U zlatnim godinama europske ekonomije, Njemačka je bila na “zlu glasu” dijela analitičara kao pretjerano štedljiva. Dok su neke zemlje poput Francuske ili Italije, da ne spominjemo Grčku, olako tretirali javni dug, Nijemci su živjeli u skladu s mogućnostima. U kontekstu javne potrošnje, čak i ispod njih.
Prethodna vlada kancelara Olafa Scholza pala je u studenom prošle godine upravo zbog spora s liberalima oko dužničke kočnice. Budući kancelar Friedrich Merz u ukidanju ove odredbe vidi prijeko potrebni izvor novca za fiskalno poticanje stagnirajućeg njemačkog gospodarstva, ali i za potrošnju koja je trenutačno na vrhu prioriteta europskih država – izdvajanje za naoružavanje. Naime, ukidanje dužničke kočnice Njemačkoj oslobađa bilijun eura.
Unija CDU/CSU, SPD i Zeleni dogovorili su se oko ublažavanja tzv. kočnice zaduživanja, i to ne samo za izdvajanja za obranu, nego, pod pritiskom Zelenih, i za troškove u oblasti kibernetičke sigurnosti, civilne zaštite stanovništva, obavještajnih službi – kao i za pomoć državama napadnutim u suprotnosti s međunarodnim pravom. U tom kontekstu, Bundestag je u utorak izglasao povijesnu izmjenu njemačkog Ustava, kojom se omogućuje prilagodba dužničke kočnice za potrebe obrane i otvara put za značajna proračunska zaduženja.
Rashodi za obranu i sigurnost trebali bi potpadati pod ograničenja kočnice zaduživanja samo do granice od jedan posto BDP-a – što iznosi oko 44 milijarde eura. Sve preko tog iznosa moći će se financirati iz kredita – i to, bez ograničenja. Savezne pokrajine dobivaju veći prostor za vlastito zaduživanje – ubuduće će moći zajedno podizati kredite do 0,35 posto BND-a.
Za ulaganja u infrastrukturu bit će osnovan poseban fond izuzet iz pravila kočnice zaduživanja u Ustavu. Bit će financiran kreditima do 500 milijardi eura. Od toga će 100 milijardi biti dodijeljeno pokrajinama i, prema riječima vjerojatnog budućeg kancelara Friedricha Merza, prvenstveno će biti korišteno za predstojeće planiranje komunalnog sustava grijanja i energije.
Još 100 milijardi, pod pritiskom Zelenih, bit će striktno namijenjeno zaštiti klime i ekološki prihvatljivoj transformaciji privrede – to će se regulirati preko postojećeg Fonda za klimu i transformaciju. Taj posebni fond bit će na raspolaganju tijekom narednih dvanaest godina.
“Više od desetljeća, njemački gospodarski rast je u stalnom padu, a ona se borila nakon globalne financijske krize i europske dužničke krize. Pandemija Covid-19 pogoršala je situaciju, a rat u Ukrajini podigao je cijene energije, zadavši posljednji udarac. Njemački problemi rastu: slaba industrijska konkurentnost zbog visokih troškova rada, pretjerana regulacija, spora digitalizacija i slaba izvozna potražnja; strukturni izazovi poput starenja stanovništva, nedostatka radnika i nedostatka velikih tehnoloških divova koji bi poticali inovacije. Slabo vodstvo i pogrešni politički koraci, uključujući visoke poreze i pretjeranu birokraciju, dodatno su ugušili rast”, rekao nam je analitičar InterCapitala Mihael Antolić.
Da situacija bude još gora, Njemačka je zatvorila mnoge svoje nuklearne elektrane, odluka koja se pokazala katastrofalnom za energetski miks zemlje, kao i za cijene energije.
