Upravo održani referendum u Dubrovniku o spornom projektu golfa na Srđu, teškom 10 milijardi eura, opet je nametnuo pitanje borbe između profita (i biznisa uopće) i ekološkoga (i građanskog) aktivizma. Borci za zaštitu okoliša kažu da su savjest društva i da služe kao brana pohlepnim kapitalistima. Njihovi ih kritičari optužuju za sabotiranje vitalnih projekata koji bi otvorili radna mjesta i punili državni proračun te za preuveličavanje ili čak izmišljanje opasnosti.

Jesu li borci za zaštitu okoliša regulatori procesa koji bi se, bez njihove intervencije, oteli kontroli i ubrzali kraj civilizacije kakvu poznajemo? Ili su hrpica lovaca na slavu (i novca iz fondova), koji šire paniku zlorabeći neinformiranost građana i narodni gnjev protiv vladajućih struktura? Istina je vjerojatno negdje između.

Donosimo pogled projekata čije su ostvarenje ekološke udruge spriječile ili pokušavaju spriječiti. Izgradnja terminala za ukapljeni plin na Krku, hidroelektrana na Ombli, termoelektrana Plomin i riječni kanal Sava-Dunav neki su od projekata čija je realizacija neizvjesna ili usporena zbog intervencija Zelene akcije i drugih zaštitnika okoliša. Neki stručnjaci ističu da su rizici koje ti projekti podrazumijevaju toliko mali da blijede u usporedbi s dobrobitima koje bi donijeli za zajednicu. S druge strane, gubici koje bi odustajanje od projekata izazvalo izvjesni su i – pozamašni. 

LNG terminal na Krku: pomor srdela i eksplozija plina

Pitanje terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju na Krku primjer je onemogućavanja investicija uz pomoć slabih argumenata. Taj bi terminal Hrvatskoj trebao omogućiti stvaranje novoga dobavnog pravca za plin, no projekt dugo stoji i zbog angažmana udruga, prije svih Eko-Kvarnera. Ekoaktivisti suprotstavljaju se njegovoj gradnji navodeći raznolike i međusobno proturječne argumente, od kojih neki ne drže vodu. Među argumentima protiv LNG terminala spominju se: opasnost od hlađenja mora i posljedično izumiranje srdela, pakleni plan investitora iz Katara da tankerima na povratku odvoze obilje naše pitke vode, potencijalno zapaljenje i eksplozija plina te rizik od terorističkog napada, No, uvjeti potrebni da bi se spomenuti rizici ostvarili gotovo su zanemarivi. Primjerice, eksplozija bi bila moguća samo kao posljedica niza uzastopnih incidenata: izlijevanja velikih količina plina, njegova isparavanja, stvaranja minimalno petpostotne koncentracije plina u zraku i napokon kontakta s plamenom. Odvoženje milijuna tona pitke vode, koje bi Ina navodno za potrebe Katara crpjela iz podzemnih izvora pokraj Udbine, potpuno je nemoguće, jer tankeri koji prevoze ukapljeni plin nisu opremljeni za prijevoz vode.

 Dvanaest tvrtki s riječkoga područja, spojenih u udrugu poduzetnika Adriatic, lobira za gradnju terminala. Možda posljednja prilika za davanje zamaha projektu bit će 4. svibnja, kada delegacija katarskog emira Hamada Bin Khalife Al-Thanija dolazi u Rijeku povodom otvorenja Islamskog centra. Kako će na svečanosti biti  i visoki hrvatski dužnosnici, u udruzi se nadaju kvalitetnu kontaktu s Katarcima i  usmjeravanju projekta terminala prema realizaciji.

Kanal Sava-Dunav: smrt lužnatih šuma

Riječni kanal Sava-Dunav u dužini od 61 km projekt je s kojim se najdulje oteže, iako njegova važnost posljednjih godina raste zbog ljetnih suša koje zahvaćaju i Hrvatsku. Kanal koji bi povezao Dunav kod Vukovara i Savu kod Šamca bio bi značajan kao plovni put, ali i kao rješenje za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta u Slavoniji. No, ekološki aktivisti smatraju da bi kanal uništio šume hrasta lužnjaka, iako bi zahvaljujući kanalu ukupno zagađenje od prometa palo. Riječni prijevoz ekološki je, naime, isplativiji od cestovnoga, jer jedna kompozicija teglenica nosi jednaku količinu tereta kao 180 kamiona.

Aerodrom Stankovci: sudari aviona i šišmiša

Ekoudruge dugo su ometale projekt gradnje privatne zračne luke u Stankovcima pokraj Zadra, tvrdeći da bi avioni smetali lokalnim šišmišima. No, iz općine Stankovci obavijestili su Ministarstvo zaštite okoliša i prirode da zračna luka predviđa samo dnevne letove te da će šišmiši živjeti jednako mirno kao i dosad.

Istodobno, zoolozi su upozorili na to da šišmišima više prijete automobili koji voze noću nego dnevni zrakoplovi. Na temelju informacije o različitom rasporedu letenja aviona i šišmiša Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 31. prosinca izdalo je okolišnu dozvolu, čime je uklonjena još jedna zapreka izgradnji aerodroma vrijednog 35 milijuna eura.

