Sve izraženije prirodne nepogode kao posljedica klimatskih promjena uzrokuju sve veće ekonomske štete. U posljednjih 12 godina (od 2010. do 2021.) u Hrvatskoj su uzrokovale štete veće od tri milijarde eura.

U poljoprivredi, koja je na prirodne nepogode i klimatske promjene posebno osjetljiva, u pet godina (od 2013. do 2019.) štete su iznosile čak 1,2 milijarde eura. Najviše ih uzrokuju suše te poplave, pokazuje nedavno objavljen rad “Pregled ekonomskih šteta kao posljedica prirodnih nepogoda u poljoprivredi”, čiji su autori Tajana Čop i Mario Njavro s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Iako sve češće svjedočimo nepogodama, autori analize ističu da hrvatski poljoprivrednici, kao i europski, dugoročno na njih nisu spremni.

Izazovi su brojni
Sustavan prikaz ekonomskih šteta, s naglaskom na one u poljoprivredi, otkriva da su Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija najpogođenije prirodnim nepogodama te zbrajaju najviše štete. One su u Primorsko-goranskoj županiji u 12 godina iznosile čak 471 milijun eura, a u Osječko-baranjskoj 457 milijuna.

No, poredak se mijenja promatraju li se štete u poljoprivredi. U pet godina, najviše ih je zabilježeno u Virovitičko-podravskoj županiji – čak 263 milijuna eura. Samo malo bolje prošli su poljoprivrednici Osječko-baranjske županije na čijim su poljoprivrednim površinama i farmama nastale štete od 195 milijuna eura. Slijedi Primorsko-goranska županija sa štetama od 185 milijuna eura.

Analiza pokazuje da najviše šteta u poljoprivredi uzrokuju suša, tuča i mraz. Žele li dugoročno biti uspješni, poljoprivrednici moraju biti spremni na sve češće i snažnije prirodne nepogode. Profesorica Čop ističe da su kratkoročno spremni odgovoriti na rizike te da su relativno otporni.

“Ali, sposobnost njihove prilagodbe i mogućnost transformacije poslovanja u dužem roku nije zadovoljavajuća”, ističe napominjući da to pokazuju i EU, ali i domaća istraživanja. Također, navodi, poljoprivrednici moraju biti spremni ne samo na prirodne nepogodne, već i na poremećaje na tržištu, rizike vezane uz bolesti i štetnike, poput trenutačne afričke svinjske kuge, promjena poljoprivredne politike…

Nespremnost na izazove koje donose klimatske promjene mogla bi imati dramatične posljedice, a to su: “Napuštanje poljoprivrede, depopulacija ruralnog prostora, sigurnost hrane koja postaje upitna, očuvanje okoliša, krajobraza i bio-raznolikosti”, nabraja profesor Njavro.

Kako bi sve ovo izbjegli, domaći bi poljoprivrednici morali početi pripremati dugoročne strategije aktivnog upravljanja rizikom, odnosno početi djelovati preventivno.

“To podrazumijeva primjenu tehnoloških rješenja poput navodnjavanja, postavljanje mreža protiv tuče, pravilnog odabira sorti ili pasmina, pridržavanje rokova sjetve i sadnje… te diversifikacija proizvodnje ili izvora prihoda na poljoprivrednom gospodarstvu”, ističe Čop i dodaje da u proaktivne mjere spada i osiguranje poljoprivredne proizvodnje. A to je mjera na koju se u Hrvatskoj poljoprivrednici rijetko odlučuju. Stari podaci HGK-a iz 2017. pokazuju da je osigurano njih tek 5%.

Rizik mora biti osigurljiv
U prilog niskoj osiguranosti govori i podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi prema kojem je u 2022. mjeru kojom država sufinancira premiju osiguranja koristilo tek 9 tisuća poljoprivrednih gospodarstava, navodi profesor Njavro.

“Problem osiguranja u poljoprivredi slojevit je i složen. Rizik mora biti osigurljiv kako bi ga osiguravajuće društvo bilo spremno osigurati. Brojni rizici u poljoprivredi ne zadovoljavaju taj kriterij”, ističe Njavro dodajući da osiguravaju upravo oni koji su najviše izloženi riziku, što dovodi do lošeg tehničkog rezultata, odnosno odštete su veće od prikupljene premije.

“To za posljedicu ima povećanje premije osiguranja, što je situacija koja nije poželjna niti osiguravajućim društvima, a niti poljoprivrednicima”, kaže Njavro koji kao i Tajana Čop napominje da će ključ uspješnog poslovanja poljoprivrednika biti upravljanje rizicima. “Da bi u tome bili uspješni, važan je i dobar okvir poljoprivredne politike”, ističe Njavro.