“Nakon što je počeo rat u Ukrajini i Njemačka je zapravo bila odsječena od jeftinog ruskog plina, sva ekonomska pitanja postala su potpuno očita. Uz šire gospodarstvo Europske unije koje također stagnira pod inflacijom i visokim kamatnim stopama, postalo je jasno da Njemačkoj treba novi smjer. To se odrazilo na rekordno visok odaziv birača od 83 posto 2025., najveći od ponovnog ujedinjenja”, dodaje Antolić. Kaže i kako usuglašene politike daju jasan smjer njemačkom gospodarskom i geopolitičkom stajalištu.
Sektori s najviše koristi
Nekoliko njemačkih sektora spremno je imati koristi od promjene politike CDU-a… U području energije i komunalija tvrtke poput E.ON-a, RWE-a, Unipera i Siemens Energyja (neke od navedenih prisutne su i na hrvatskom tržištu) mogu dobiti od nižih poreza na energiju, oživljavanja nuklearne energije i sporijeg postupnog ukidanja fosilnih goriva, s ponovnim ulaganjem u fosilna goriva.
Zatim tu je i povećana obrambena potrošnja u sklopu obrambene suradnje Europske unije, a rastuće geopolitičke napetosti mogle bi potaknuti rast tvrtke poput Rheinmetalla (potpisali velik ugovor s DOK-ING-om), Airbusa i Hensoldta kroz veću vojnu nabavu. Istovremeno, u pogledu industrije i proizvodnje, niži korporativni porezi, smanjena birokracija i manje agresivna zelena tranzicija smanjili bi troškove i povećali izvoz za Siemens, BASF, Volkswagen, BMW i Daimler Truck. Koristi bi svakako trebao imati i financijski sektor, prvenstveno kroz smanjenje poreza u korist poslovanja.
Deregulacija i povoljno okruženje za kreditiranje mogli bi, procjenjuje se, povećati profit poduzeća i koristiti Deutsche Banku, Commerzbanku i Allianzu, osobito ako se gospodarski rast oporavi. I naravno, tu su i mogući poticaji ulaganjima u umjetnu inteligenciju (Njemačka, podsjetimo, i danas ima Institut za dizel, ali ne i nešto slično za AI), kibernetičku sigurnost i digitalnu infrastrukturu. Zajedno s poreznim poticajima za startupe, sve to moglo bi ići na ruku i velikim sustavima poput SAP-a, Infineona i Deutsche Telekoma.
Tko će osjetiti koristi
Govorimo li o hrvatskim dobitnicima nove njemačke ekonomske politike sasvim se jasno mogu izdvojiti neposredni dobitnici kao što su, primjerice, Končar, Dalekovod i DOK-ING. Uz one koji će vjerojatno također imati itekakve koristi poput Podravke, Šestan-Buscha i Požgaj Grupe.
Končar i Siemens Energy prošlog su ljeta potpisali sporazum o strateškom partnerstvu. Cilj suradnje dvaju partnera je osnivanje tvrtke u zajedničkom vlasništvu u kojoj će Končar biti većinski vlasnik sa 60 posto, a Siemens Energy će imati 40 posto udjela. U sklopu projekta, kako je tada rečeno, Končar planira izgradnju pogona za proizvodnju transformatorskih kotlova u Sesvetskom Kraljevcu.
Kako Poslovni dnevnik doznaje, pripremni radovi na lokaciji u Sesvetskom Kraljevcu već su započeli. “Končar je već duboko involviran u europsku zelenu tranziciju. U našim rezultatima ćete vidjeti da smo značajno povećali svoju produktivnost i profitabilnost. Izvozimo u više od 100 zemalja, a ovo partnerstvo je još jedan iskorak u smjeru povećanja kapaciteta, ali i povećanja suradnje s velikom globalnom kompanijom s kojom već 30 godina zajednički radimo na proizvodnji energetskih transformatora”, rekao je nedavno Gordan Kolak, predsjednik Uprave Končara.
