Najveći stečajni postupak u povijesti hrvatske brodogradnje, kojim nestaje ime najstarijega hrvatskog brodogradilišta Kraljevice, nakon tri godine privodi se kraju. Do kraja ovog mjeseca, kako je Poslovnom dnevniku potvrdila stečajna upraviteljica Marija Ružić, na Trgovački sud u Rijeci stići će i službeni prijedlog da se zaključi stečajni postupak.

Ukratko, prodani su raspoložive nekretnine, oprema, zalihe i poslovni udjeli te potraživanja za prodane stanove na kredit i potraživanja od sudužnika, zbrinut je opasni otpad. Namaknut je i novac od korištenja dokova i potkoncesija, vezivanja plovila, sekundarnih sirovina i kamata. Sve to donijelo je Kraljevici 60 milijuna kuna, no atipično je što novac sjeda na račun državi, a ne radnicima.  Za najosjetljiviju kategoriju vjerovnika kad je riječ o stečaju, a to su radnici, njih 460 iz Kraljevice ne mogu se osjećati zakinuto. Uoči stečaja, dok je resorni ministar gospodarstva bio Radimir Čačić, država im je za plaće, otpremnine i ostala prava iz kolektivnog ugovora isplatila blizu 70 milijuna kuna, što se, kaže stečajna upraviteljica, danas pokazuje dobrim potezom.

Na ime isplaćenog potraživanja radnicima država je dosad u stečaju naplatila 44 posto, odnosno nešto više od 30 milijuna kuna. Kako stečajna upraviteljica najavljuje da će se prije zaključenja te tražbine namiriti s još tri posto, to znači konačni saldo kod prvog višeg isplatnog reda od gotovo 50 posto namirenja, što je presedan u dosadašnjoj stečajnoj praksi. Državi je od otvaranja stečaja, pak, uplaćeno i 2,3 milijuna kuna poreza i doprinosa, 1,3 milijuna kuna koncesijske naknade te 6 milijuna kuna PDV-a, neto plaće iznosile su 4 milijuna kuna, a Grad Kraljevica dobio je 2 milijuna kuna komunalne naknade.  U anale Kraljevica odlazi kao nekad vrsni graditelj ratnih brodova, čije je stoljetno iskustvo pretočeno i u bogatu dokumentaciju, a nju je već preuzelo agilno Ministarstvo obrane RH, koje je prepoznalo tu vrijednost i čiji su predstavnici mjesecima pregledavali goleme količine zatečene dokumentacije.

Na kraju su sve odnijeli, a s druge strane razna vrijedna arhivska građa, koja će ostati iza definitivnog odlaska u povijest brodogradilišta, još uvijek je predmet pregovora o preuzimanju i čuvanju. Riječki ured Državnog arhiva bi je svakako htio, no nedostaje mu financijskih sredstava, a računao je s time da bi tu uslugu naplatio kroz stečajnu masu u iznosu od oko milijun kuna. No, kako se pokazuje da to nije moguće, jer u stečaju sredstava više nema, u tijeku su razgovori s Gradom Kraljevicom. Iako Kraljevica raspolaže praznim halama gdje bi arhiva mogla ostati, to nije moguće slijedom velikih ambicija koje proizilaze iz svih prostornih planova, od Primorsko-goranske županije naniže. Njima se uvelike priprema teren za novu poslovnu zonu, naslonjenu na brodograđevnu djelatnost, u kojoj se očekuju grozdovi malih i srednjih poduzetnika.

S tog aspekta, a mimo žrtve koju su podnijeli vjerovnici s 1,4 milijardi kuna nenaplaćenih potraživanja, od čega najviše država (90%), stečaj Kraljevice može biti početak jedne uspješne priče. Najvidljivije je to iz nastavka djelatnosti, samo pod drugim imenom, a zahvaljujući inicijativi nekoliko tvrtki s Kvarnera, nekadašnjih kooperanata Kraljevice, koje su u tome prepoznale razvojnu šansu, te ispregovarale daljnju suradnju i nakon okončanja stečaja, s čime je upoznato i nadležno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Glavnu ulogu u nastavljanju brodogradnje u Kraljevici, podsjećamo, preuzela je prije godinu tamošnja tvrtka Dalmont, koja je uz odobrenje Vlade RH umjesto Kraljevice u stečaju postala nositelj koncesije na obavljanje gospodarske djelatnosti na području veličine 18 hektara, a sve do 2032. godine. Za razliku od toga ugovori s potkoncesionarima su ograničenog trajanja, jer im je potkoncesija uvjetovana stečajem Kraljevice.

Radi se o tvrtkama Kvarnerplastika iz Rijeke, Takala iz okolice Bakra, te kraljevičkom Vidisu, a kako doznajemo njihova aktivnost na tom području ostaje neupitna na temelju novih ugovora s Dalmontom.  Ivan Ivić, vlasnik Dalmonta, poručuje da nastavlja suradnju s potkoncesionarima pod istim uvjetima. "Ono što je najvažnije, posla imamo, a manjka nam vrsnih zanatlija i, naravno, dobrodošli su i novi potkoncesionari, što ako se jave mora odobriti resorno Ministarstvo i Vlada", kaže Ivić. Njegova tvrtka trenutno realizira projekt za izvlačenje brodova na navoz vrijedan 6 milijuna eura. Velika ulaganja biti će nužna, kaže, kako bi se nadomjestilo dizalice i drugu opremu koja je u stečaju prodana.

Po namaknutim sredstvima prodajom imovine u stečaju prednjači upravo paket pokretnina u kojem su i dva doka te 20-ak dizalica, a za 17 milijuna kuna kupio ih je Brodotrogir u vlasništvu Danka Končara koji je prije stečaja iskazivao interes za preuzimanje cijele Kraljevice. Inače, potraživanja za 102 stana za koje se još otplaćuju krediti, a nominalno vrijedna 2,1 mil. kn, najboljem ponuđaču prodana su upola cijene. Za dionice Viktora Lenca dugo nije bilo interesa, čak niti kod samog Lenca, koji ih je dva puta odbio preuzeti, a na kraju su unovčena ovog ljeta za 75 tisuća kuna.

Vlasnički udio od 26% u tvrtki Disuplin Porto Re u likvidaciji otkupio je suvlasnik Istrabenz Plini iz Bakra za 300 tisuća kn, dok je na ime iznosa preostalog nakon likvidacije Kraljevica Incotradea temeljem udjela u njoj naplatila 1,4 milijuna kuna. Kao izlučni vjerovnik na portalnim dizalicama iz prodaje se naplatio Državni ured za upravljanje državnom imovinom u iznosu od 1,3 milijuna kn, a Centar za restrukturiranje i prodaju kao razlučni vjerovnik na mosnim dizalicama naplatio se s 290 tisuća kuna. Troškovi stečajnog postupka, uključujući osiguranje stečajne upraviteljice i predujam nagrade, te troškove prijevoza iznose 239 tisuća kuna.