TE Plomin C: zagađenje ugljenom

Zelena se akcija opire projektu TE na ugljen Plomin C, ocjenjujući da su njezina predviđena snaga od 500 megavata i ugljen kao gorivo suprotni Strategiji prostornog uređenja RH, koja dopušta samo plinsku elektranu od 125 megavata. Termoelektrane na ugljen odgovorne su, kažu iz Zelene Istre, za trećinu emisija ugljičnog dioksida na svijetu. Zelene je nedavno “pojačao” i Greenpeace, čiji je brod ispred Plominskog zaljeva istaknuo 12-metarski natpis “Zaustavimo Plomin C”. 

Nasuprot aktivistima, stručnjaci su na okruglom stolu prije nekoliko dana ustvrdili da je TE Plomin C na ugljen prihvatljiv s tehnološkog, ekonomskog i ekološkog stajališta. To je mišljenje  i ministra zaštite okoliša i prirode Mihaela Zmajlovića, koji je ocijenio da je racionalnije i ekonomičnije nastaviti iskorištavati postojeću infrastrukturu za ugljen u Plominu nego uvoditi plinsku tehnologiju.

HE Ombla: opasnost potresi

Iako su hidroelektrane u pravilu manje sporne od nuklearki i termoelektrana na ugljen, aktivisti problematičnim smatraju i projekt HE Ombla zbog cijene i lokacije. Članovi Zelene akcije nedavno su prosvjedovali zbog Omble pred zgradom Vlade prigovarajući zbog cijene od 922 milijuna kuna, s koliko bi Europska banka za obnovu i razvoj kreditirala HEP, zbog opasnosti potapanja špiljskog sustava Vilina jama, zbog mogućnosti da gradnja brane izazove potres, ili da potres na trusnom dubrovačkom području uništi branu.

Čini se da nisu uzeli u obzir prosinačku prezentaciju sedmorice stručnjaka iz geologije, geotektonike, seizmologije, hidrologije i građevinarstva, koji su izjavili da brana neće povećati opasnost od potresa, niti bi ona sama bila ugrožena potresom, čak i onim maksimalne magnitude moguće na tom području. 

Vile na Srđu: mali prostor       

Premijer Zoran Milanović u nedavnom je nastupu na HRT-ovu Dnevniku bacio rukavicu u lice aktivistima izjavom da se njegova Vlada zauzima za provedbu svih planiranih projekata, uključujući i one protiv kojih istupaju ekološke i građanske udruge. Izrijekom je podržao HE Ombla, TE Plomin, LNG terminal, kanal za navodnjavanje Slavonije i druge, kao i gradnju golfskih terena i luksuznog naselja na Srđu. 

Golf resort s luksuznim vilama i apartmanima na Srđu ponad Dubrovnika izazvao je bunt javnosti ne iz ekoloških već iz građanskih pobuda. Pozivajući se na naglašenu skučenost prostora na kojemu je smješten Dubrovnik, inicijativa “Srđ je naš” pogodila je senzibilitet građanstva. Skupocjeni bi development zauzeo više od četiri petine platoa Srđa sadržajima nedostupnima za građane, dok bi manje od petine ostalo za rekreacijske terene otvorene javnosti.

Marko Rakar, bloger:

I zeleni, poput sindikata, brane neobranjivu poziciju

Mnoge zelene organizacije, koje bi po definiciji morale biti nepolitičke, u pravilu se koriste u političke svrhe te se u doba izbora pojavljuju kao politički akteri. Pojedinci iz tih organizacija imaju izravan politički angažman (i pripadajuću dozu neuspjeha), ili imaju političke ambicije, koje nikako ne uspijevaju konzumirati. S obzirom na velikim dijelom osobne interese svojih čelnika, neke organizacije ometaju projekte bez dobra opravdanja. Neki se projekti, u koje bih možda mogao ubrojiti primjer Srđa, zaustavljaju iz posve nejasnih razloga, jer se uvidom u najobičniju satelitsku sliku tog prostora teško može uočiti koji se javni interes tamo brani. Čini mi se da je, u konkretnom slučaju, sukob isceniran djelomice kao politička platforma nekolicine pojedinaca, koje podržavaju oni koji se realizacijom projekta ne mogu materijalno okoristiti, ili koji proces koriste da bi tržišno bezvrijednu kamenu površinu prodali po višoj cijeni. Djelovanje zelenih u Hrvatskoj moglo bi se usporediti s djelovanjem sindikata, koji brane neobranjivu poziciju, makar cijela zajednica zbog toga trpjela posljedice. U svakom projektu moraju se primjenjivati najstroži mogući ekološki standardi. O svakom projektu koji može imati značajne učinke na lokalnu zajednicu u toj zajednici mora se razgovarati. Nedvojbeno je da investitor ima jasan i vrlo legitiman cilj, a to je profit. Ono što moramo osigurati jest da dio tog profita ostane zajednici na raspolaganju, a  da nakon provedbe nekog projekta kvaliteta života u toj zajednici ne bude smanjena. Sve je drugo ne samo dopušteno nego i dobrodošlo.

• Svi imaju pravo glasa, a temelj mora biti neovisna stručna procjena