Kolak vjeruje da će taj zajednički pothvat donijeti prihod veći od 60 milijuna eura kada bude u punom pogonu. To je u odnosu na današnje Končarove kapacitete povećanje od dva i pol puta. U novoj tvornici bit će zaposleno oko 400 ljudi, a predsjednik Uprave Končara pretpostavlja da će se u godinu dana sve biti u operativnoj uporabi i puni pogon najavljuje za rujan iduće godine.
Suradnja Končara i Siemensa ima i povijesnu dimenziju jer seže u prošlost dugu stotinu godina. Naime, po osnutku Končara, davne 1921. godine, prvi vlasnik tadašnjeg poduzeća bio je upravo Siemens, koji je suradnju s Končarom nastavio 1994. godine osnutkom zajedničkog društva Končar – Energetski transformatori, s udjelom vlasništva u omjeru Siemens (danas Siemens Energy) 51% – Končar 49%.
Dalekovod bi trebao izvući koristi iz velikih investicija u obnovu njemačke infrastrukture, kako elektroenergetske tako i željezničke. Posljednjih nekoliko mjeseci kompanija je već dobila poslove na tržištima Švedske, Njemačke i Norveške, otkrio nam je nedavno u intervjuu prvi čovjek ove kompanije Eugen Paić-Karega.
“Novi dogovoreni poslovi i sklopljeni ugovori vrijedni gotovo 100 milijuna eura, u Švedskoj, Njemačkoj i Norveškoj, ali i na ostalim tržištima gdje smo tradicionalno prisutni, potvrda su naše konkurentnosti, međunarodne reputacije i kvalitete usluga koje pružamo. Značajno je i to što najveće poslove dobivamo na ‘najtežim’ tržištima jer kriteriji koji se moraju zadovoljiti na skandinavskim natječajima vjerojatno su najstrože posloženi na svijetu, bez obzira je li riječ o tehničkim detaljima projekta, brizi o ljudima ili okolišu.
Naravno, značaj novih poslova ne leži samo u njihovoj financijskoj vrijednosti, izgrađeni su partnerski odnosi i stabilne veze s ulagačima koji jamče daljnje pozicioniranje i, na neki način, pristup najzahtjevnijim, ali i ujedno najunosnijim projektima u sektoru izgradnje energetske infrastrukture i zelene tranzicije u Europi. U ovom kontekstu, posebno izdvajamo ugovor s Tennetom u Njemačkoj u iznosu 32 milijuna eura, jer predstavlja prvi izravni ugovor s operaterom prijenosnog sustava u Njemačkoj te potvrdu čvrstog pozicioniranja i na ovom tržištu”, rekao je Paić-Karega.
Prilike na njemačkom tržištu već su prepoznate, dodao je. “Sa svojom strategijom fokusa na energetiku – dalekovode, trafostanice te željezničku i prometnu infrastrukturu, pritom ne zanemarujući ostale prilike – smatram da je Dalekovod izvrsno pozicioniran za nastavak uspješnog poslovanja uz spomenute okolnosti. Uz to, visoka razina kapitaliziranost i ustroj Grupe kojom se postiže kontrola svih dijelova procesa od projektiranja, preko nabave i proizvodnje ključnih sastavnica do same izgradnje te sinergije ostvarive unutar Grupe Končar omogućava da se strategija rasta i realizira na efikasan i održiv način”, zaključuje Paić-Karega.
Hrvatska tehnološka tvrtka DOK-ING i njemački koncern Rheinmetall potpisali su nedavno Sporazum o razumijevanju o osnivanju zajedničke tvrtke. Iz DOK-ING-a na upit Forbesa Hrvatska nisu mogli otkriti previše detalja, no riječ je o suradnji u kojoj će DOK-ING dati komodo platformu kao bazno vozilo, a Rheinmetall tehnološke module za nadogradnju. Neki od njih pružaju izravnu i neizravnu paljbu, pokretljivost i protupokretljivost, izviđanje i nadzor te logistiku.
