Avio taksi tržište u Hrvatskoj je zadnjih godina drastično palo. To pokazuju i rezultati nekoliko hrvatskih privatnih zrakoplovnih tvrtki koji nude ovu uslugu. Svima, osim varaždinskom Winairu, rezultati su drastično lošiji. Zoran Matić, pilot i vlasnik tvrtke Eudora let iz Vodica kaže kako  je njemu potražnja pala za čak 80 do 90 posto.

Na pitanje zašto je tomu tako, Matić odgovara: "Zato što je u Hrvatskoj sve manje poslovnih ljudi".

Prije je obavljao 100 do 200 taksi letova godišnje. "Klijenti su uglavnom poslovni ljudi i turisti.  Najviše se leti u Italiju, Austriju i Crnu Goru, a udjel avio taksija u djelatnostima naše tvrtke je 20 do 50 posto", kaže Matić. Objašnjava kako je nepovoljna ulagačka klima utjecala i na broj stranaca koji dolaze sklapati poslove u Hrvatskoj. Prepričava kako su nekoć  sa strancima u avionu znali preletjeti cijeli Jadran u potrazi za zemljištima.

Pomalo rezigniran govori kako takvih stranaca više  nema u Hrvatskoj. Sjeća se i  Arapa koji su u Hrvatsku dolazili zakupljivati lovišta, no i takve su, kaže, vladajući potjerali.

Matić  u 'portfoliu' ima 30 godina iskustva u avijaciji i 3000 sati naleta na avionima i helikopterima, preko 10 godina radio je u MUP-u, a tri godine letio kao freelance flight instruktor u Intercockpitu, Lufthansinoj pilotskoj školi. Od 1998. godine ima svoju tvrtku, a njegovu flotu čine jedan Piper i jedan helikopter koji je namijenjen prijenosu vanjskih tereta, video i foto snimanjima, radovima u poljoprivredi i ostalom. Danas je jedan od četiri registrirana privatna avio operatera u Hrvatskoj.

"Posebno je pogođena djelatnost helikopterskih radova i helikopterskog prijevoza", govori Matić. On je kaže jedini u Hrvatskoj registriran za prijevoz vanjskog tereta helikopterom no koči ga nelojalna konkurencija. Objašnjava kako država redovito vojsci daje poslove helikopterskog prijevoza, a sve se to, kako spominje, obavlja 'na crno'.

No, Matić ne odustaje. Iako su i njegovi poslovni rezultati u padu, još uvijek dobro radi. Pokušava pokrenuti  prvu helikoptersku školu u Hrvatskoj, a još prije pet godina podnijeli su zahtjev za lokacijsku dozvolu za heliport na širem području Vodica, no do danas nisu dobili odgovor. "Možda niste znali da u Hrvatskoj ne postoji ni jedan heliport za komercijalni zračni prijevoz?", pita Matić. Kako će onda primjerice neki bogati Rus sletjeti u Hrvatsku?, pitamo mi. "Nikako. Pa ja ne mogu dobiti dozvolu da sletim na Hvar, a kako će onda tek neki stranac", odgovara Matić.

Isto ovo pitanje postavili smo i Agenciji za civilno zrakoplovstvo. Oni potvrđuju kako Hrvatska nema ni jedan heliodrom za komercijalne letove, ali kako kažu, privatni helikopteri mogu obavljati izvanaerodromsko slijetanje koje se mora koordinirati s njihovom agencijom.  U pravilu bi se, spominju, slijetanje trebalo najaviti sedam do 30 dana prije dolaska. "Ako se želi napraviti usporedba sa drugim zemljama, to je vrlo teško, jer su zahtjevi različito definirani i po našim saznanjima obrađuju se u roku ne kraćem od 3 dana", objašnjavaju. Pitali smo i koliko je privatnih helikoptera u posljednjih pet godina sletilo u Hrvatsku i dobili odgovor kako Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo ne vodi statistiku broja slijetanja privatnih helikoptera.