Najavljeni novi Zakon o tržištu toplinske energije propisuje obaveznu ugradnju razdjelnika topline i termostatskih ventila u svim stanovima u Republici Hrvatskoj, priključenim na sustav daljinskog centralno grijanje ili kotlovnicu sa zajedničkim mjerilom toplinske energije. Stanari će, prema tome, morati ugraditi razdjelnike najkasnije do kraja 2014. ako njihova zgrada ima više od sto stanova, do kraja 2015. ako zgrada ima preko pedeset stanova, a do kraja 2016. sve preostale zgrade morat će ugraditi razdjelnike i termostatske ventile.

Zašto se uvodi obaveza ugradnje razdjelnika?

Uvrštenjem ove odredbe u novi Zakon Hrvatska preuzima europsku Direktivu 27/2012 iz lipnja 2012., kojom se propisuje obaveza ugradnje razdjelnika u svim zemljama Europske Unije, koje takav propis nemaju otprije. Razlog uvođenja ove obaveze u Uniji je dokazana učinkovitost sustava individualne regulacije i obračuna grijanja na smanjenje potrošnje toplinske energije, u prosjeku za 25-30%. EU je, dakle, prepoznala razdjelnike kao relativno jeftino i široko primjenjivo sredstvo za postizanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, na koje otpada čak 40% ukupne potrošnje energije.

Kakva su dosadašnja iskustva s razdjelnicima u Hrvatskoj?

Pravilnik o načinu obračuna i raspodjele isporučene toplinske energije (Narodne novine, br. 139/08, 18/09, 136/11, 145/11) propisuje trenutne uvjete za uvođenje sustava razdjelnika u zgrade – suglasnost najmanje 51% suvlasnika – i načine obračuna (penalizacija stanara koji ne ugrade razdjelnike uvećanjem pripadajuće površine za obračun). Mogućnost uvođenja naplate grijanja po stvarnoj potrošnji do sada je iskoristio samo mali dio od ukupno 150,000 korisnika centralnog grijanja sa zajedničkim mjerenjem potrošnje u Hrvatskoj – svega nešto više 15,000 stanova, odnosno tristotinjak zgrada prešlo je na obračun grijanja s razdjelnicima.

Zašto se razdjelnici do sada raširili i u Hrvatskoj?

Glavni razlog za to je, sve donedavno, relativno niska cijena grijanja na najvećem potencijalnom tržištu – u Gradu Zagrebu. Za usporedbu, razdjelnike u Slavonskom Brodu koristi 1.313 stanara, što čini više od trećine svih korisnika centralnog grijanja (3.766). Usporedimo li trenutne cijene toplinske energije za kućanstva u Zagrebu i Slavonskom Brodu – 0,17 kn/kWh u Zagrebu naspram 0,34 kn/kWh u Brodu – jasno je zbog čega se investicija u razdjelnike Zagrepčanima (barem do sada) nije činila isplativom, dok Brođanima itekako jest. Ni propisani načini obračuna grijanja pomoću razdjelnika (spomenuti Pravilnik) nisu djelovali poticajno, sve 2012., odnosno do uvođenja tzv. penalnog faktora (UST) za stanove u zgradi koji ne ugrade razdjelnike. U međuvremenu, razdjelnici su postali pomalo kontroverzni, čime Hrvatska postaje iznimka od uvriježenog europskog pravila, a priče nezadovoljnih pojedinaca koji plaćaju više račune nakon uvođenja sustava razdjelnika i dalje se provlače kroz medije svake ogrjevne sezone.

Za razliku od europskih zemalja (Slovenija je najbliži primjer), država do sada nije sustavno poticala ugradnju razdjelnika topline subvencijama koje bi smanjile financijski izdatak od oko 500 kn po radijatoru građanima koji investiraju u tu opremu. Rijetki pozitivan primjer je Grad Rijeka, koji je u dva navrata subvencionirao 50% troška ugradnje vlastitim i sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Rijeka danas ima gotovo dvije trećine korisnika centralnog grijanja 'pokriveno' s razdjelnicima i termostatskim ventilima, odnosno 61 od 147 zgrada.

A kakva su dosadašnja iskustva korisnika razdjelnika? Podaci vodeće tvrtke po broju razdjelnika u Hrvatskoj – naše podružnice danskog proizvođača Brunata – pokazuju da sve zgrade – od Osijeka, Zagreba, do Rijeke i Splita – redovno bilježe smanjenje potrošnje ukupno isporučene energije u zgradi, i to u prosjeku za 30% (tablica u prilogu). Na razini pojedinca, međutim, razlike u računima mogu biti drastične. Tako stanari koji reguliraju potrošnju pomoću termostatskog ventila i imaju dobru stolariju i izolaciju nerijetko prepolove račun za grijanje. S druge strane, stanari koji ne mijenjaju navike ili se nalaze u toplinski nepovoljnom dijelu zgrade mogu dobiti i veći račun. Ugradnjom razdjelnika izlaze na vidjelo stvarni troškovi grijanja i manjkavosti svakog pojedinog stana, čime se stvara odlična podloga za donošenje odluka o investiranju u, primjerice, novu stolariju ili bolju izolaciju.

Što očekujemo od razdjelnika u budućnosti?

Uvođenjem obavezne ugradnje razdjelnika i termostatskih ventila stvorit će se uvjeti za drastično smanjenje potrošnje toplinske energije u stambenim zgradama. Podaci danske studije na primjeru stambenog naselja Vapnagaard tijekom desetogodišnjeg razdoblja pokazuju utjecaj korištenja razdjelnika na tipičnu krivulju kretanja potrošnje grijanja. U razdoblju do dvije godine od ugradnje, zgrada smanjuje potrošnju grijanja, nakon čega se potrošnja kontinuirano zadržava na razini koja je 25% niža od prosječne.

U 2011. u Hrvatskoj je isporučeno gotovo 2,6 TWh toplinske energije. Po prosječnoj sadašnjoj cijeni od 0,27 kn/kWh, smanjenje od 25% značilo bi potencijalnu uštedu od 140 milijuna kuna za stambene zgrade – korisnike grijanja. Ili 350,000 tona CO2 manje u atmosferi. Koristi od uvođenja ove zakonske odredbe za građane, ali i društvo u cjelini su, dakle, neupitne i lako mjerljive. Potrebno je, međutim, aktivnim mjerama pomoći stanarima da početni trošak ove investicije što lakše podnesu. Pri tome očekujemo veći angažman sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je upravo ovih dana objavio dodjelu 7,6 milijuna kuna za šest gradova koji će, po modelu Rijeke, sufinancirati ugradnju razdjelnika za svoje građane. Najveći potencijalni korisnik – Grad Zagreb – nije nažalost javio na natječaj Fonda, pa će tako Zagrepčani za sad biti uskraćeni za subvencionirane razdjelnike.

Najavljena zakonska obaveza ugradnje postavlja jasne rokove, pa očekujemo da će i Zagreb uskoro omogućiti stanarima financijsku potporu za ugradnju razdjelnika i smanjenje računa za grijanje.