“Prvi cilj njihove suradnje je razvoj besposadnog sustava fokusiranog na sposobnosti protupokretljivosti, a sljedeći razvoj besposadnih sustava za razne namjene u potpori borbenim zadaćama. Prvi demonstrator sustava biti će predstavljen tijekom 2025. godine. U okviru buduće suradnje razvit će se brojna rješenja. To uključuje i zajednički projekt besposadnog borbenog sustava (poznatog kao Wingman) za potporu oklopnim i mehaniziranim postrojbama.
Novo razvijeni sustavi će se koristiti u kombinaciji s već poznatim klasičnim proizvodima Rheinmetalla, kao što su tenk KF51 Panther, Büffel-3 oklopno vozilo za spašavanje i Kodiak-3 oklopno inženjerijsko vozilo. “DOK-ING je hub za inovacije u sektorima budućnosti i naša misija je od samog osnivanja do danas bila gurati svijet prema novim rješenjima, tehnologijama i praksama. Kao visokotehnološka tvrtka imamo potencijal razvijati projekte na globalnom tržištu kroz suradnju s najvećim europskim tvrtkama.
Realizacija strateškog partnerstva DOK-ING-a i Rheinmetalla nije samo početak suradnje naše dvije tvrtke – to je simbol zajedničke posvećenosti sigurnoj i stabilnoj budućnosti Europe. Ovo je tek prvi korak u nečemu za što sam uvjeren da će izrasti u dinamično partnerstvo. Naš je cilj udružiti snage za kreiranje sustava za sigurnu Europu i razmjenu znanja koja garantira inovacije i najbolje ishode”, komentirao je nedavno Vjekoslav Majetić, osnivač i predsjednik nadzornog odbora DOK-ING-a.
Osim DOK-ING-a, prilike za veće poslove s njemačkom, ali i europskom obrambenom industrijom u kontekstu većih europskih investicija vide i u Šestan-Buschu te Đuri Đakoviću.
Obrambeni sektor
Sanja Ostroški i Hrvoje Stojić iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) analizirali su stanje u europskom, ali i domaćem obrambenom sektoru navodeći kako bi dio novca mogao biti namaknut, primjerice, realokacijom 400 milijardi eura iz Višegodišnjeg financijskog okvira do 2027., neiskorištenih 300 milijardi eura iz Plana oporavka i otpornosti, preusmjeravanjem kohezijskih fondova, proširenjem mandata Europske investicijske banke, korištenjem ESM linija i drugih mehanizama.
“Čak i kada bi izdvajanja za obranu porasla na skromnijih 3,5 do 4 posto BDP-a, dodatni godišnji izdaci za sve EU članice NATO-a iznosili bi oko 300 milijardi eura godišnje, pri čemu se više od 40 posto izdvajanja odnosi na četiri zemlje – Njemačku, Italiju, Španjolsku i Belgiju. Sličnu procjenu, od približno 250 milijardi eura, donosi i studija Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela. Veća potrošnja za obranu na razini od tri posto BDP-a mogla bi povećati rast europskog gospodarstva za 0,2 do 0,5 postotnih poena”, ocjenjuju analitičari HUP-a.
Domaća vojna industrija raznolika je, a zbog vrlo niske zaduženosti zadržava visok potencijal za daljnje investicije. Smanjenje ovisnosti o proizvodnim materijalima i opremi iz trećih zemalja također ide na ruku domaćim proizvođačima pješačkog oružja (HS Produkt), balističkih kaciga (Šestan-Busch), robotskih sustava (DOK-ING, Probotika), radiosustava (RIZ PE), dronova (Orqa), streljiva i oružanih sustava (Atir i M Adlerd), uz brojne druge tvrtke koje se bave inženjerskim poslovima, sigurnosnim i zaštitnim online rješenjima, pa i proizvodnjom tekstila.
