Prvog dana srpnja obilježavamo deset godina punopravnog članstva u Europskoj uniji. Hrvatska se znatno promijenila u tom desetljeću. Status kojeg Hrvatska trenutno ima nikada u našoj povijesti ni izbliza nismo imali. Makroekonomska stabilnost je također na povijesno visokim razinama. Koliko smo god iskoristili članstvo EU za razvoj društva i možemo gledati na budućnost s optimizmom, moramo također naglasiti kako imamo puno posla da bismo učvrstili našu poziciju i nastavili uspješno razvijati društvo.

Početak naše uspješne priče je ulazak u NATO savez 2009. godine. On je početak euroatlantskih integracija jer je jamac fizičke sigurnosti, odnosno osnova za održivost ulaganja i ekonomske aktivnosti. Naime, ulaskom u NATO savez država prihvaća granice susjednih država i, jasno, povećava stvarnu i percipiranu sigurnost okruženja.

Mjerljivi napredak

Kada promatramo trenutne političke situacije u nama susjednim zemljama, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, evidentno je koliko smo politički stabilniji jer smo donijeli bremenite odluke, ispunili komplicirane uvjete za članstvo u EU, ostvarili mjerljive ekonomske i ostale napretke te time usmjerili vrijeme i trud na rješavanje preostalih otvorenih pitanja u društvu. Makroekonomska stabilnost danas u Hrvatskoj evidentno je bolja u odnosu na vrijeme prije ulaska u Europsku uniju.

Razdoblje prije članstva u EU karakterizirali su deficit u tekućem računu platne bilance i proračunu. Inozemni dug je rastao, kao i domaća zaduženost kućanstava i poduzeća te javni dug. Od prve pune godine članstva u EU (izuzev 2020.) imamo suficite u tekućem računu platne bilance, što je dovelo do smanjenja zaduženosti svih sektora ekonomije: poduzeća, kućanstava i države.

Tu je bitno naglasiti da je vrijednost izvoza roba udvostručen unutar prvih devet godina članstva u EU. Kada tu činjenicu kombiniramo s podatkom da je u travnju 2023. preko 1,6 milijuna zaposlenih u odnosu na manje od 1,4 milijuna u lipnju 2012. evidentno je da se suficit u odnosima s inozemstvom nije ostvario jer je domaća potražnja pala.

Dobrim je dijelom puni pristup zajedničkom tržištu Europske unije pružio hrvatskim gospodarstvenicima priliku da se dokažu, što su oni itekako iskoristili. Iako sredstva EU nisu magični štapić, jer uvijek trebamo razmišljati kako unaprijediti poslovnu klimu i stanje u društvu na temelju vlastitih napora, bilo bi nekorektno ne priznati da imaju ključnu ulogu kao štit oko ekonomije. To smo zorno osjetili tijekom pandemije. Iz recesije izazvanom pandemijom vrlo smo brzo izašli, za razliku od prethodne, u kojoj smo bili gotovo šest godina i gdje nam se trebalo deset godina da dostignemo obujam ekonomije od kraja 2008.

Osim toga, dok smo dobrim dijelom sami financirali izgradnju autocesta, ulazak u Europsku uniju nam je proširio mogućnosti izgradnje infrastrukture preko sredstava EU. Pelješki most je najočitiji primjer i sve više unapređujemo željezničku mrežu pomoću Bruxellesa, ali je vrlo važno i što komunalnu infrastrukturu obnavljamo pomoću tih sredstava.

Danas, kada se pregovara o unapređenju fiskalnih pravila u euro području, projicira se da će Hrvatska krajem ove godine imati javni dug malo iznad 60% BDP-a. Dakle, nalazimo se u neobičnoj situaciji gdje imamo manevarskog prostora u javnim financijama. Naravno, bitno je nastaviti razborito vođenje javnih financija, pogotovo uzevši u obzir da se trenutno visoke količine sredstava EU postupno smanjuju u proračunu nakon 2027. godine.

Ulaskom u euro područje i Schengenski prostor poslali smo važnu poruku svijetu da se nismo zadovoljili samo s ulaskom u Europsku uniju. Time smo objektivno razvijenije države istočne Europe, Češku, Poljsku i Mađarsku, preskočili u institucionalnom smislu. Koliko je to važno vidjelo se u drugoj polovici prošle godine kada su spomenute države, za razliku od nas, bile prisiljene dizati referentne kamatne stope ne bi li ublažili deprecijaciju domaćih valuta. Češka je pri tome potrošila 20% deviznih rezervi kako bi čak ojačala krunu u odnosu na euro. Osim što su domaće kamatne stope znatno više u ovim državama u odnosu na Hrvatsku, inflacija je također viša.

