu automobil, on će se moći naplatiti po polici, no ako je automobil suvlasnika parkiran pokraj njega i to isto se dogodi, on ne može jer je suodgovoran, zajedno s ostalim suvlasnicima, da se to ne dogodi.

U slučaju da je nešto palo sa zgrade, a automobil je bio nepropisno parkiran (na javnoj površini ispred zgrade), tada bi trebalo s osiguravateljima vidjeti što se događa u takvim slučajevima”, pojašnjava Bašić. Iz HUO-a po ovom pitanju tek kažu kako će se “eventualna odgovornost suvlasnika zgrada prema oštećenim vozilima procjenjivati prema okolnostima svakog pojedinog slučaja u okvirima pravila postavljenih Zakonom o obveznim odnosima”.

U svakom slučaju, oluja koja je poharala kontinentalni dio zemlje skreće pažnju na zabrinjavajući podatak da je svega 20-ak posto privatne imovine u Hrvatskoj osigurano, čime značajno zaostajemo za europskim državama. Iz HUO-a ističu da smo pri samom dnu po osiguranju nekretnina iako smo na samom vrhu Europe po broju građana koji posjeduju nekretnine (čak 91% ljudi u Republici Hrvatskoj posjeduje vlastitu nekretninu).

“Premija osiguranja imovine u Hrvatskoj trenutno iznosi 67 eura po stanovniku, što je i dalje znatno manje od europskog prosjeka koji iznosi 193 eura – osiguranje imovine u Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno prakticirana investicija u zaštitu i sigurnost vlastite imovine”, ocjenjuju u HUO-u.

Država nije dužna pomagati

“Realno gledano, Hrvatska je doživjela ogromne prirodne nepogode u posljednjih desetak godina, a građani i gospodarstvenici pretrpjeli su velike štete na imovini. Međutim, i dalje je prisutno preveliko oslanjanje na pomoć države, čija to, osim u slučajevima ozbiljnih prirodnih katastrofa, nije niti uloga. Ipak, svjedoci smo činjenice da država često preuzima naknadu štete na sebe iako joj to nije primarna svrha niti za to postoje namjenska sredstva. Izostanak osobne odgovornosti za zaštitu vlastite imovine u kombinaciji s permanentnim očekivanjem da država mora skrbiti za istu ne doprinosi boljoj osigurateljnoj zaštiti imovine”, smatra Hrvoje Pauković iz HUO-u.

U krovnoj organizaciji osiguravatelja vjeruju da će s ukupnim razvojem društva i gospodarstva općenito podići i svijest naših građana o potrebi osiguranja, kako vlastitog života, zdravlja pa tako i imovine, te da ćemo sljedeće prirodne nepogode, a sigurno će ih biti, dočekati spremniji i s višom razinom osiguranja.

Investicija u osiguranje stana ne predstavlja prevelik izdatak. Primjerice, za stan veličine 60 četvornih metara u Zagrebu godišnja premija iznosi oko 200 eura (otprilike 16,5 eura mjesečno). Osigurateljna statistika pokazuje cijene osiguranja nekretnine nisu bilježile neka veća povećanja u posljednjih godina.

Međutim, zbog inflacije, rasta vrijednosti nekretnina, građevinskog materijala, troškova radne snage, u HUO-u kažu kako je potrebno revidirati sklopljene ugovore o osiguranju i eventualno korigirati iznose na koje su te nekretnine osigurane. S druge strane, cijena kasko osiguranja vrlo je konkurenta iako je bilježila određeni rast uvjetovan prvenstveno inflacijom, snažnim porastom cijene rezervnih dijelova, koji su po nekim analizama u Hrvatskoj skuplji nego u okolnim državama, te zbog rasta cijena sata rada servisnih radionica.

Tin Bašić kaže kako su nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa osiguravatelji zabilježili pojačan interes za policama osiguranja od štete od potresa. “Vjerujemo da će i nakon ovakvih oluja (ali i poplava) opet porasti interes suvlasnika za policama osiguranja. Ponavljamo, zgrada mora imati policu osiguranja”, zaključuje Bašić.