Hrvatski izvoz lani stagnirao
Njemačka je godinama jedno od glavnih hrvatskih izvoznih tržišta, sigurna luka za industriju koja nije imala vlastite sofisticirane proizvode, ali je radila za njemačku sofisticiranu proizvodnu industriju. Pa su o tom tržištu ovisile domaće kompanije koje su radile dijelove za auto industriju, ali i građevinari, proizvođači namještaja, drvna i metalna industrija, tekstilci, kožari, pa čak i brojne IT tvrtke.
No, zelena tranzicija koja je zadala prvi udarac njemačkoj industriji, a zatim i rat u Ukrajini, uzrokovali su dramatično poskupljenje (ruskih) energenata. A to je vodilo ka padu prije svega njemačke industrijske proizvodnje, što je naravno ostavilo itekakav trag na hrvatskim tvrtkama. Lani je hrvatski izvoz na tržišta EU više-manje bio u znaku stagnacije; povećan je za svega 0,7 posto, dok je na ostala tržišta porastao za više od 13 posto. Za dobar dio ukupnog povećanja vrijednosti izvoza zaslužan je rast izvezene robe u Bosnu i Hercegovinu koji je u odnosu na prethodnu godinu povećan za 17 posto.
Veća vrijednost izvoza na kraju je ostvarena samo s Njemačkom i Italijom, s tim da je u Njemačku izvoz porastao za nepunih dva posto, dok je u Italiju bio za oko dva posto manji nego godinu prije. Promatra li se unutarnje tržište EU u desetak država članica izvoz je smanjen, a među njima su, primjerice i Austrija i Mađarska. Istovremeno, rastom izvoza stršila je Slovačka, u koju je izvezeno više nego duplo veća vrijednost dobara.
Gdje su problemi?
Antolić kaže kako se očekuje da će logistika, transport, građevinarstvo i nekretnine također imati koristi od nove politike, no da bi se neki sektori mogli suočiti i s problemima.
“Prije svega radi se o sektoru obnovljivih izvora energije jer sporija zelena tranzicija mogla bi odgoditi ulaganja i smanjiti državnu potporu, utječući na tvrtke koje se bave energijom vjetra i sunca. Također, na udaru bi mogli biti ugostiteljstvo i poljoprivreda jer stroži imigracijski zakoni mogu pogoršati nedostatak radne snage, čineći radno intenzivne industrije ranjivijima. U problemima bi se mogli naći i sektori koji ovise o socijalnoj skrbi. Neku vrstu zastoja mogli bi osjetiti i trgovci na malo i diskontni lanci, kao što su Aldi i Lidl, koji bi mogli doživjeti pad potražnje jer rezovi socijalne pomoći smanjuju kupovnu moć među potrošačima s niskim primanjima.”, zaključuje Antolić.
Robin Winkler, glavni njemački ekonomist u Deutsche Bank Researchu, međutim, pozvao je na oprez, sugerirajući da još ima posla za nadolazeću vladu.
“Ovo je povijesna promjena fiskalnog režima, vjerojatno najveća od ponovnog ujedinjenja Njemačke”, rekao je u utorak nakon glasovanja. “Ipak, kao i kod ponovnog ujedinjenja, fiskalna ekspanzija ne jamči uspjeh: sljedeća vlada morat će provesti strukturne reforme kako bi ovaj fiskalni paket pretvorila u održivi rast.”, rekao je Winkler za CNBC.
Njemačko gospodarstvo jedva je izbjeglo tehničku recesiju — ili dva uzastopna tromjesečja ekonomske kontrakcije — tijekom 2023. i 2024., ali je zapravo stagniralo.
OECD je u ponedjeljak priopćio da sada predviđa rast njemačkog bruto domaćeg proizvoda od 0,4% ove godine, što je pad od prethodno prognoziranog rasta od 0,7%. Njemački ekonomski institut Ifo u međuvremenu je objavio da smanjuje svoje izglede za gospodarstvo zemlje na 0,2% rasta na godišnjoj razini. Istinsko buđenje njemačke ekonomije može se, dakle, očekivati od 2026.