Što još učiniti?

Inflacija je i dalje visoka, ali je ipak niža u Hrvatskoj nego u perjanicama istočnoeuropske ekonomije. Posjedovati vlastitu valutu, pokazala je 2022. godina, nije štit protiv inflacije. Naposljetku, ulaskom u euro područje, Hrvatska je po prvi put ikada zaslužila investicijski kreditni rejting od svih relevantnih agencija. Domaćim poduzećima je sada, kada su i prihodi i rashodi pretežno u istoj valuti, jednostavnije poslovati. Lakše je također uspoređivati cijene financiranja kada valutna klauzula više ne komplicira računanje.

Logističari i prijevoznici imaju izravnu korist od ulaska u Schengen i euro jer im troškovi poslovanja padaju: nema više čekanja na slovenskim i mađarskim granicama, odnosno to se vrijeme čekanja sada koristi za vožnju. Već sada dio naših članica koje se bave s distribucijom roba javlja da im se obujam poslova proširio na susjednu Sloveniju, odnosno Mađarsku. Ulazak u Schengenski prostor pokazao se kao vjetar u leđa avioprijevoznicima. U pravilu, kada država pristupi Schengenu, broj putnika raste po dvoznamenkastim stopama već u prvoj godini. Kako je avioprijevoz pristupio Schengenu krajem ožujka učinak za Hrvatsku tek ćemo vidjeti tijekom vrhunca turističke sezone.

Nije sporno da je pristupanje Europskoj uniji, euro području i Schengenskom prostoru potaknulo gospodarski razvoj u Hrvatskoj. Međutim, kako bismo trajno osjetili koristi svih ovih integracija, moramo nastaviti raditi na sebi, iskreno se zapitati kakvu ekonomiju želimo za 10, 20 i 50 godina te sustavno raditi na ostvarenju tih ciljeva. Razvoj naše ekonomije od ulaska u EU rezultirao je i otvaranjem više od 200.000 novih radnih mjesta.

No, druga strana medalje je da nam je sad nedostatak radne snage ključno strateško pitanje. U 2022. godini je preko 122.000 dozvola izdano stranim radnicima, a ove se godine očekuje da će se preko 180.000 dozvola izdati kako bi nam ekonomija mogla funkcionirati. Kako unaprijediti sve razine obrazovnog sustava i komunikaciju s poslodavcima kako bismo osigurali stvaranje što više adekvatne radne snage za našu ekonomiju, također je ključno pitanje za nas.

Energetika je područje gdje očekujemo znatna ulaganja jer Hrvatska može biti regionalno čvorište. U kontekstu povećanja udjela obnovljivih izvora energije, važno je da se prelazak dobro pripremi, kako ne bi nepovoljno utjecao na industrijsku bazu u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Moramo razviti stavove o ovim pitanjima kako bismo konstruktivno sudjelovali u raspravama na razini Europske unije te unaprijedili domaći institucionalni okvir.

Još je jedno pitanje kako povećati efikasnost poljoprivrednog sektora. Od pandemije i ruske invazije na Ukrajinu vidljivo je kako ekonomije koje su ovisnije o inozemnim kretanjima izloženije rizicima. U tome kontekstu, svako povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje ne samo da bi popravilo poljoprivrednu trgovinsku bilancu, već bi umanjilo inflatorne pritiske koje povremeno generira globalno poljoprivredno tržište.

Ulaskom u Europsku uniju, euro područje i Schengen Hrvatska je odradila veliki posao i time si oslobodila resurse za razmišljanje o bitnim strateškim pitanjima, na koje moramo sami ponuditi odgovore. Svijetu smo dokazali da se nismo zadovoljili samim ulaskom u Europsku uniju, već smo unutar prvih deset godina pristupili euro području i Schengenskom prostoru te se ozbiljno pripremamo za članstvo u OECD-u. Iskoristimo taj zamah i sustavno pristupimo ostalim važnim pitanjima pred ovim društvom kako bismo za deset godina opet s optimizmom gledali na budućnost.