Država je u prosincu i siječnju platila, kaže premijer Andrej Plenković, 2,8 milijardi kuna protestiranih jamstava Uljanika. Licitiranje koliko će se javnog novca utopiti u posrnulo brodogradilište ne prestaje, ali ni riječi kuda su milijarde otišle. Troši li se javni novac po pravilima u ingerenciji je Državnog ureda za reviziju, no zakon izrijekom ne spominje jamstva pa nikome nije na pamet palo uputiti državne revizore u Pulu. 

"Državni ured za reviziju nema ovlasti provjeravati subjekte koji nisu u vlasništvu državne ili lokalnih jedinica. Dodjelu proračunskih sredstava iz državnog ili proračuna lokalnih jedinica provjerava onaj tko dodjeljuje sredstva, konkretno – u vezi s isplaćenim jamstvima za Uljanik, to je u ovlasti Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva, a Državni ured za reviziju u okviru revizije godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna provjerava jesu li oni to obavili", kaže pomoćnica glavnog državnog revizora Biserka Čoh Mikulec. 

Da političke volje ima, formulacija da Ured nadzire "pravne osobe koje se financiraju iz proračuna", što neosporno vrijedi za jamstva zbog kojih je propao plan da 2018. proračun ostvari suficit, vjerojatno bila bi za to dovoljna. Paradoks je tim veći što su izmjene zakona o Državnom uredu za reviziju upravo u drugom čitanju u Saboru. Po prvi puta zakonodavac uvodi kažnjavanje onih koji su se oglušili na preporuke za ispravljanje prethodno utvrđenih propusta.

Kaznama od 20.000 do 50.000 kuna ubuduće će se kažnjavati subjekt revizije, odnosno od 2000 do 20.000 kuna njihovi zakonski predstavnici te o svemu obavještavati državno odvjetništvo što se u praksi i sada radi. U izvješću Ureda za 2018. što ga potpisuje glavni državni revizor Ivan Klešić, stoji da je od 258 subjekata koji su u ranijim revizijama dobili 1581 nalog i preporuku, provjerama utvrđeno da se njih 448 ili gotovo trećina nije provela. Praksa ignoriranja nije promakla ni saborskom Uredu za financije i proračun koji je i sam u anketi, između ostalog, ocijenio da se za povećanje korisnosti izvješća "predlaže sankcionirati neprovođenje naloga".

Odgovornost
Jesu li kazne do 50.000 kuna za oglušivanje na upute iz prethodnih godina dovoljne da Ured za reviziju u praksi prestane biti krezubi tigar? Razmišljanja da bi se to odgovornost i transparentnost postigla uvođenjem mandatornih kazni subjektima revizije na licu mjesta, poput Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, u Uredu ne smatraju dobrim rješenjem. "Državni ured za reviziju nema i ne bi trebao imati mandat za izricanje kazni za subjekte revizije, jer je organiziran kao vrhovna revizijska institucija koja nema sudske ovlasti", kaže naša sugovornica i upućuje na DORH.

Prošle godine 35 predmeta proslijeđeno je Državnom odvjetništvu, USKOK-u, MUP-u i sudovima, no povratne informacije o njima nema jer "DORH i sudovi nemaju obvezu izvještavati Ured za reviziju o provedenim postupcima u okviru svoje nadležnosti". Dok institucije rade svoj posao, izvješća iz godine u godinu ilustriraju iznimnu kreativnost, ali i bahatost u trošenju novca poreznih obveznika.

Primjerice, općina Kloštar Podravski blizu Koprivnice i 40-ak kilometara udaljeni Peteranec jedine su dvije općine koje su dobile nepovoljno izvješće revizora za 2017. Iako im je proračun tek 6,2 milijuna kuna, u Kloštru Podravskom načelnik Siniša Pavlović isplaćivao si je plaću višu od zakonom dozvoljene, nepravilnosti su pronađene kod računa za reprezentaciju, nedostaje dokumentacija, bilo je i dvostrukih knjiženja, putni nalozi su manjkavi, u poslovnim knjigama nisu provedena zaključna knjiženja… Izvješće također notira da je prethodna revizija provedena 2014. čije preporuke (najvećim dijelom) nisu provedene do danas.  

Ambicije zakonodavca 
Za razliku od malih općina, u Hrvatskom Crvenom Križu, koji raspolaže sa 151 milijun kuna godišnje, samo je pet ogranaka dobilo bezuvjetno mišljenje, 23 prošlo je s uvjetnim, a tri (Čakovec, Rovinj i Zaprešić) ocijenjeno je nepovoljno. Koju korist građani imaju od opaske da Crveni križ za dio ugovora o djelu nije imao papire? Da Zagrebački holding neučinkovito koristi vanjske usluge? Ili da HRT nije postigao "zadovoljavajući napredak" pri nabavi produkcije izvan kuće, televizija u koju se slijeva više od 1,2 milijarde kuna pretplate?

Nisu to jedini primjeri, grešnika ima među ministarstvima, zdravstvenim ustanovama, političkim strankama, državnim tvrtkama…  Čini se da je jedina ambicija zakonodavca u novom propisu bila u nadzor uključiti Hrvatsku narodnu banku. O tome su se lomila koplja, a mnogi su baražnu vatru protumačili kao pokušaj politike da monetarnu vlast stavi pod kontrolu. Čvor je napokon presjekla Europska središnja banka iz koje su podsjetili Hrvatsku da se potpisom Ugovora o pristupanju EU obvezala na neovisnost centralne banke.

S tečajem kune i deviznim intervencijama po strani, državni revizori provjeravat će ekonomičnost administracije guvernera Borisa Vujčića, učinkovito raspolaganje nekretninama, pokretninama i opremom, od nabave računala, naručivanja bojanja zidova do efikasnog trošenja papira. Ostaje vidjeti hoće li, na papiru jasno povučena crta ostati takva i u praksi ili će se nalazi revizije politički iskoristiti kao novi smjer za nagrizanje njezine neovisnosti, baš kao što je slučaj promjene načina biranja najbližih suradnika guvernera.